Sretna, ponosna i beskrajno umorna. Tako je otprilike izgledala Blanka
Vlašić u krcatom svečanom salonu Zračne luke Pleso. Svjetsku
prvakinju u skoku u vis dočekali su zagrebački gradonačelnik Milan
Bandić, glavni tajnik HOO-a Josip Čop, predsjednik Hrvatskog atletskog
saveza Luciano Sušanj, pomoćnik ministra sporta Željko
Klarić, Stojko Vranković koji je jedini bio viši od nje... i
mnoštvo novinara, sponzora, prijatelja. Svi su htjeli
popričati, stisnuti joj ruku, slikati se s njom. Blanka je izgledala
kao da je u polusvijesti, kao da ni sama više ne zna s kim
sve priča. U jednom trenutku nije izdržala:
Minuta šutnje
- Tata, nije mi dobro - obratila se Jošku i sjela u fotelju
da bi uzela malo zraka.
Velikog slavlja nije bilo, počelo je minutom šutnje za
stradale vatrogasce. Uslijedili su govori. Joško
Vlašić je teško nalazio riječi:
- Blanka je proizvod svih nas, ona je naš vrh, mi smo samo
ispod nje. Teško mi je govoriti o svom osobnom putu, a i
Blanka me zamolila da pokušam ne zaplakati. Reći ću samo da
je ovo poruka da kao mala zemlja možemo puno. Želio bih izraziti sućut
obiteljima žrtava požara i cijeloj Hrvatskoj zbog tragedije.
Ujutro već na trening
Onda je došao red na svjetsku prvakinju.
- Svakog trenutka u finalu znala sam da ispred TV ekrana stoji cijela
zemlja i to mi je dalo dodatni motiv. Svaka poruka koju sam dobila
jednako mi je draga, sretna sam da sam uspjela kod ljudi potaknuti tako
jake emocije.
Dok je govorila, cijelo vrijeme je u rukama držala svoje zlato iz
Osake. Svoje prvo veliko zlato. Kako će provesti sljedeće dane?
- Ako je ikako moguće u potpunom miru. Odgodit ću sve obveze, na kraju
je i dobra stvar što već u četvrtak putujem u
Zürich. Imam opravdanje da se malo maknem. A ujutro sam već na
treningu.
Joškova škola. Neumorni desetobojac već
najavljuje:
- Toliko posla me još čeka i oko Blanke i oko
cijele obitelji, najmlađeg sina Nikole koji je moj sljedeći veliki
projekt. Pripreme za sljedeću sezonu već su počele. Osjećam se kao
biciklist, onog trenutka kad stanem, samo ću pasti.
U Split je sinoć stigla naša najbolja atletičarka s odličjem iz Osake
Blanka je sinoć nešto nakon deset sati sletjala u splitsku zračnu luku. Dočekalo ju je dvjestotinjak ljudi, obitelj, prijatelji, novinari i političari, ali se uz sve čestitare Blanka najprije progurala do majke Venere, braće, ali i momka Antonija koji ju ovaj put dočekao. - Oprostite, gospodine Pezzi, moram najprije pozdraviti svoje - odbila je Blanka dati izjavu prije no što je došla do svoje obitelji. U ime grada čestitali su joj gradonačelnik Ivan Kuret i član poglavarstva zadužen za sport Ivan Veštić koji su joj objasnili da zbog dana žalosti nije organiziran veći doček. A Blanka je opet, kao svaki put na povratku s natjecanja, imala onaj smiješak koji sjaji. Ovaj put blistao je još više, možda čak više i od zlata koje je donijela iz Osake. - Moram se najprije odmoriti. Ovo je kruna moje karijere, ali preda mnom je još mnogo natjecanja - rekla je Blanka. Već u petak Blanka nastupa u Zu00FCrichu, treba se odmoriti, motivirati, ali i malo trenirati, onako kako to odrede tata Joško i trener Bojan Marinović. A onda u nove pobjede. (mv)