I ptičice iz Aleje komentatora sjećaju se da nijednom treneru nije bilo lako s Josipom Sesarom. I da je bio nemoguć talent s pomakom, maestro s loptom, košarkaški Šarlo Akrobata koji si je sam uskratio najveće pozornice. Izbacivali bi ga iz momčadi, pa vraćali, potpisao bi negdje ugovor, pa bi se za deset dana vratio, cijeli šou, ali u suštini je bio pozitivac. Ni suigrači ne bi uzimali za ozbiljno kad bi ih javno bockao.
Kao kad je pored živog Prkačina kraj sebe u TV intervjuu rekao “imali bismo šanse protiv Panathinaikosa da nam ima tko skakati”. Iako zbog talenta previše mažen, imao je nešto pobjedničko u sebi, posebno se to vidjelo u vrućim utakmicama, kao u Jazinama sa Zadrom ili protiv Partizana u Draženovu domu, gdje bi igrao kao u nekom svom filmu.
Malo vi pretjerujete s dogmom o vođi. Nije košarka HDZ da se mora imati veliki vođa. Ako je Roko Leni Ukić mogao biti proglašen vođom onda može svatko.