Kada svjetski slavni violinist Julian Rachlin Hrvatsku nazove svojom drugom domovinom, to nipošto nije kurtoazna fraza. Ljubav je počela u Dubrovniku i rasla dvanaest godina tijekom kojih je Rachlin u Knežev dvor dovodio svoje prijatelje – vrhunske svjetske glazbenike, ali i slavne glumce i sportaše. Nakon što se, na veliku žalost publike koja je na vrhunske koncerte hrlila iz cijele Hrvatske i svijeta, festival “Rachlin & Friends” ugasio, on je nastavio dolaziti u Hrvatsku, provoditi na našoj obali godišnje odmore, a kao velikom ljubitelju nogometa jedan od najposebnijih nastupa u dugoj karijeri mu je i onaj koji je prije nekoliko dana imao na poljudskom stadionu.
Stoga ne čudi što je svoju ljubav s Hrvatskom Rachlin ovog ljeta obnovio na još posebniji način. Ne samo da je kod nas odlučio provesti medeni mjesec, nego je učinio i iznimku i prekinuo ga da bi nastupio na festivalu Zagreb Classic uz orkestar Zagrebačke filharmonije na Tomislavcu.
Samo tjedan dana prije dolaska u Zagreb, Rachlin je na Facebooku objavio za njega dosad najvažniju vijest u životu. Napisao je da se 19. lipnja vjenčao sa svojom “najvećom ljubavi, najboljom prijateljicom i najdražom glazbenom partnericom”, kanadskom violinisticom i violisticom Sarom McElravy.
Vjenčanje je održano u dvorcu Robernier u Francuskoj, u provansalskom zaleđu Azurne obale, odakle se novovjenčani par dovezao u Zagreb, nastavivši nakon koncerta put u Dalmaciju, gdje ih je u Kaštelima čekao unajmljeni brod za svadbeno krstarenje uz hrvatsku obalu i otoke. Predivno je bilo razgovarati sa zaljubljenim mladencima, spremnima da ispričaju priču ne samo o trodnevnom svadbenom slavlju, nego i o svojoj ljubavi koja sada traje već više od tri godine. Rachlina i njegovu tada još djevojku susreo sam 2015. godine u Dubrovniku, gdje su tada provodili prvo zajedničko ljetovanje. U Knežev dvor, mjesto tolikih Rachlinovih umjetničkih trijumfa i predivnih glazbenih doživljaja koje je sa svojim prijateljima priređivao publici, njih dvoje su tada došli kao publika na koncert Ive Pogorelića i komornog sastava Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem danas nažalost već pokojnog velikog mađarskog pijanista i dirigenta Zoltana Kocsisa. A predivna i bajkovita ljubavna priča Sare i Juliana počela je nekoliko mjeseci ranije na drugom kraju svijeta, u Ciudad de Mexicu. Rachlin će taj 28. ožujka 2015. pamtiti i slaviti dok je živ, zajedno sa svojom izabranicom. Jer te večeri u glavnom gradu Meksika, kamo ga je dovela glazba i njegov profesionalni angažman, čekala ga je sudbina. Pričali su mi svoju priču onako kako to čine zaljubljeni parovi. S puno smijeha, sa sjajem u očima, neprestano uskačući jedno drugom u riječ i nadopunjavajući se međusobno podsjećanjem na detalje.
Prijatelj mi je davao signale
– Da, može se reći da nas je spojila glazba koja nas je oboje dovela u taj grad. Nismo svirali na istom koncertu, ali smo se našli jedno do drugoga za istim stolom na večeri – povela je priču Sarah.
– Zapravo smo se upoznali u restoranu kamo nas je oboje pozvao zajednički prijatelj. Ona nije imala pojma o tome što ja radim, niti sam ja imao pojma o tome tko je ona i što radi. I to je najbolji način upoznavanja. Tada nisam znao da je ona sjajna umjetnica. Jednostavno smo se svidjeli jedno drugom kao osobe – nastavio je Rachlin.
Zvuči nevjerojatno, ali Sarah, i sama glazbenica i violinistica, nije imala pojma tko je čovjek do kojeg sjedi u restoranu.
