Usputnom surferu po internetu zacijelo je čudno na popisu župnih aktivnosti, recimo, župe Bezgrešnog Srca Marijina, odmah iza najave proslave blagdana Bezgrešnog srca Marijina vidjeti i najavu studentske tribine koju drži stand up komičar Željko Pervan.
No Pervan u tome ne vidi baš ništa čudno. Štoviše, uvjeren je da su duhovitost i duhovnost duboko povezane.
– Ta dva pojma idu skupa i to i je bit svega toga. Korijenski, duh je u oba pojma. A on podrazumijeva upijanje svega oko sebe tako što je treba malo dublje zaroniti u sebe. Vi niste rob obavijesti i članaka, nego dublje promišljate stvari prije no što išta osudite, to je jako važno. Prije nego se krenete razračunavati sa svime i svačime, malo ipak razmislite. Važno je imati neku vagu u sebi na koju stavljate pojave, ljude, trendove... i važete ih u odnosu na svoju savjest i to što ste. Dakle, važno je ne zaboraviti prije svega izvagati sebe jer većina zaboravlja da je svaki pojedinac dio svega. Dislocirani cinik je pozicija u kojoj se ne smije biti jer svatko je dio svega – opsežno je pojasnio Pervan.
A sve je počelo, doduše ne u crkvi, ali prije četiri godine kada je s kolegicom Sonjom Šarunić slučajno pozvan na studentsku tribinu u zagrebačkom Trokutu na kojoj su svaki po pola sata iznosili svoje stavove o životu. Od tada, odziv studenata i pozivi samo rastu, tribine se održavaju po fakultetima diljem zemlje, a od travnja, kada je prvi put tribina održana u crkvi u Bjelovaru, i u crkvama.
Svakoga hrabrim na ljubav
– Recimo, u Splitu tema tribine bila je “Život na zemlji”. Prije no što počnem, uvijek se odredim tako da mladi znaju kako nisam došao davati im primjere za nešto. Dakle, iz sebe isključim bilo kakav utjecaj na njih. Pričam im samo o svojem duhovnom rastu. Govorim im o važnosti postavljanja pravih pitanja. Naime, obično se previše vremena troši na odgovore, a nitko si ne postavlja pitanja, a ona su vrlo važna za mentalni razvoj. Primjerice, pitanje koje smo tamo postavljali je odakle jedna tako razvijena vrsta poput naše, koja razvojem ide, recimo, do Mozarta, u okruženju koje je s razvojem abnormalno škrto? Dakle, svi se organizmi razvijaju do forme u kojoj se uspješno počinju razmnožavati i jedu. I onda se zapitate ako je i Mozart čisti produkt evolucije, čemu on služi? Zašto bi priroda, inače krajnje racionalna, ulagala u razvoj samo jedne vrste od tisuća postojećih ako nema upliva sa strane u tijelo adekvatno okolišu. Dakle, čemu razvoj do Čobankovića ako su se davni preci uspješno razmnožavali kao vrsta? – priča Pervan.
Njegove tribine među mladima postale su toliko popularne da na njih poput, one nedavne na fakultetu u Osijeku, u dvoranu od 350 mjesta dolazi i po 750 ljudi koji sjede na podu ne bi li čuli što im on ima reći.
– E, to u Osijeku je bilo zbilja super. Tema je bila “Brak nije mrak” i ohrabrio sam ih na ljubav. Rekao sam im da nitko, počevši od tetka, mame, brata,... pa do onog koji ima krunu na glavi ili je direktor svemira, ne smije govoriti im ništa protiv ljubavi. Savjetovao sam im da takvog odmah otperjaju i da se vole. Ako nekoga voliš i osjećaš prema njemu baš pravu ljubav, to je čudo u svemiru. To je vrhunaravna stvar. Nema toga tko ne želi ljubav jer ona je vrhunac svega. I rekao sam im da ne daju da im to netko razruši. “Pohvalio” sam im i kondomate koje imaju u svakom studentskom zahodu. To je fenomenalno! Nasmijali smo se zbog kontradiktornosti kako postojanje kondomata konotira to da se moraš stalno štiti od nekoga s kim vodiš ljubav jer ga zapravo ne poznaješ. Na to su umrli od smijeha i složili se da je ta stvar malo kontradiktorna i da je doista za raspravu – kaže Pervan.
