Srpski i jugoslavenski glumac Marko Todorović rođen je na današnji dan prije 97 godina u Bogovađi kod Lajkovca, Bio je umjetnik čija se karijera protezala kroz gotovo pet desetljeća, ostavljajući za sobom riznicu uloga koje su ga upisale u panteon regionalne kinematografije. Preminuo je u Beogradu 29. kolovoza 2000. godine, no njegova ostavština živi kroz dva naizgled nespojiva lika koja je utjelovio s jednakom uvjerljivošću: Josipa Broza Tita, vođu čija je interpretacija zahtijevala izniman autoritet, i Milana Todorovića, uštogljenog, ali simpatičnog oca obitelji čije su dogodovštine s prijateljem Žikom Pavlovićem postale opće mjesto popularne kulture. Upravo ta sposobnost da s jednakom lakoćom nosi teret historijske drame i lakoću pučke komedije učinila ga je jednim od najvoljenijih glumaca svoje generacije i prvakom Jugoslavenskog dramskog kazališta.
Njegov put započeo je daleko od svjetala komedije koja će ga kasnije proslaviti. Nakon što je diplomirao na Akademiji za kazališnu umjetnost u Beogradu 1953. godine u klasi Joze Laurenčića, iste godine postaje stalni član ansambla Jugoslavenskog dramskog pozorišta (JDP). Njegova kazališna karijera bila je ispunjena zapaženim ulogama u klasičnim i suvremenim komadima poput "Dubrovačke trilogije", "Tanga", "Hamleta" i u "Bube uhu". Filmski debi ostvario je iste godine u ostvarenju "Daleko je sunce", a tijekom pedesetih i šezdesetih godina gradio je reputaciju ozbiljnog karakternog glumca. Pojavio se u nizu značajnih filmova toga doba, kao što su "Zle pare" (1956), "Saša" (1962), "Nemirni" (1967), "Operacija Beograd" (1968) te "Ubojstvo na okrutan i podmukao način i iz niskih pobuda" (1969), gdje je najčešće tumačio uloge inspektora, časnika ili drugih figura od autoriteta. Njegov rad prepoznat je i nagrađen s dvije Sterijine nagrade, potvrđujući njegov status u samom vrhu jugoslavenskog glumišta.
FOTO Nakon turneje po Italiji, Marko Kutlić nastupio u Zagrebu: Pogledajte djelić atmosfere
Sedamdesete godine donijele su mu ulogu koja će ga obilježiti kao jednog od najprepoznatljivijih interpretatora lika Josipa Broza Tita. Prvi put ga je utjelovio 1974. godine u ratnom spektaklu "Užička republika", a njegova fizička sličnost i uvjerljivost osigurale su mu povratak toj ulozi u više navrata. Ponovno je postao Tito u televizijskim serijama koje su se bavile ključnim trenucima jugoslavenske povijesti, kao što su "Dani AVNOJ-a" (1983), "Misija majora Atertona" (1986), "Odlazak ratnika, povratak maršala" (1986) te "Četrdeset osma – Zavjere i izdaja" (1988). Kroz ove uloge, Todorović je za cijelu jednu generaciju postao filmsko lice maršala, donoseći na ekran mješavinu odlučnosti, mudrosti i historijske težine koju je ta ličnost zahtijevala, čime je dodatno učvrstio svoj imidž glumca za kompleksne i ozbiljne role.
A onda se, gotovo preko noći, sve promijenilo. Godine 1977. prihvatio je ulogu Milana Todorovića u filmu "Lude godine", redatelja Zorana Čalića. U početku zamišljen kao film koji se bavi edukacijom mladih o seksualnosti, film je postigao neočekivan uspjeh, ponajviše zahvaljujući kemiji između dva glavna antipoda: Milana, strogog, obrazovanog i pomalo ukočenog profesora, i Živorada "Žike" Pavlovića, priprostog i temperamentnog majstora kojeg je maestralno odigrao Dragomir Gidra Bojanić. Njihov sukob svjetova i mentaliteta, proizašao iz ljubavi njihove djece, postao je okosnica onoga što će se pretvoriti u jedan od najgledanijih i najdugovječnijih filmskih serijala u povijesti jugoslavenske kinematografije. Ta uloga predstavljala je potpuni zaokret u njegovoj karijeri, otkrivajući publici njegov izvanredan talent za komediju.
Uloga Milana Todorovića s vremenom je evoluirala. Od principijelnog oca koji se protivi vezi svoga sina, kroz deset nastavaka serijala, Milan se transformirao u nerazdvojnog Žikinog partnera u nizu nevjerojatnih avantura. Filmovi poput "Došlo doba da se ljubav proba" (1980), "Ljubi, ljubi, al' glavu ne gubi" (1981), "Kakav deda takav unuk" (1983), "Žikina dinastija" (1985) i "Druga Žikina dinastija" (1986) zacementirali su ga u kolektivnoj svijesti publike kao smirenu protutežu Gidrinoj neobuzdanoj energiji. Njihova dinamika, u kojoj je Milan često bio glas razuma koji na kraju popušta pred Žikinim suludim idejama, postala je legendarna. Ono što je publici bilo posebno drago jest činjenica da se veliko prijateljstvo s ekrana prenosilo i u stvarni život. Todorović i Bojanić bili su dobri prijatelji, a njihovo međusobno poštovanje i slaganje bilo je ključ uspjeha i autentičnosti njihovih zajedničkih scena koje su nasmijavale milijune.
Ipak, suradnja nije uvijek tekla glatko. U jednom trenutku, nakon petog nastavka, Marko Todorović ozbiljno je razmišljao o napuštanju serijala. Glavni razlog bila je preopterećenost Dragomira Bojanića, koji je paralelno radio na brojnim drugim projektima, što je dovodilo do kašnjenja i odgađanja snimanja. Frustriran čekanjem, Todorović je odlučio prekinuti, no redatelj Zoran Čalić uspio ga je uvjeriti da ostane, svjestan da bez Milana i Žike serijal ne bi imao smisla. Ta odluka pokazala se ispravnom, jer su nastavci koji su uslijedili postigli ogroman uspjeh, a posljednji film, "Žikina ženidba", snimljen je 1992. godine, zaokruživši jednu od najuspješnijih franšiza regije.
Tijekom osamdesetih, paralelno sa "Žikinom dinastijom", Todorović je snimio i druge zapažene filmove kao što su "Pozorišna veza" (1980), "Berlin Kaputt" (1981) i "Bal na vodi" (1985). No, devedesetih se njegov profesionalni tempo znatno usporio. Posljednjih pet godina života proveo je povučeno, ne radeći, a preminuo je u 71. godini. Iza sebe je ostavio suprugu i kćer Svetlanu, koja je u braku s poznatim glumcem Zoranom Cvijanovićem. Kroz tri desetljeća bio je jedan od najangažiranijih glumaca svoje zemlje, čovjek koji je s lakoćom portretirao i vojskovođe i obične ljude, ostavivši trajan pečat u kulturi prostora koji ga i danas pamti kao Tita, ali još više kao voljenog i nezaboravnog Milana.
Otvori KEKS Pay
Dnevni zadatak ispunjen. U jednom clanku imamo sve bitne rijeci koje se moraju dnevno napisati.