Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Showbiz Zvijezde

'Osjetila sam da je vrijeme da malo budem sama'

Hiphoperica objašnjava zašto su joj nastupi na Pozitivnom koncertu uvijek posebni, otkriva kako će Elemental proslaviti 20 godina karijere i što je novo u privatnom životu
25. studenoga 2017. u 08:31 6 komentara 3786 prikaza
Foto: Sanjin Strukic/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/11

Trinaesto izdanje Pozitivnog koncerta, najvećega i najdugovječnijega domaćeg dvoranskog događaja, okupit će 2. prosinca u zagrebačkom Domu sportova čak pet izvođača, a jedan od najiščekivanijih nastupa svakako je onaj grupe Elemental, zagrebačkog benda koji publika najviše voli zbog britkih tekstova i zanimljive instrumentalne podloge. O autentičnom zvuku Elementala, novim projektima, o tome odakle joj inspiracija za pjesme koje redom osvajaju razne nagrade te pomalo o privatnom životu porazgovarali smo s kantautoricom i “šeficom” benda Mirelom Priselac Remi.

22.01.2015., Zagreb - Pjevacica Mirela Priselac Remi.  Photo: Petar Glebov/PIXSELL Kakvu Hrvatsku želimo Mirela Priselac: Htjela bih da se više nikoga ne pita gdje je bio '91 godine

Ove godine četvrti put nastupate na najvećem dvoranskom rock koncertu, 13. Pozitivnom koncertu. Što pripremate za ovogodišnji nastup?

Povezanost s udrugom HUHIV počela je kad smo objavili album “Male stvari” 2004. godine, još kad je udruga organizirala koncerte u Tvornici. U međuvremenu je narastao koncert, narasli smo i mi, pa se sada družimo u većim dvoranama. Mislim da je jako važno što se Pozitivac održava već 13 godina jer to znači da već 13 godina podiže razinu svijesti o sigurnom seksu. Što se tiče Elementala, za nastup u Domu sportova pripremamo adrenalinsku bombu, samo najbolje od najboljeg! Ekipa iz HUHIV-a i LAA pozivaju nas da nastupimo na njihovim koncertima od samih početaka, i to nam puno znači jer pokazuje da su vjerovali u nas. I da su prepoznali da smo, prema razmišljanju i stavu, na istoj strani. Još od “Romantike” trudim se progovarati o pitanjima seksualnosti. Neki put to u ovoj sve tradicionalnijoj zemlji i nije tako jednostavno, u smislu da nailazim na osudu ili kritiku zbog diranja u neke “tabue”. Namjerno ovo “tabu” stavljam pod navodne znakove jer za mene seks u umjetnosti nikada i nikako ne bi trebao biti tabu. Pozitivni koncerti uvijek su mi super, a mislim da svi u bendu dijele moje mišljenje – jer rade na podizanju svijesti o odgovornosti u seksu.

Ovaj nastup jedina je vaša svirka u Zagrebu u dogledno vrijeme – što se kuha u Elementalovoj kuhinji u posljednje vrijeme? Radite li na novim stvarima, pripremate li još neki novi koncert?

Nastupi u Zagrebu uvijek se moraju pažljivo dozirati jer je publika u našem velegradu poprilično zahtjevna i specifična. Mislim da će se svi muzičari složiti da svirki u Zagrebu treba biti dovoljno, nikako previše i prečesto. Zato za iduću godinu, kada je 20. godina Elementala, pripremamo svakakva iznenađenja u koja je uključen i Zagreb. Spremamo jedan eksperimentalni projekt potkraj prosinca 2017., a onda u 2018. idemo bez zadrške i stajanja. Dok god ne iskočimo iz svake paštete, ne stajemo – 2018. bit će naša godina!

Kada možemo očekivati vaš novi singl? Planirate li uskoro i novi spot, možda novi album?

