Neno Belan ponovno se vraća svojim glazbenim korijenima i ljubavi prema otoku Braču – mjestu koje ga je oblikovalo i gdje su nastale njegove prve autorske pjesme. Četrdeset godina nakon što ju je napisao kao mladić, Belan publici daruje novo ruho pjesme "Bračka balada", novu audio verziju i čak dva službena video spota, standardni i instrumentalni. Promocija je održana danas u Dvorani Hrvatskog skupa u Pučišćima, u ambijentu zalaska sunca i morskog horizonta – baš onako kako to priliči pjesmi koja spaja prošlost, sadašnjost i neprolaznu ljubav prema Jadranu. Emotivni Neno otkrio nam je sve o ovoj pjesmi, ali i drugim planovima.
Kako je uopće došlo do odluke da tu pjesmu, nastalu još 1984., ponovno predstavite u novom ruhu? Ta pjesma za mene ima posebno mjesto – napisao sam je još kao mladić, u trenutku kad me Brač nadahnuo svojim pejzažima, ljudima i duhom, prije nego što sam uopće mislio da ću se u životu baviti i živjeti od glazbe. Bio sam tada glazbenik amater, studirao sam elektrotehniku i kanio postati inženjer. Prošle su četiri desetljeća od tada, mnogo se u mom životu profesionalnog glazbenika izdogodilo, a ona je u meni uvijek živjela, samo u tišini, zakopana. I onda je stjecajem određenih okolnosti dobila priliku da je snimim u audio obliku 1997., kada sam s njom sudjelovao na etno-festivalu u Neumu i tada je prvi put izašla u javnost. Snimio sam je tada s tada neprikosnovenom klapom Fortunal, koja ju je maestralno izvela, s nevjerojatnom toplinom i kristalnom čistoćom lirskog tenora Ive Zunića. Potom je nastavila živjeti u tom novom ruhu i polako, iz pozadine, kružila radijskim postajama, ugostiteljskim objektima, a kasnije i internetom te raznim live izvedbama. I tako je trajala još dva i pol desetljeća. A onda, u doba korone, osjetio sam da je pravo vrijeme da joj udahnem novo ruho i da je podijelim s publikom u obliku koji spaja prošlost i sadašnjost – u video obliku. Za tu prigodu napravio sam čak dva spota, jer sam snimio i instrumentalnu verziju pjesme, pa je svaki dobio svoj spot – jedan introspektivan, drugi ekstrospektivan.
Što vam osobno znači ta pjesma nakon 40 godina – gledate li je više kao sjećanje ili kao živu priču koja i danas traje? To je i sjećanje i živa priča. Kada je sviram, vraća me u mladost i u one prve glazbene korake, u dane kada sam još bio student i sanjar, a nisam ni slutio što me čeka. Ali u isto vrijeme, pjesma mi danas zvuči svježe i aktualno, gotovo kao da je napisana jučer. Nije ostala zarobljena u vremenu, nego je sazrijevala zajedno sa mnom – s mojim životom, iskustvima i godinama. Zato je za mene ona most između prošlosti i sadašnjosti, a vjerujem da će jednako tako živjeti i u budućnosti.
Možete li nam otkriti zašto ste se odlučili snimiti čak dvije verzije spota – standardnu i instrumentalnu? Htio sam publici ponuditi dva lica iste pjesme. Standardna verzija donosi priču kroz riječi i melodiju, dok (polu)instrumentalna (ima nešto klape pred kraj), otvara prostor da svatko sam pronađe vlastitu priču u notama. Instrumental često govori jednako snažno kao i tekst, samo na drugačiji način – intimniji i univerzalniji. Smatram da pjesma ima jako lijepu i snažnu melodiju, pa je taj njezin instrumentalni “tekst” uvjerljiv i nosi poruku koja ne treba riječi. Želio sam omogućiti publici da je doživi i srcem i maštom, bez granica koje ponekad nameće jezik.
Spotovi su snimani na Braču. Koliko je taj vizualni dio uspio prenijeti emociju koju ste vi imali pišući pjesmu? Mislim da su kadrovi Brača prenijeli upravo onu ljepotu i smirenost koja me inspirirala kad sam je pisao. Kamen, more, ljudi, pejzaži i svjetlo otoka – sve to je dio te balade. Kad gledam spot, imam osjećaj da slike i glazba dišu zajedno i da jedno drugo nadopunjuju. Vizual je zapravo vratio pjesmu kući – tamo gdje je i nastala, i mislim da se ta povezanost osjeti u svakoj sceni. Kao da se zatvorio jedan krug: pjesma rođena na Braču sada je na Braču dobila svoje lice.
Često ističete kako ovaj projekt nije komercijalan nego osoban. Koliko vam je u ovoj fazi karijere važnije izraziti intimu nego pratiti tržište? Tržište dolazi i odlazi, ali ono što ostaje jest čista emocija. Kad sam je kao mlad pisao, bio sam glazbenik amater, dakle tržište nisam imao, a emocija mi je bila sve. Danas, nakon svih ovih godina, zatvorio se krug – tržište sam doživio i prošao, a sada mi je ponovno važnije izraziti ono što istinski osjećam. “Bračka balada” nastala je iz ljubavi prema otoku i ljudima, i upravo zato ona je iskrena priča. A vjerujem da publika to uvijek prepoznaje.
