Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 140
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
"1001 najluđi svjetski i ex-yu biser"

Mnogi ne znaju kako Azrina pjesma „Balkan“ nije posvećena istoimenom poluotoku nego jednom dijelu tijela

Foto: Privatna arhiva
1/5
01.08.2022.
u 08:00

Dujmović piše i o tome kako je grupa Bijelo dugme 1982. preko granice pokušala prošvercati nove zvučnike. Naime, svirali su u Insbrucku, a tamo su kupili zvučnike i opremu u vrijednosti od današnjih 35 tisuća eura. Kada su se vraćali u zemlju to nisu prijavili na carini, nego su ih prikazali kao stare zvučnike.

Svijet rock glazbe pun je zanimljivih priča i anegdota. Jedna od najzanimljivijih je anegdota o tome kako je Keith Richards pošmrkao pepeo svog oca. Detalje o tome, ali i o brojnim drugim zanimljivim pričama možemo naći u knjizi "1001 najluđi svjetski i ex-yu biser", autora Josipa Dujmovića, koja je nedavno izašla kod nas u izdanju Rockmarka. U 19 poglavlja ima i domaćih priča. 

Primjerice, mnogi ne znaju kako Azrina pjesma „Balkan“ nije posvećena istoimenom poluotoku nego penisu, o čemu najbolje govori stihovi „Budi mi silan i dobro mi stoj“.

Dujmović piše i o tome kako je grupa Bijelo dugme 1982. preko granice pokušala prošvercati nove zvučnike. Naime, svirali su u Insbrucku, a tamo su kupili zvučnike i opremu u vrijednosti od današnjih 35 tisuća eura. Kada su se vraćali u zemlju to nisu prijavili na carini, nego su ih prikazali kao stare zvučnike. Opema je vraćena bendu, no ne zna se jesu li na kraju plaćene carina i kazna. Malo je poznat podatak i kako Bijelo dugme ima snimljen duet s Oliverom Dragojevićem. Riječ je o pjesmi „Mladosti, hvala ti za radosti“, koju je povodom nekadašnjeg praznika Dana mladosti napisao Zrinko Tutić, tada perspektivni student u Zagrebu. Zamolio je Gorana Bregovića da Dugme snimi pjesmu, a kada su stigli u studio nisu imali pjevača jer je Željko Bebek imao upalu grla. Tada se Tutić sjetio mladog pjevača Olivera Dragojevića koji je otpjevao pjesmu. Ta je pjesma danas raritet, jer je emitirana samo u radio programima tih godina. Autor knjige Josip Dujmović rođen je 1955. u Zenici, gdje je radio u lokalnim medijima, a bio je i dopisnik magazina Džuboks. Godine 2002. pokrenuo je Davorin, godišnju glazbenu nagradu u Bosni i Hercegovini, koja je trajala sedam godina. Na ideju za pisanjem ove knjige došao je spontano, a bisere je skupljao petnaestak godina.

- U početku su priče bile svrstane u sedam-osam poglavlja. Neka su već bila obimna, druga nešto skromnija i morao sam kopati po dostupnim izvorima da ih pojačam. Internet je čudo – krenete za jednom temom, a uz nju se otvori druga, treća, peta i bilo je trenutaka da na kompjuterskoj traci imam deset otvorenih linkova. To pokazuje da je nalaženje bisera sličilo nasumičnom rudarenju, pri čemu je faktor sreće imao veliku ulogu. No, osnova svega je strast i veliko iskustvo. U glazbenom novinarstvu sam od svojih dvadesetih, to je bilo 1976., a počeo sam upravo zbog strasti za rock and roll koja se samo povećavala. Kad napunite četrdesetak godina iskustva, onda se pokaže koliko vrijedi to što znate za čime tragate, a onda jedna otkrivena stvar vodi drugoj. Jednostavno, kao da vas sudbina mazi - priča Dujmović, koji nema favorite među biserima, ali ima među poglavljima.

- Na prvom mjestu je 'Duhovito i zabavno'. Vjerojatno zbog toga što ga je najteže bilo složiti. Postoje knjige sa mudrim i duhovitim izjavama, neke sam i prenio u svojoj knjizi, ali ja sam prvenstveno tragao sa smiješnim pričama na sceni i izvan scene. Posebno sam se mučio s domaćim, iz ove regije, pa sam na kraju zvao glazbenike i kolege novinare da mi pomognu i došao do dvadesetak zabavnih priča. Spomenuo sam i faktor sreće. Knjiga je već otišla u tisak, a ja dobijem pet-šest novih anegdota. Ponavljam postupak – one su u novom folderu, bude li se dogodio nastavak knjige '1001 najluđi biser svjetskog i ex-Yu rocka' - kaže Dujmović, čija je knjiga već dobila odlične reakcije glazbenika i kolega. Tijekom godina i sam je intervjuirao mnoge poznate glazbenike, a posebno pamti susret s Dire Straitsima.

