Nisu još odlučili izlazi li njihov sedmi album prije ili poslije ljeta, ali direktno iz radionice Elementala donosimo informaciju da na njemu rade punom parom. Dokaz onoga što nas čeka je njihov singl "Goli i bosi" koji prštavom energijom osvaja glazbene ljestvice, a izvest će ga i na Večernjakovoj ruži 20. ožujka u HNK. Sve o tome, a ponešto i o sebi ispričala nam je pjevačica benda i autorica stihova, Mirela Priselac Remi.
Stvari bez cijene na prvom mjestu
U novoj pjesmi baš ste udarili brigu na veselje?
– Ovim singlom svakako! Na albumu će biti dosta raznolikih pjesama, mislim da je ta raznolikost zapravo jedna od rijetkih konstanti na našim albumima, s obzirom na to da se trudimo uvijek sami sebe pogurnuti u nekom novom, neistraženom smjeru. "Goli i bosi" je oda slobodoumnim ljudima kojima su male stvari, one koje nemaju cijenu, uvijek na prvom mjestu. Možda zvuči utopijski, ali razmišljam na takav način pa sam htjela to i otpjevati.
To je odraz stanja u bendu, godina koje nosite na leđima ili društvenih okolnosti?
– Tu se dogodila sinergija svih navedenih stvari, uz nadopunu zadovoljstva samom sobom. Dosta sam radila na sebi i makar je proces bio mukotrpan (i na neki način još uvijek traje), sretna sam osobom koja postajem. "Goli i bosi" nije prvoloptaška pjesma, što se tiče misli koje stoje iza stihova, govori o ogoljenju od materijalnog, traži odgovore na pitanja koja nas muče i progovara o nastojanju da pronađemo sreću ponajprije u samima sebi, onda kad se osjećamo "goli i bosi" pred sobom, ali i drugima.
Što ćete sve izbaciti iz sebe u stihove za potrebe novog albuma?
– E, to još ne mogu otkriti jer smo u procesu stvaranja. Pjesme koje smo do sada napisali i uglazbili govore o putovanjima, maštanju, promišljanju, ljubavi, ali i o ljudskim pravima i politici. Zajedno čine jedno tijelo, neodvojive su i mislim da će biti pasji posao odabrati baš one koje ćemo uvrstiti na album.
Koji su vam spisateljski rituali?
– Puno čitam i to me inspirira. Sjedim i razmišljam. Propitujem svoje postupke, sanjarim i maštam i onda se tu pojavljuju motivi koje odlučujem ukrotiti u rime. S obzirom na to da se već dosta dugo bavim pisanjem tekstova i stvaranjem glazbe, izražavanje kroz rimu dolazi mi prirodno, iako često pišem tokom svijesti, pa poslije usred te zbrke pokušavam naći red. Samoća tome dosta pomaže. Rijetko kad mogu pisati ako sam u društvu ili ako sam zatrpana poslom.
Glamur se događa drugima
Ušli ste u 17. godinu postojanja na sceni. Uskoro punoljetnost... Kako ćete ju proslaviti?
– Sigurno ćemo organizirati neki veliki koncert. Iako, umjetnici mogu "brojkom" ući u zrelost, ali u srcu uvijek ostaju zaigrana, pomalo nezrela djeca. Ali to je ljepota, naći balans i uravnoteženo slušati te dvije struje koje kolaju u tebi.
Ima li u glazbenom poslu doista toliko glamura kako se čini nekom sa strane?
– Nimalo. Glamur se možda događa nekom drugom, ali rad na pjesmama, od kreativnog do onog "rudničkog" u prostoriji za probe ili u studiju, do snimanja spotova, svirki i putovanja, naporan je i iscrpljujući. Ne samo fizički nego i mentalno. Otvaraš se na razinama na kojima se uopće nije jednostavno otvoriti, puštaš druge ljude u svoju glavu i dušu i onda to sve objaviš pred cjelokupnom javnosti u obliku albuma. Poprilično autodestruktivno, jer se izlažeš tuđoj kritici. A svi znamo da to ne mora uvijek biti ugodno.
Možete li glazbom zaraditi sigurnu mjesečnu prosječnu plaću?
– Ovisi što vas zadovoljava. Ja uz glazbu radim i prijevode, ali i mnogo drugih stvari koje odrađujem volonterski ili za neku naknadu, nešto od toga radim za dušu, a nešto odradim da zaradim. Glazbu ne gledam kroz prizmu zarade jer se bavim alternativnim žanrom. Tu pravila vrijede kao i u svakom drugom freelance poslu – koliko si spreman raditi, toliko ćeš i imati.