Novi singl trebao bi izaći početkom prosinca, a bit će to ujedno posljednji singl s našeg dvostrukog albuma “Tijelo”. Pomalo se već opraštamo od tog albuma, krećemo pisati i stvarati nove pjesme u prostoriji za probe, a i doma, u bilježnicama i na laptopima. Jako se tome veselim. Zbilja nema boljeg osjećaja nego stvarati novi album od nule. Imaš onaj alkemičarski osjećaj pri stvaranju, ne znaš točno u kojem će te smjeru inspiracija povesti i baš je zbog toga sve tako uzbudljivo.

remi prva dama elementala Mirela Priselac Remi: Nisam drčna, samo koristim pravo na mišljenje i argument

U 19 godina postojanja benda izdali ste sedam albuma i oko sebe okupili vjernu publiku te osvojili brojne nagrade. Koje su vam od njih među dražima?
Svakako su među najdražima Porin za pjesmu godine 2015., koji smo dobili za “Goli i bosi”, pa Zlatna Koogla koju sam davne 2005. dobila za najbolji vokal – što mi je u tom trenutku bilo jako smiješno jer sam se smatrala isključivo repericom. Imamo već popriličan broj Porina u kategoriji urbane i klupske glazbe, a voljela bih kada bismo jedne godine osvojili i onaj za bend godine jer smatram da smo stasali i razvili se, od malog benda koji je 1998. radio za to vrijeme alternativnu muziku u bend koji svira i razvaljuje na pozornicama cijele regije.

Koji je vaš recept za uspjeh? Pristajete li na kompromise zbog popularnosti i koliko je teško ostati autentičan na našoj estradi?

Uopće nije teško ostati autentičan. Jedan je od preduvjeta da se okružiš dobrom ekipom, da imaš nos za lažnjake i ne dopustiš da ti drugi šiju sudbinu. Mi smo se od početaka oslanjali isključivo na vlastite resurse i snage – od stvaranja pjesama, snimanja, organizacije koncerata i PR-a benda... Danas smo to proširili i na izdavaštvo – imamo svoju etiketu pa sva autorska prava zadržavamo za sebe. Ne moraš pristati ni na kakve kompromise ako ne želiš; to je put koji je duži i, naravno, teži, ali svakako vredniji. No u konačnici se možeš pogledati u ogledalo jer si ostao vjeran sebi i svom sustavu vrijednosti. Recepta za uspjeh nema – sve je to samo rad, rad, rad, rad i onda mrvica sreće.

Ovo ste ljeto punili baterije na Coachelli, najpoznatijem festivalu u SAD-u. Kako vam je bilo i jeste li i u jednom trenutku usporedili taj festival s nekim hrvatskim? Jeste li dovoljno napunili baterije za povratak u hrvatsku realnost?

Coachella je bila genijalno iskustvo, nikada prije nisam vidjela tako velik festival. Glavna je pozornica ogromna, razglas sjajan, videozid i svjetlosni efekti besprijekorni. I svi su nastupi počinjali na vrijeme, točno kako je najavljeno. Nažalost, u Hrvatskoj nemamo tako veliki festival, ali imamo Outlook, Dimensions i InMusic, koji odlično drže koplje kvalitetnih festivala. Vratila sam se poprilično osvježena i napunjenih baterija, makar ta tri tjedna nisam stala ni na jedan dan. Stalno sam nešto istraživala, promatrala i upoznavala kulturu koja nam je toliko poznata, a opet tako strana i nova. Vratila sam se s idejom da u regiji moramo pod svaku cijenu zaštititi vodu i organski uzgoj jer u SAD-u hrana i voda imaju posve drukčiji okus.

Jeste li “položili” put kao emotivni izazov, s obzirom na to da ste u jednom intervjuu upravo to najavili uoči puta? Volite li provoditi vrijeme u samoći ili ste tip kojem uvijek treba društvo i inače?

Putovanje Kalifornijom bilo je ostvarenje sna koji sam sanjala još od srednje škole. Nije to trebao biti terapeutski put, ali je bio s obzirom na to da sam putovala sama. Često putujem sama, ali obično na europske destinacije – ovo mi je bio prvi let preko bare. Bilo je dana kad sam bila okružena poznanicima, ali nekako mi je samoća najviše odgovarala. Valjda sam morala naći balans, s obzirom na to da inače, na svirke, putujem s cijelim bendom. Osjetila sam da je vrijeme da malo budem sama. Odlučila sam to odsad uvesti kao praksu – jednom godišnje priuštit ću samoj sebi neko daleko putovanje. Kad putuje sam, čovjek zapravo putuje u središte svog bića.

Kako pronalazite inspiraciju za pisanje – postoje li određene emocije koje vas najbolje nose u pisanju pjesama – ljutnja, razočaranje, sreća...?

Tekst i okvirna melodija nekih pjesama nastanu u 15 minuta, a s nekima se družim dulje, mijenjam stihove, tražim što bi bilo najbolje. Teško je obrazložiti stvaranje, a da pritom ne zvučiš kao luđak. Na sreću, imam inspiracije, u dobrom sam periodu što se tiče pisanja poezije, gotovo svakodnevno nešto napišem. Kad te obaveze preklope, teško je naći trenutak u kojem čuješ onaj svoj unutarnji glas, ali trudim ga se osluhnuti barem navečer, kad se sve smiri i kad je tiho. Nekad me na pisanje potakne događaj, priča koju mi je netko ispričao, razgovor koji načujem u kafiću, knjiga... A emocije? One imaju svoj život – ja ih samo bilježim, puštam im da se razmašu, kamo me god odvedu.

Kako provodite slobodno vrijeme, imate li neke hobije, bavite li se sportom?

U slobodno vrijeme – ako me ne samelje dnevni tempo – volim raditi jogu i čitati. Ili sjednem u neki kafić s velikim staklenim prozorima i jednostavno promatram prolaznike. U introspekciji punim baterije, s obzirom na to da velik dio moga poslovnog života otpada na komunikaciju i rad s ljudima. To je ponekad vrlo iscrpljujuće, pa mi treba malo tišine i samoće da vidim gdje sam. Nikada nisam bila previše sportski tip, ali me u posljednje vrijeme privlači plivanje – za sada samo bazensko, dok nam se opet ne vrati ljeto.

Sjećate li se braće Vragec iz Smogovaca? Ovako izgledaju 35 godina nakon prve epizode:

1 / 19
Sjećate li se braće Vragec: Dragec (Tomislav Štriga), Pero (Ivica Zadro), Mazalo (Damir Šaban), Cobra (Mario Mirković) i Buco (Edin Osmić) koji su nas zabavljali svojim zgodama u popularnoj seriji Smogovci?
Elemental Večernjakova ruža Elemental: Sve najpozitivnije ali i najmračnije pruža se glazbom Prisno druženje Remi pronašla utjehu u šest godina mlađem glumcu Filipu Riđičkom? Moj kvart Remi: Obožavala sam haljinu s trešnjicama kupljenu na placu
U Zadru otvoren talijanski supermarket Eurospin
Eurospin
Lanac od kojeg strahuje konkurencija otvorio prvu poslovnicu u Hrvatskoj: Kupci odmah nahrupili
Pripazite se, s toplim vremenom stižu i ljetne prehlade!
  • popevke_sam_slagal:

    Prirodna ljepota tipa Marija Jurić Zagorka samo brkovi fale, slava neviđena Arena se puni nekoliko puta godišnje , o stavu ja sam najpametnija da ne pričamo, ali gdje je red? Red frajera ispred njenih vrata? Negdje je greška.

  • SoloHan:

    kolega popevke , je sve rekao, ne bi imao ništa za nadodat, samo se volim vidit na portalima, pa eto piskaram, jel mogu bit ja nounar, u večernjom

  • Avatar white socks
    white socks:

    Kolege Popevke und Solo su sve rekli. Jednom riječju, nu me!