Uglavnom, mlade potiče na to da se pogledaju u oči i posvete vlastitoj izgradnji i gradnji svojih stavova, razmišljanja i istina, a ne da prihvaćaju istine koje je netko proizveo i nametnuo im. I on je rođen u katoličkoj obitelji no na zbiljsko prakticiranje vjere potaknulo ga je, kaže, upravo razmišljanje.
– Molitva je moj ritual, i to svakodnevni. Ona mi je nešto kao rezime dana, da podvučem crtu i vidim kakav sam bio. Ona me cijelo vrijeme korigira i daje mi mogućnost da vidim šta sam i u odnosu na koga zeznuo. Molitva je moja osobna inventura. Poslije nje se ne osjećam pročišćeno nego spoznato – otkriva. No, to što je vjernik, naravno, ne znači da se na svojim tribinama libi govoriti o manama crkve kao organizacije.
– Naravno da se osvrćem na to. Ima stvari koje sablažnjavaju. Znate, ja cijelo vrijeme govorim da je svećenstvo poziv, a ne zanimanje. Ako ga netko shvaća kao zanimanje, onda je bolje da radi u pošti. Nema nikakvog uznošenja, nema obžderavanja janjetinama dok drugi nemaju,... To možda radi manjina, ali kroz malu ključanicu vidi se cijela soba. Dakle, treba poći od sebe, to preporučujem uvijek i svima pa tako i instituciji crkve. Cijelo vrijeme prenose radosnu vijest, a opća atmosfera im i nije baš najveselija. Primjerice, ono što ja nikada ne bih dopustio jest da me se zove uzoritim. Nikome! Tko to dopušta, nije izvagao svoju savjest. To je licemjerno. Crkva mora pripaziti koje ljude prima. Mora pročistiti redove makar ih u njoj ostala trojica – zaključio je i na pitanje zna li kakva je reakcija crkvenog vrha na njegova gostovanja i govore, dodaje:
– Iskreno, ne znam. Kada gostujem na tribinama, govorim o životu, ne o nekakvom izdvajanju iz nekih ekskluzivnih čopora. Stoga, ne znam u kojoj točki crkvu moji govori zanimaju, a u kojoj ne. Ne čujem njihove reakcije, ali znam da su reakcije ljudi koji pohađaju tribine, pa i mnogih svećenika, pozitivne. Naravno, nisu apsolutno svi oduševljeni njegovim govorima, bilo je i onih koji su demonstrativno napustili tribinu.
– Bilo ih je, ali ne znam točno koja ih je tema izazvala. No, znalo je biti horor reakcija. Uglavnom, ljudi polude na nemogućnost da vama manipuliraju. U tome je ključ. Primjerice, mene je apsolutno nemoguće nagovoriti da nekome učinim zlo, a to kod nekih izaziva bijes – kazao je.
Nije sve tako crno
Ipak, stotine i stotine mladih i dalje hrli čuti ga, a on taj fenomen objašnjava ovako:
– Mislim da mladima treba optimizma u ovom hororu u kojem kao da nema budućnosti. Čini mi se da sedamdeset posto mladih ne vidi budućnost, a isto toliko starijih ne vidi prošlost. To je hrvatska zbilja. Nema posla, sve propada... a mladi traže područje koje im daje nadu da će preživjeti kao ljudska bića. Mislim da im treba malo svjetla da ne misle kako je bolje da ih nema i da je jedino što im preostaje tužiti roditelje što su ih rodili pa da na sudu uzmu lovu. A nije sve baš tako.
Na sta je ova zemlja spala! A o novinarstvu koje vazne teme ispusta da ne govorim.