A slušala je Nove fosile...
Biste li trbuhom za kruhom promijenili državu?
– Zasad još nisam imala takvih aspiracija, ali tko zna što budućnost donosi.
Jeste li ikada osjetili bendovsku krizu identiteta i poželjeli jedni drugima reći zbogom?
– Bilo je teških perioda, u krajnjem slučaju, bilo bi posve suludo da ih nije bilo tijekom ovih 17 godina. No to je ono što te ojača. Shvatiš da nisi nezamjenjiv. I da se sve može razrušiti u nekoliko glupih poteza. Krize ojačavaju prijateljstva, podsjetiš se od čega si sazdan. Ipak, uvijek se, na sreću, događalo da nakon kiše dođe sunce.
Kako je klinka koja je uživala u Trešnjevačkim mališanima i Novim fosilima završila u hip-hopu?
– To ni meni nije jasno. Valjda je on pronašao mene. Svidjelo mi se što se u jednoj pjesmi može mnogo toga reći, svidjela mi se društvena angažiranost žanra, svidio mi se 'mastan' ritam, bas i bubanj. Mnogi ne znaju, ali hip-hop je zapravo divna kultura u kojoj se štošta može proučavati – od grafita, break dancea, repanja, DJiranja...
Nominacije za Porin su iza nas. Dobili ste jednu... Koliko vam nagrade uopće znače?
– Ne previše, ali lagala bih kad bih rekla da mi ništa ne znače. Drago mi je zbog nominacije. Lijepo je vidjeti da se struka slaže s mojim unutarnjim mišljenjem!
Protiv čega je trenutačno najjači bunt koji nosite u sebi?
– Nemate vi dovoljno stranica u novinama za taj odgovor. Nije to što nosim u sebi bunt, nego zdrav razum. Čovjek bi morao biti potpuni bezosjećajni gad da ga ne pogodi situacija u kojoj smo zapeli, politički, ekonomski, kako god pogledali. Zdrav razum mi govori da smo marionete u rukama političke elite, da nam bacaju prašinu u oči i da nas smatraju magarcima. Uvaljuju se u dugove u naše ime, zadužuju buduće generacije, potpuno su nesposobni i kadrovski nepotkovani. Jad i bijeda.
Jeste li primijetili da ste ikada pjesmama doista promijenili neke stvari?
– Ako odgovorim pozitivno, reći ćete da sam na ego tripu. Ako odgovorim negativno, sve ovo što radim bacam u vjetar. Pustit ću slušatelju da sam odluči je li ga neka naša pjesma dirnula.
Jesmo li borci za pravdu?
Koji je, prema vašem mišljenju, najveći hrvatski društveni mit?
– Da smo veliki revolucionari i borci za pravdu. Jesmo, samo kad određenom individualcu tako odgovara, da nas diže na "revoluciju" kad treba spasiti vlast ili poniziti oporbu. Nismo vični reakciji, više se volimo uljuljati u kolotečinu, koliko god ona pogubna bila.
Ne volite trpanje u ladice, ali vas se svrstava među opake ženske. Je li to u zbilji baš tako?
– Ne vidim se takvom, ali bogami ni kao mimozicu. Trudim se naći balans. Ljudi misle, ako izraziš svoje mišljenje, mora da si opak ili drčan. A ja samo iskorištavam svoje demokratski stečeno pravo na mišljenje, argument i debatu. Zašto bih šutjela ako mislim da imam što reći? Zato što bi me društvo u tom slučaju smatralo "simpatičnijom"? Mišljenje je tu da se izrazi. S druge strane, ako nemam što reći, radije ću šutjeti nego lupetati potkovana poluargumentima. Ne volim govoriti o stvarima o kojima ništa ne znam. Zato me ne pitajte ništa o mikrobiologiji.
Da zaokružimo sve singlom s početka intervjua... Kada ste se u životu doista osjećali golom i bosom?
– Gola, bosa i sretna. Na otočiću pokraj Sresera na Pelješcu. Jedno sa suncem, morem i svemirom.
>> Pogledajte novi spot grupe "Elemental"
nekak se zadnje tri godine nije javljala s kritikama vlasti i tlapnjama o sdp poštenju. bude opet lajala kad sdp ode...