Dvostruka svjetska džudaška prvakinja Barbara Matić (do 70 kg), došla je na Prvenstvo Hrvatske sa samo dva naslova seniorske prvakinje Hrvatske i to nakon pet propuštenih državnih natjecanja. A razlog tome nije bio nikakav bojkot, već njezin bogat međunarodni program kroz koji je i izbrusila klasu koja će joj omogućiti dva svjetska zlata.
Do domaćeg zlata na iskustvo
Nakon trećeg hrvatskog zlata, 28-godišnja Splićanka kazala je da domaće prvenstvo nije nimalo olako shvatila:
– Meni nije bilo lako ovdje se pojaviti jer očekivanja su velika. Od dvostruke svjetske prvakinje se očekuje sigurno zlato, a ja sam za to morala pobijediti i jednu mlađeseniorsku prvakinju Europe, izvrsnu Petrunjelu Pavić, i to nije bio lagan posao.
No i finale protiv Jakuš (zahvat držanja) i polufinale s Pavić (bacanje za ipon), Barbara je dobila prekidom borbe.
– Nastupila sam u višoj kategoriji pa sam se morala drugačije boriti. Protiv Petrunjele sam morala izbjegavati kontakt jer znam da je ona u tome dobra, a i teža je od mene. Stoga sam se morala držati na distanci i voditi borbu na taktiku i iskustvo.
Za potrebe svog kluba (Pujanke), Matić je ovom prigodom nastupila u kategoriji do 78 kg.
– Da je Karla Prodan spremna, onda bi ona nastupila u svojoj kategoriji, a ja u svojoj. Za tu kategoriju bila je opcija još jedna mlada cura, no ona nije mogla zbog obveza na fakultetu pa sam ipak nastupila dok je Ines Filipović iz kategorije do 63 kg nastupila u mojoj. Htjeli smo popuniti što više kategorija pa sam ja sa svojih 73 nastupila u kategoriji do 78 kg.
Je li to njezina trenažna težina?
– Da, tu negdje, 73, 74 kg i obično mi treba tjedan dana da skinem za kategoriju. Kako do Grand Slama u Parizu imam još dva tjedna, vjerujem da ću to lako regulirati. Neću se prežderavati, jako ću trenirati i kile će padati. Doduše, da baš ustreba, skinula bih ja i dva kilograma preko noći.
A natjecateljsku težinu morat će održavati cijelu godinu.
– Uh, program natjecanja jako je bogat. Najprije Grand Slam turniri u Francuskoj i Izraelu, pripreme na Kosovu, pa Grand Slam u Antalyi pa svibanjsko Svjetsko prvenstvo u Kataru. Potom slijedi radno ljeto u kojem me čekaju Grand Prix Zagreb te Masters koji je ove godine u kolovozu, a obično je bio u prosincu. No, oni koji sastavljaju kalendar natjecanja očito ne misle na nas sportaše i periodizaciju treninga. Nakon ljeta slijede mi pripreme za listopadsko Prvenstvo Europe u Francuskoj koje ne donosi toliko olimpijskih bodova, ali je ipak riječ o kontinentalnom prvenstvu.
Kao aktualna svjetska prvakinja, Barbara je trenutačno prva na svjetskog rang-ljestvici, no za siguran plasman na Olimpijske igre morat će još raditi.
– Svi dosadašnji bodovi vrijede 50 posto a tek će se od lipnja ove godine računati 100 posto.
A u utrku za olimpijske bodove ući će i njezina najjača domaća konkurentica i suparnica iz finala SP-a Lara Cvjetko koja ovom prilikom nije nastupila.
– Da je Lara nastupila na PH, vjerojatno bih ja radila svoju kategoriju da netko to ne protumači da sam je izbjegavala.
Nažalost, samo jedna od njih dvije moći će na Olimpijske igre.
– Savez je postavio kriterije i do kraja godine odlučit će koja će od nas dvije u Pariz da bi ista u olimpijskoj 2024. mogla tempirati formu za Igre, što znači i pažljiviji odabir nastupa.
U misiji popularizacije džuda
Znači li to da bi se moglo dogoditi da jedna od njih dvije ne nastupi na proljetnom Prvenstvu Europe u Zagrebu?
– Vjerujem da ćemo tu obje nastupiti osim ako trener one koja je izabrana za olimpijku, zbog tempiranja forme, ne procijeni drugačije. Savezu je stalo da u Pariz ode ona koja će biti spremnija i imati veće izglede osvojiti tu medalju koja hrvatskom džudu još jedino nedostaje.
Olimpijska kolajna nedostaje i Barbari koja će u Parizu imati 29 godina. S diplomom magistre elektrotehnike.
– Diploma će biti u mirovanju dok ne ostvarim svoje sportske snove, a jako bih voljela u svojoj kolekciji odličja imati i olimpijsku medalju. Tada bih mogla opušteno nastaviti karijeru. Zapravo, uzela bih dobru pauzu, pričekala da mi se emocije slegnu i vidjela želim li dalje.
Je li joj status dvostruke svjetske prvakinje donio kakvu promjenu u životu?
– Ništa bitno. Možda jest bilo malo više medijskog pojavljivanja pa sam nakon tog drugog svjetskog zlata iskakala iz paštete. Nije meni to primarni cilj, ali mi je drago što je to omogućilo popularizaciju našeg sporta jer to pomaže da džudo u Hrvatskoj dignemo na višu razinu. Inače, vjerujem da niti jednom sportašu ne odgovara da je baš 12 mjeseci po svjetlima reflektora, a odraditi nešto od toga usputno nikad mi nije bio problem.