– Dugi niz godina bila sam vrlo posvećena radu s gudačkim kvartetom koji sam vodila. Također, morate znati da su glazbenički svjetovi Amerike i Europe prilično razdvojeni. Ja sam Kanađanka, ali od 18. godine uglavnom živim u SAD-u, gdje sam i studirala, najprije u Clevelandu, a potom na sveučilištu Yale. Moram priznati da do te večere nikada nisam čula za Juliana Rachlina. Kada mi je rekao da je i on violinist, potapšala sam ga po ruci i veselo uzviknula kako je to baš lijepo i dobro za njega. Pitala sam ga i da li nastupa na koncertima, na užas našeg prijatelja koji je sjedio do mene, gurkao me laktom i koljenom i pokušavao zaustaviti dajući mi signale koji mi nisu bili jasni. Pa to je Julian Rachlin! – ispričala je Sarah, kojoj je prijatelj nakon večere, naravno, objasnio njezin propust.
– Meni se Sarah odmah svidjela, ali sam najprije pitao našeg prijatelja smijem li je pozvati na ručak. On ju je doveo na tu večeru pa sam morao provjeriti jesu li njih dvoje u vezi, na što mi je on, na moju sreću, objasnio da su samo dobri prijatelji, poput brata i sestre – dodao je Julian.
Pribojavao se da će ručak biti kratak i da će mu Sarah lijepo zahvaliti i reći da nije zainteresirana za njega. Ali, ručak i međusobno upoznavanje potrajalo je sedam sati!
– I meni i Julianu se jako sviđa što smo se upravo tako upoznali. Glazba je došla kasnije i samo nas je još čvršće povezala – kaže Sarah.
Julian je sljedeće večeri morao otputovati u Kolumbiju jer ga je čekao nastup u Bogoti, a Sarah, koja je u to vrijeme živjela u Ciudad de Mexicu, upravo je planirala preseliti se u New York. Počeli su vezu na daljinu, preko Skypea.
Nakon nekog vremena, Julian joj je uputio izazov da dođe u Europu, upozna glazbeničku zajednicu i vidi kako joj se sve to sviđa, kako joj se i koliko, uostalom, on sam sviđa.
– Rekla mi je da može doći, ali... sve je to bilo za nju prepuno neizvjesnosti i još uvijek jedna velika nepoznanica. Predložio sam da joj kupim avionsku kartu u jednom smjeru, a ona je pristala. Ja sam, naravno, imao svoju računicu. S povratnom kartom, mogla se nakon dva dana predomisliti i pobjeći natrag u Ameriku – govori Julian kroz smijeh.
Premda Rachlin živi u Beču, kupljena karta bila je za relaciju Toronto – Atena. Na dan njezina dolaska, Rachlin je u Grčkoj počinjao turneju s Engleskim komornim orkestrom.
– Bilo je to baš sjajno i uzbudljivo kada me pozvao u Grčku, tako da smo zapravo u Ateni izašli na svoj prvi pravi spoj – uskače Sarah.
Tu Rachlin u priču uvodi još jednog slavnog glazbenika, svoga kolegu i prijatelja, grčkog virtuoza na violini Leonidasa Kavakosa.
Prije odlaska u Grčku, večerao je u Beču s Kavakosom u japanskom restoranu “Shiki”. Danas je to i Sari najdraži bečki restoran, a njegov vlasnik Joji Hatori im je drag prijatelj. Kako i ne bi bio kada je, osim što je uspješan biznismen, gospodin Hatori ujedno i sjajan glazbenik koji svira na divnoj Guarnerijevoj violini i obožava komornu glazbu, a restoran mu je nedavno dobio i prvu Michelinovu zvjezdicu.
Po pet-šest sati na Skypeu
– Tada sam već znao da Sarah dolazi u Atenu i Kavakosu sam ispričao da sam jako zainteresiran za jednu vrlo posebnu djevojku koju sam upoznao u Meksiku i s kojom sam već mjesec dana po pet-šest sati dnevno na Skypeu i da ću je opet susresti u Ateni. Kada sam mu rekao da je želim nakon koncerta odvesti na neko predivno i romantično mjesto, odmah se silno angažirao. Ne samo da mi je preporučio restoran s predivnim pogledom na Akropolu i jednako divnom hranom i vinom, nego mi je i pomogao da sve ondje dogovorim. Čak mi je dao i popis jela koja svakako moramo naručiti i slao mi sms-poruke s podsjetnicima. Bio je baš jako drag – priča Julian.