- U Dubrovniku sam dobio priliku da se s još desetak novinara družim s ovom legendarnom grupom, koja je kod nas imala pripreme za turneju 'Brothers in Arms'. Dok su svi čekali da dođu na red za kratki intervju s Knopflerom, a ja se tresao od uzbuđenja, moj prijatelj Srđan iz lokalnog produkcijskog tima odveo me u neku prostoriju uz riječi da zaboravim Knopflera, da će on svima ponoviti istu priču, pa mi je doveo neku stariju ženu, koja je bila kuharicu na turneji. To se tada tako radilo, da bi bend imao ujednačenu prehranu dok putuje cijelim svijetom, inače stomak strada i s njim turneja. Kad mi je gospođa ispripovijedala detalje s turneja na kojima je bila, od Janis Joplin i Doorsa do Zeppelina do nebrojenih drugih, odmah sam zaboravio Knopflera. Imao sam dva sata snimki i jedino za čim želim je što se nisam sjetio da ih ponudim nekom većem radiju u Zagrebu ili Beogradu, oni bi to sačuvali, a nažalost moji su izbrisali. Drugi koji izdvajam je intervju s Tihomirom Asanovićem i Janezom Bončinom, tada članovima
jazz-rock grupe September. Manje je poznato da su oni 5. studenoga 1979. svoj zadnji koncert izveli u Zenici i ja sam igrom sudbine dobio zadnji intervju Septembera - ponosno nam je rekao Dujmović. Prije točno 40 godina Dujmović je postavio i zanimljiv rekord na ovim prostorima, kada je od petka do ponedjeljka vodio radijski program.

- Bila je godišnjica radija. Ja mlad i lud, a valjda je još luđi bio moj glavni urednik kad je dopustio da uradim maraton zbog kojeg je cijeli program radija promijenjen i pretvoren samo u emitiranje stotina rock i pop pjesama i brbljanje sa slušateljima i gostima. Dakle, nije bila riječ o unaprijed smišljenoj ideji (kao i kod knjige hahahah), nego je u pitanju impulzivna energija. Fenomenalno je bilo doživjeti da u nekim trenucima u centru grada, gdje je bio radio, ni žive duše nije bilo na ulicama, svi su slušali - prisjeća se
Josip koji je 2002. pokrenuo nagradu Davorin. - Drugi dio rata bio sam s obitelji u izbjeglištvu. Kad je završio, zbog posla moje filmske i video tvrtke radi koje sam '91. napustio radio, da bi ga uopće mogli obnoviti s tadašnjim ortakom dogovoreno je da neko vrijeme provedem u Zagrebu. Ispalo je – pet godina. Povratkom u Zenicu, promišljao sam šta ja mogu raditi da bude drugačije od radija, od videoteka i svega što sam ranije smišljao. Porin me je oduševljavao. Pomislih, čuvena bh. pop rock škola zaslužuje nešto slično i tako je rođen Davorin kao nagrada. U produkcijskom smislu se nismo mogli mjeriti s Porinom, nismo imali ni približno njihov budžet, ali su naše ceremonije imale bosanski šarm i opuštenost, zbog čega smo u njima imali najveće glazbene
zvijezde u regiji. A da spomenem da je prva velika nagrada koju je dobio Toše Proeski bio Davorin. Uz nagrade za životno djelo Indexima, Esadu Arnautaliću, Bijelom dugmetu, taj trofej kod nas je Josipa Lisac dobila prije Porina. Nažalost, nagrada je ugašena poslije sedam godina zbog financijskih razloga. Za kulturu odgovnim institucijama je bilo svejedno postoji li ona - priča Dujmović. Autor knjige dotaknuo se i aktualne domaće i regionalne glazbene scene.

- Nemojte mi, molim, vas, spominjati trap. Ja sam roker, ali ću priznati da je Halid Bešlić opera za njih. Ima zanimljivih novih bendova. Na prvu su mi se svidjeli S.A.R.S. i M.O.R.T. kad su se pojavili. Aklea Neon mi je ful kul. O našoj zeničko-sarajevskoj Dubiozi ne moram govoriti. Iz jada u kakvom je objektivno sistem glazbe u BiH (ne sama glazba), oni naprave svjetsku priču. Da, ima strašnih mladih bendova, ima i nekih relativno starijih, JR August i RJ Hudulin, bluzeri The Paints, volim se ja maknuti od mainstreama, uglavnom nisam zabrinut po pitanju glazbe, ali jesam po pitanju sistema kaže Josip, koji u pripremi ima i
nove knjige. - Završio sam novi roman i još nemam izdavača. Priča je to o odrastanju jednakom u cijeloj Jugoslaviji i nazvano je ''Nevinost'', nastavlja se u ratu iz sasvim nove neratničke vizure a zove se ''Uzništvo'' i završava ''Izbavljenjem''.

Nazvan ''Nikud i još malo dalje'', roman počinje u mojoj Zenici, u dijelu ratnih godina se događa u Omišu i Splitu, izbavljenje počinje u Pragu i Zagrebu, a sve završava krugom, dakle u rodnom gradu. Glazbene knjige? Nadam se da će prva izaći do kraja godine, a na vrlo specifičan način predstavlja domaće vječne pjesme rock i pop glazbe 20. stoljeća, dok je treća još samo sirovi materijal i radni joj je naziv ''Almanah ex-Yu pop kulture 20. stoljeća'' u kojoj su koronološki navedeni najznačajniji događaji - zaključio je Josip Dujmović.

VIDEO Ukrajinac zapjevao na koncertu Coldplayja nakon što ga je, dok je pjevao na ulici, čuo Chris Martin

Komentara 2

DU
Deleted user
13:21 01.08.2022.

Oh , kako je Boris L. ostario....... (slika prva)

ZE
ZedS
16:51 01.08.2022.

je je, i stih ''..uvijek netko oko nas dođe pa nam prijeti..'' također je posvećen određenom dijelu tijela... glupost

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije