U studenom prošle godine japanska političarka Sanae Takaichi poslala je poruku koja je odjeknula cijelom regijom: u slučaju kineskog napada na Tajvan, Japan će aktivirati svoje obrambene snage. Za mnoge je to bio trenutak u kojem je napetost u Istočnoj Aziji dosegla točku bez povratka. No, je li to uistinu početak kraja mirnog suživota ili tek nastavak eskalacije kojoj svjedočimo godinama? „Vrlo vjerojatno oboje“, objašnjava ugledna sinologinja Susanne Weigelin-Schwertzig u razgovoru za podcast njemačkog lista Der Standard.
Kako bismo razumjeli zašto su dvije najveće sile Istočne Azije ponovno na rubu sukoba, moramo zagrebati duboko ispod površine moderne diplomacije, u stoljetni rivalitet koji je preživio propasti carstava, svjetske ratove i ideološke revolucije. Weigelin-Schwertzig ističe kako današnja geopolitička slika nevjerojatno sliči onoj s kraja 19. stoljeća. Riječ je o sukobu dvaju tipova carstava: jedno je pomorska sila, izgrađena na kontroli mora i trgovačkih putova, dok je drugo kontinentalna sila, usredotočena na širenje i kontrolu kopnenog teritorija.
Kada je kontinentalna Kina (tada pod dinastijom Qing) krajem 19. stoljeća pokazala slabost, Japan je to iskoristio. Pobjedom u Prvom kinesko-japanskom ratu (1894.–1895.) Japan je preuzeo dominaciju regijom koja je trajala sve do njegova poraza u Drugom svjetskom ratu 1945. godine. Danas su se uloge zamijenile. Kina je ta koja raste, a Japan se bori s percepcijom da je „gospodarska sila u padu“. „To je vjerojatno najveći strah japanskih elita“, kaže Weigelin-Schwertzig.
U središtu ove borbe za prevlast nalazi se Tajvan, otok koji je nekada bio prva japanska kolonija, a danas predstavlja strateški ključ Pacifika. Weigelin-Schwertzig to naziva „egzistencijom u zoni kontakta“: „Ako Kinezi stave ruku na Tajvan, oni time polažu pravo na kontrolu nad ovim dijelom Pacifika. No, ako Japan ima utjecaj na Tajvanu, onda Japanci mogu reći: 'Prva otočna linija proteže se neprekinuto od Japana do Filipina i svi smo ujedinjeni protiv Kine'.“ Za Peking je ta otočna barijera poput omče oko vrata. Kineske vlasti strahuju da bi u slučaju sukoba ova linija mogla postati neprobojna blokada za njihovu mornaricu. Upravo zato Kina ubrzano gradi umjetne otoke u Južnom kineskom moru, pokušavajući razbiti taj potencijalni obruč.
Ako pitate medije u Tokiju, Japan je žrtva kineske agresije. Ako čitate tiskovine u Pekingu, slika je potpuno obrnuta. „Ako čitate japanske novine, mainstream je da se osjećaju ugroženo od Kine. U Kini to izgleda točno obrnuto“, kaže Weigelin-Schwertzig. Razlog leži u tome što je Japan pod vodstvom pokojnog premijera Shinza Abea, a danas pod utjecajem političara poput Sanae Takaichi, odlučio da se više neće povlačiti. „Dio japanske elite smatra da Japan može preživjeti samo ako odbaci kineske pretenzije na moć i ako se u tom procesu ponovno uspostavi kao dominantna sila u Istočnoj Aziji.“ S druge strane, kineska perspektiva je jasna: japanski otpor i naoružavanje izravna su prijetnja kineskom cilju da postane priznata globalna supersila broj dva.
Jedna od najznačajnijih promjena u regiji je tiha, ali radikalna preobrazba japanskog društva i vojske. Zbog trauma iz Drugog svjetskog rata i bačenih atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki, Japanu je ustavom nametnut strogi pacifizam. Japanska vojska formalno je tek „policijska“ snaga za samoobranu. No, ta se doktrina ubrzano topi. Tokio je već promijenio zakone kako bi omogućio izvoz oružja, a japanski vojnici danas se privremeno stacioniraju čak i na Filipinima, zemlji koju je Japan napao istog dana kad i Pearl Harbor 1941. godine.
Sljedeći korak je formalna promjena ustava. „Sanae Takaichi želi redefinirati ono što vojska u Japanu smije raditi. S obzirom na veliku većinu u parlamentu, sasvim je moguće zamisliti promjenu tog 'pacifističkog' paragrafa, čime bi japanska vojska postala sasvim normalna vojska“, naglašava Weigelin-Schwertzig.
Japan se danas nalazi u poziciji koja je Europljanima itekako poznata: u strahu da bi ih Sjedinjene Američke Države mogle ostaviti na cjedilu. Tijekom nedavnog posjeta Donalda Trumpa Kini kineski predsjednik Xi Jinping navodno je ponudio viziju svijeta u kojem dvije supersile (SAD i Kina) kontroliraju planet, držeći „srednje sile“ poput Japana i Europe pod kontrolom, a „nemirne“ aktere poput Tajvana i Ukrajine u šahu. Ovakav scenarij pali sve alarmne uređaje u Tokiju. „U Japanu se to interpretira kao strah da se Amerikanci žele donekle povući kako bi izbjegli izravan sukob s Kinom. I onda kažu: 'Ako se Amerikanci povuku kod nas, Kinezi će prodrijeti naprijed'. Zato se osjećaju ugroženo“, pojašnjava stručnjakinja.
No, rat na Pacifiku ne bi bio samo vojni sukob, bio bi to ekonomski kolaps. Iako Japan tiho provodi politiku postupnog razdvajanja od Kine, ovisnost je i dalje duboka. „Eskalacija bi dovela do velikih poteškoća, primjerice u sektoru rijetkih zemalja, jer ih Kinezi više ne bi isporučivali“, ističe Weigelin-Schwertzig. Dodaje kako je japanska industrija „uvelike uložena u Kinu“ te da su japanski čipovi, koji se i dalje izvoze na kinesko tržište, ključna karika u lancu. Za Japan je to „mač s dvije oštrice“: s jedne strane su visoki troškovi i potreba za sigurnošću, a s druge nezaobilazno kinesko tržište pred kućnim pragom.
Također, iako Tokio ubrzano mijenja svoj pacifistički ustav, stručnjaci poput Weigelin-Schwertzig upozoravaju na činjenicu da japanske vojne sposobnosti, unatoč modernizaciji, trenutno nisu dovoljne za samostalnu vojnu intervenciju. Upravo zato pažnja se usmjerava prema diplomatskim kanalima i izborima na Tajvanu 2029. godine. U krugovima visoke politike razmatra se mogućnost dolaska opozicije na vlast, što bi, teoretski, moglo otvoriti prostor za novi modus vivendi. „Sada imamo relativno mali prozor mogućnosti gdje situacija u Istočnoj Aziji još nije toliko napeta da ne bismo mogli spriječiti rat“, napominje Weigelin-Schwertzig, citirajući procjene tajvanskih političkih krugova koji traže način da definiraju status quo s kojim bi se složili Peking, Washington i Tokio.
FOTO Objavljena ljestvica najmoćnijih vojski svijeta: Amerika je nedodirljiva, a jedna zemlja na listi posebno iznenađuje
Otvori KEKS Pay
Kina je u povijesti uvijek bila napadana.