Svakog petka u 9 sati i 15 minuta emisija “Tužibaba” HRT Radio Rijeke donosi pokude i pohvale svim službama koje su to zaslužile. Ideja za ovu emisiju rodila se 1993. godine i to zahvaljujući uredniku i voditelju Robertu Ferlinu i njegovom kolegi Alenu Čemeljiću. Htjeli su čuti što slušateljima smeta i ljuti ih ljuti u njihovu gradu odnosno što im smeta u državnom uređenju, a ubrzo je emisija postala pravi hit. Ovom emisijom građanima se pružila prilika da se potuže na bahate ljude, situacije i probleme na koje su naišli, a njezini tvorci htjeli su postati svojevrsni korektor društva, u čemu nekada uspijevaju, a nekada i ne.
Prošle godine radijski i televizijski voditelj Robert Ferlin bio je nominiran za Večernjakovu ružu u kategoriji radijske osobe godine. Ruža mu je lani izmaknula, pa ga čeka druga sreća jer je emisija “Tužibaba” nominirana za Večernjakovu ružu u kategoriji radijske emisije godine. Prošle godine otkrio nam je da nema emisije u kojoj se ne uzruja zbog barem jednog poziva. A kad Kvarnerom zavlada jugo i južina, onda je, kaže, i poziva na koje ne može ostati hladnokrvan puno više. Što misli o svojim konkurentima, na što bi se on potužio da kao slušatelj nazove redakciju svoje emisije i u čemu je čar televizijskog, a u čemu radijskog novinarstva, Ferlin nam je otkrio u intervjuu.
Prošle godine bili ste nominirani u kategoriji radijske osobe godine, a ovaj put stigla je nominacija za radijsku emisiju “Tužibaba”. Nadate li se Ruži ove godine?
Ne nadam se, baš kao što se nisam nadao Ruži ni prošle godine. Meni je, s obzirom na doseg slušanosti Radio Rijeke, nagrada već i sama nominacija.
Emisija je u radijskom eteru od 1991. godine. Kako se uopće rodila ideja za ovakav format emisije?
Zapravo, emisija je nastala 1993. godine, u suradnji s kolegom Alenom Čemeljićem s kojim sam tada radio jutarnju šihtu četvrtkom. Kako su do tada kontakti sa slušateljima bili svedeni ponajviše na javljanja u nagradne igre ili pjesme po željama, namjera nam je bila čuti i što misle o problemima u gradu ili državi.
Na što se ljudi u vašoj emisiji najčešće tuže, što ih najviše muči?
Ovisi o dobu godine, ljeti se primjerice najviše žale na neklimatizirane gradske autobuse, tuševe koji ne rade na plažama; tijekom cijele godine uglavnom se žale ili upozoravaju na teleoperatere, neredovite isporuke pošte ili račune koji kasne pa onda oni moraju plaćati kamate. Ima i onih koji se žale na susjede koji smeće iz nebodera bacaju kroz prozore...
Da ste vi slušatelj, na što biste se potužili u vašoj radijskoj emisiji?
Baš ne znam. Brzo planem, ali se brzo i ugasim, tako da bi me vjerojatno prošla želja za tužakanjem dok bih čekao red na uključenje u eter.
Koliko je jednostavnije ili zahtjevnije biti radijski voditelj u odnosu na televizijskog voditelja?
Jednostavnije je utoliko što ne moraš brinuti o izgledu, ali zahtjevnije je jer si prepušten samome sebi. Na TV iza voditelja stoji cijeli tim ljudi koji brine o njegovoj prezentnosti, kako bi to rekla Irena Grobnik iz “Bitangi i princeza”.
Od konkurencije u ovoj kategoriji tko vam ja najveća prijetnja?
Teško mi je na to odgovoriti jer sam od konkurencije upoznat jedino s radom R. Marekovića i njegovom emisijom “Povratak u budućnost”. Po meni ona je favorit za osvajanje Ruže.
Ako osvojite Ružu, znate li već gdje ćete je čuvati i u čijem društvu nam dolazite na dodjelu u zagrebački HNK?
Toliko sam uvjeren da je neću osvojiti da uopće ne razmišljam o tome gdje ću je čuvati. A zbog otprije dogovorenih obaveza, točnije jednog voditeljskog angažmana, neću biti na dodjeli, ali svakako ću je gledati.