Koncert u Areni Zagreb bio je golemi događaj. Doživljavate li ga kao krunu dosadašnje karijere? Arena je bila prekretnica i veliko slavlje – 40 godina glazbe u jednoj noći. Svakako je jedan od mojih vrhunaca karijere, trenutak u kojem sam osjetio da se sav moj put pretočio u jedno veliko zajedništvo s publikom. Ali ne bih ga nazvao “krajem puta”. Više ga doživljavam kao most prema novim stvarima – kao dokaz da iza mene stoji velika priča, ali i podsjetnik da ispred mene još ima puno pjesama i koncerata. Arena je bila kruna jednog poglavlja, ali ne i zadnja stranica moje knjige.
Kada s odmakom razmišljate o toj večeri, što vam je najviše ostalo u sjećanju? Publika, bez sumnje. Ta masa ljudi koja pjeva četiri sata svaku riječ sa mnom – to je nešto što se ureže zauvijek. Osjećaj zajedništva i ljubavi prema pjesmama bio je nevjerojatan, gotovo opipljiv. Kad zatvorim oči, još uvijek mogu čuti kako šesnaest tisuća glasova diše i pjeva kao jedan. To je trenutak koji ti kaže da sve ono što si stvarao ima smisla i da si povezao svoj život s životima drugih ljudi.
Ovog ljeta opet ste imali niz nastupa. Koliko je intenziteta u tim ljetnim koncertima i osjećate li da publika vama i Fiumensima svake godine daje novu energiju? Ljeto je uvijek puno ritma, putovanja i koncerata – pravi maraton emocija i energije. Svaki nastup je nova priča, a publika nas svake godine iznova puni nekom posebnom iskrom. Ta razmjena emocija između nas i njih je ono što nas nosi i motivira da damo sve od sebe, bez obzira na umor ili vrućinu. Ponekad, nakon dva-tri sata svirke, imam osjećaj da smo mi ti koji primamo više energije nego što dajemo – toliko snažno zna djelovati to zajedništvo.
U bendu se dogodila promjena – otišao je dugogodišnji član Olja Dešić. Koliko je takva promjena utjecala na kemiju benda i u kojem smjeru Fiumensi danas idu? Olja je ostavio ogroman trag i zajedno smo prošli mnogo, i hvala mu na tome. Uostalom, napravio mi je i divan orkestralni aranžman za Bračku baladu. A svaka promjena nosi novi izazov, ali i novu dinamiku. Fiumensi idu dalje, otvoreni smo za nove suradnje i zvukove, a pri tome ostajemo vjerni onome što jesmo.
Uskoro ćete, 3. listopada nastupiti u zagrebačkom Boogaloou. Je li intimniji klupski prostor izazovniji od velikih dvorana? Apsolutno. U klubu je publika na dohvat ruke, svaka emocija je izravna. To nosi posebnu draž i toplinu, drukčije od velikih dvorana, gdje je spektakl, ali i određena fizička distanca.
Uz sve nastupe i projekte, jeste li stigli odmoriti ovog ljeta i kako izgleda vaš idealni odmor? Uvijek pronađem malo vremena za odmor, iako to možda nije dug odmor u kontinuitetu, nego više mali otoci mira između koncerata. Moj ideal je jednostavan: more, otok, obitelj, prijatelji i gitara pri ruci. To mi vraća mir i inspiraciju. Kad sam na Braču ili nekom drugom kutku Jadrana, dovoljan mi je pogled na more i zvuk valova da se resetiram. Najljepše mi je kad se rad i odmor spoje – u opuštenoj atmosferi i s ljudima koje volim.
FOTO Znate li kako izgledaju Mineini roditelji? Na rođendanskom koncertu tati je posvetila pjesmu
Često ističete povezanost s tri mjesta – Rijekom, Splitom i Bračem. Kada biste morali izabrati, osjećate li se više Riječaninom, Bračaninom ili Splićaninom? To je kao da me pitate koje dijete volim više (smijeh). Rijeka je moj grad gdje sam pronašao utočište i mir u jednoj kasnijoj, “zrelijoj” fazi života, a donijela mi je i bend Fiumens. Split je moj rodni grad i obilježio je moju mladost, prve ljubavi i početak karijere s Đavolima. A Brač je moj duhovni dom, mjesto gdje se uvijek vraćam i gdje sve dobiva svoj smisao. Ta tri mjesta čine trokut mog identiteta i ne mogu jedno bez drugoga – zajedno su moj mozaik, moj život i moja glazba.
Pišete li nove pjesme? Što nam možete najaviti? Da, uvijek nešto stvaram, radim.. Trenutno miksam live koncert iz Arene, ali pripremam i par novih singlova, pa publika može u nekom slijedećem, ne prekratkom periodu, očekivati i novu suradnju. Glazba je živa stvar i uvijek nastaje nešto novo. Mogu vam i ekskluzivno otkriti nazive dvaju sljedećih singlova – prvi će se zvati “Zadnji cvijet”, a drugi “Našu tajnu krijem”.
Otvori KEKS Pay
LIpa pisma. Belan - meštar od dalmatinskog popa.