Ako se kaže da slika govori tisuću riječi, onda izbor glazbe možda govori još i više. Četiri pjesme odabrane za inauguraciju predsjednika Zorana Milanovića bile su poznate unaprijed i prilično jasno izražavaju glazbene „želje i pozdrave“ ovogodišnje inauguracije u odnosu na prethodnu. Predsjednik je isti, ali su pjesme, a poglavito izvođači, različiti. Očito se shvatilo da je inovativan, a kasnije se pokazalo i hrabar, izbor Josipe Lisac za nekonvencionalno izvođenje hrvatske himne „Lijepa naša“ prije pet godina donio više medijske štete na konzervativnoj desnici nego koristi na liberalnoj ljevici, pa se ove godine posegnulo za konvencionalnijim pristupom.
Ili, kako je nedavno na televiziji komentirao glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja Antun Tomislav Šaban, ovakav konzervativan izbor glazbe odgovarao bi i da je predsjednik postao Tomislav Jonjić, protagonist s posve desnog spektra domaće političke scene.
Estetska suzdržanost, tradicionalizam i korijenska elegancija više su dozivali „stoljeće sedmo“ nego 21., u izvedbama klape Sveti Juraj Hrvatske ratne mornarice, koja je otpjevala himnu, sinjske klape sa „Cetinom“, klape Trogir s izvedbom „Bodulske balade“ i ansambla Lado s fragmentima iz „Slavonske kraljice“.
VEZANI ČLANCI
Tako su na inauguraciji Dalmacija, dalmatinsko zaleđe, Međimurje i Slavonija dobili tradicionalan etno-soundtrack. Neki bi ironično dodali da je nedostajala samo „Lijepa li si“ da pobroji sve regije od interesa, ali nismo zločesta djeca. Budući da je iz Ureda predsjednika nedavno hitro demantirana fake news informacija da će se izvoditi i „Ako ne znaš šta je bilo“, jasno je da je izostanak bilo kakvog Thompsona bio ljekovit. No da se i glazbom može poslati snažna politička poruka, potvrdila je mlada Filipinka Chriztel Renae Aceveda sa sjajnom izvedbom „Dej mi, Bože, oči sokolove“. Pobjednica Supertalenta 2023. i poziv da sudjeluje na inauguraciji u nekoliko su minuta učinili više za multikulturalnu svijest u Hrvatskoj i snošljivost prema inozemnim useljenicima nego hladni izvještaji koje svakodnevno slušamo.
Očekivano, sve su izvedbe profesionalnih i renomiranih ansambala bile uvjerljive i na visokoj razini, no potrebno je istaknuti da nakon ovakvog pjevačkog „suživota“ mlade Filipinke i međimurske tradicionalne pjesme – migrante više nemojte zvati „strancima“.
Jer neki od njih neke tradicionalne vrijednosti, koje su Hrvatima po defaultu bitne, očito razumiju ili osjećaju bolje od domaćih kič-interpretacija. Za domaće sudionike znamo da znaju svoj posao, ali njezin odabir bio je najvažniji Milanovićev potez i ključan glazbeni prilog inauguraciji.
GALERIJA: Sinovi Zorana Milanovića na inauguraciji
Otvori KEKS Pay
Zadnji trzaji woke ekipe.....na njihovu sreću u SR.Hrvatskoj sve promjene dugo kasne,ali stižu kao lava...