Spoj je očito bio pun pogodak. Sve do danas povratna karta za Saru nije kupljena i ona je ostala s Julianom. Tako su uskoro zajedno došli i u Dubrovnik.
– Jedna od prvih stvari koje sam Sari želio pokazati bio je Dubrovnik, zato sam je ondje poveo na naše prvo zajedničko ljetovanje – kaže Julian.
– Pokazao mi je Knežev dvor, mjesto gdje se održavao njegov festival. U međuvremenu sam od svih tih sjajnih glazbenika, koji su sada i moji prijatelji, čula toliko divnih priča o festivalu “Rachlin & Friends” da mi je jako žao što sam to propustila i što nisam Juliana prije upoznala – kaže Sarah, koja je sada već dio toga glazbeničkog društva velikih virtuoza i prijatelja.
Nakon tri godine – vjenčanje
– Sarah nije bila toliko poznata u glazbeničkom svijetu, premda je njezin gudački kvartet Linden bio jako uspješan i osvajao velike nagrade. Ali, tako vam je to kad ste član ansambla, nitko baš ne pamti imena članova kvarteta, koliko god bio dobar i sjajan. Naravno, ja sam odmah počeo predlagati organizatorima mojih nastupa da zovu i Saru da svira sa mnom u kompozicijama kao što je Mozartova “Sinfonia concertante” za violinu, violu i orkestar, kao i u djelima komorne glazbe. Nakon što je čuju, svi oni radije ponovo pozivaju Saru nego mene – priča Julian, ne ljubomorno, nego, naprotiv, ponosno. I zaljubljeno, naravno.
Uz njega je Sarah počela svirati i violu, štoviše, kako kaže, zaljubila se u taj instrument i žali što je nije počela svirati i mnogo prije, dok Julian hvali njezin predivan bogati ton koji postiže na violi, baš kao i na violini.
I tako je, nakon tri godine, došlo na red i vjenčanje koje su dugo i pomno planirali. S obzirom na broj slavnih prijatelja, kolega, a o rodbini da i ne govorimo, doista se može reći da je mladi par uspio imati malo vjenčanje, baš kakvo su i željeli. Imali su “samo” stotinjak gostiju, koji su se skupili sa svih strana svijeta. Izbrojili su čak i koliko je država bilo zastupljeno na njihovoj svadbi zahvaljujući kozmopolitskom društvu kojem pripadaju: dvadeset i dvije.
Prve su večeri zajedno sa svojim prijateljima u predvorju dvorca održali koncert. Bilo im je važno da okupljanje počne proslavom komorne glazbe. Bila je ondje većina starih poznanika i ljubimaca publike festivala Rachlin & Friends, poput violončelista Pavla Vernikova i Borisa Andrianova, violinistce Vilde Frang, pijanista Itamara Golana, nezaobilaznog dvojca Igudesman & Joo... Štoviše, Golan, Aleksej Igudesman i Hyung-ki Joo bili su Rachlinovi kumovi, a njezine kume bile su tri glazbenice i prijateljice iz Kanade i SAD-a. Mischa Maisky nije mogao prisustvovati prvoj večeri, ali je zato stigao drugi dan, na ono glavno, na samo vjenčanje, na kojem je svirao Saint-Saënsova “Labuda” dok je par ulazio u dvoranu gdje je održana ceremonija. Legendarni violončelist doletio je na svadbu iz Južne Koreje i plesao do pet ujutro, osobito ističu sretni mladenci. Samo vjenčanje imalo je još jednu, vrlo simboličnu glazbenu točku: predivnu Schubertovu solo-popijevku “An die Musik” sa stihovima pjesnika Franza von Schobera posvećenima plemenitoj i uzvišenoj umjetnosti glazbi koja čovjeka tješi u najcrnjim satima i otvara mu nove horizonte i novi život.
Treći dan bio je posvećen zabavi i sportu oko bazena i teniskog terena, pošto oboje vole taj sport, a među gostima bio je i njihov prijatelj Clemens Trimmel, bivši kapetan austrijske teniske reprezentacije.
Bilo je tamo još mnogo slavnih, ali to nije bilo okupljanje celebrityja, kako ističu Julian i Sarah, nego prijatelja. Oni koji nisu mogli doći, uputili su im najljepše čestitke, poput Johna Malkovicha koji je bio zauzet snimanjem, ili velikog dirigenta Marissa Jansonsa koji je pripremao novu opernu premijeru u Salzburgu.
