Iva Brčić bila je tijekom devedesetih, uz Tanju Dragović i Ninu Morić, među najtraženijim hrvatskim manekenkama. Snimala je kampanje za velike svjetske brendove, živjela i radila u Münchenu, Milanu, Ateni, Sydneyu, New Yorku i Miamiju te putovala gotovo bez prestanka. Njezino lice bilo je na billboardima u velikim metropolama, a izvana je sve izgledalo kao ostvarenje sna .No na vrhuncu karijere, 1999. godine, Brčić je u Miamiju doživjela moždani udar. Srušila se u stanu dan prije puta na snimanje u Kolumbiju, a probudila se tek nakon 32 sata. Uslijedio je boravak u bolnici i ozbiljno upozorenje liječnika da mora promijeniti životne navike.
Posebno ju je, kaže, pogodila reakcija modne agencije: umjesto brige, ključno im je bilo da se što prije vrati poslu i da „klijenti ne primijete ozljedu“. U tom razdoblju doživjela je i prekretnicu u vjeri. Nakon teške unutarnje krize, u bolničkoj sobi joj je prišla mlada časna sestra i poručila: „Bog će te spasiti. Samo mu vjeruj.“ Brčić taj trenutak opisuje kao prvi stvarni susret sa „živim Bogom“ i početak obraćenja. Nakon mjesec dana u bolnici počela se pripremati za ulazak u zajednicu Cenacolo, poznatu po strogom ritmu rada i molitve te životu bez medija. U zajednicu je ušla 1. lipnja 2000. godine i preselila se u talijansku Spinetu, gdje je živjela s još jedanaest djevojaka. „Od dijamantnih ogrlica do nekoliko majica i dijeljenja šampona – to je bio šok, ali me upravo ta jednostavnost počela oslobađati“, ističe za bitno.net. Prije odlaska u inozemstvo, priznaje, počela je eksperimentirati s raznim supstancama, a s vremenom je postala i snažno opterećena izgledom te strogom kontrolom prehrane. U Cenacolu je, kaže, učila praštati sebi i drugima te je postupno prestala promatrati sebe isključivo kroz vanjštinu. Posebno mjesto u njezinoj duhovnosti zauzima klanjanje, kroz koje je, kako tvrdi, „otkrivala da je Bog bio prisutan i u najtežim trenucima života“. Nakon tri godine u talijanskoj kući i dodatnog boravka u Lurdu, Brčić je razlučila da njezin put nije redovnički, nego obiteljski. U zajednici je upoznala budućeg supruga Mladena, a vjenčali su se 14. kolovoza 2004., na blagdan svetog Maksimilijana Kolbea.
Danas su roditelji četvero djece – Luke, Brune, Miriam i Davida. Po izlasku iz Cenacola kratko je radila u autoindustriji, zatim kao pomoćnica u nastavi djeci s teškoćama, a posljednjih godina posvećena je ponajprije obitelji. U slobodno vrijeme izrađuje unikatne krunice i nakit po „recepturi“ koju je, kaže, naučila u zajednici. Svoj život dijeli na „prije“ i „poslije“ susreta s Kristom: prije je imala slavu i novac, ali bez unutarnjeg mira, a nakon Cenacola – novi smisao i vrijednosti. Sa suprugom je godinama u Zagrebu vodila susrete bivših članova Cenacola te sudjelovala u pokretanju obiteljske zajednice u župi sv. Luke Evanđelista u Travnom. „Pozvani smo svjedočiti ono što smo doživjeli u susretu s Isusom. Zahvaljujući Njemu naši su grobovi ostali prazni“, poručuje Brčić.
Otvori KEKS Pay
Prelijepo svjedočanstvo.