Među zajedničkim prijateljima koji su im na vjenčanju nedostajali, bila je i violinistica Janine Jansen, koju smo također upoznali u Dubrovniku kao fantastičnu glazbenicu i svojedobno Rachlinovu djevojku. Veza nije potrajala, ali prijateljstvo jest, glazbeničko i osobno.
– Ja sam svirao na njezinu vjenčanju i Janine je silno željela svirati na našem, ali je, nažalost, bila spriječena – rekao nam je Julian.
Mladi par živi u Beču, ali, kako uglas ističu, otprilike tristo dana godišnje su na putu, što zajedno, što odvojeno, već kako ih i kamo odvedu profesionalni angažmani. Nadaju se da će jednog dana zajedno zasvirati i u Zagrebu. Dobra prigoda moglo bi biti neko od novih izdanja sjajnog festivala Zagreb.kom, međunarodnog okupljališta vrhunskih komornih glazbenika koje svake jeseni u Zagrebu okupljaju Susanna Yoko Henkel i Dalio Despot.
– Da, znam za Zagreb.kom jer mi je o njemu sve najbolje pričao Itamar Golan koji je na tom festivalu već nastupao – kaže Rachlin, koji će sljedeće sezone ponovo doći u Zagreb i nastupiti u Lisinskom u jednom od koncertnih ciklusa Zagrebačke filharmonije.
Sami odlučivali o svemu
A nakon krstarenja dalmatinskim otocima, želja da se što prije vrate u Hrvatsku još je jača, ne samo kod Rachlina nego i kod njegove umjetničke i životne partnerice.
– Julian mi je puno pričao o Hrvatskoj, bila sam već u Dubrovniku, ali nisam mogla ni zamisliti koliko će mi biti lijepo i čarobno. A naročito sam se i potpuno zaljubila u Korčulu, predivan grad, njegovu povijest, ljude, hranu... – ispričala mi je Sarah.
– Korčula je sada i meni najdraži grad – potvrdio je Julian.
Dosad je, kaže, bio na mnogim krstarenjima i jahtama, ali uvijek kao nečiji gost, a sada je prvi put unajmio vlastiti brod i uživao na njemu sa svojom suprugom, samo njih dvoje i skiper.
– Bio je to potpuno drukčiji osjećaj. Sami smo odlučivali kada ćemo i kamo ploviti, što ćemo i gdje jesti, uživali smo kao djeca. A mi i jesmo velika djeca – kaže Rachlin kroz smijeh dok mi priča kako su iz Beča sa sobom na brod donijeli i svoj vlastiti aparat za kavu, model Linea mini marke Marzocco, pravi Rolls-Royce među aparatima za pravljenje vrhunske kave.
O strasti prema vrhunskim kavama, inače vrlo raširenoj među klasičnim glazbenicima, svjedoči i to što su na svoje vjenčanje u Francusku doveli i barista iz Kolumbije, a samu kavu naručili su iz Kostarike.
Naravno, njihov je život tako čaroban i lagodan samo kada su na ljetovanju, jer iza svega toga stoji ogroman i naporan rad. Stoga su se odmarali i od svojih instrumenata. Ipak, Rachlin je učinio još jednu iznimku i u međuvremenu, zajedno sa Sarom, skoknuo na Zlatibor na Kusturičin festival gdje je svirao s drugim velikim glazbeničkim zvijezdama, također svojim prijateljima, pijanistom Denisom Macujevom i violončelistom Borisom Andrijanovom. A violinu je, pred sam kraj ljetovanja, izvadio i u Cavtatu i zasvirao uz klapu na brodu “Lucky me” još jednog svog prijatelja i zaljubljenika u glazbu i Hrvatsku, izraelskog biznismena Michaela Straussa.
Ljetovanje iz snova zaljubljenog para ovaj vikend završava, ali bajkoviti život uz glazbu se nastavlja. Nakon kratkog posjeta svom domu u Beču, u kojem najmanje borave, odlaze u SAD gdje će Julian, na festivalu Grand Teton, uz ansambl sastavljen od članova najboljih američkih orkestara, imati i svoj američki dirigentski debi.
