Dolina Jackson Hole u američkoj saveznoj državi Wyoming jedno je od najbogatijih mjesta na svijetu. Mnogi milijarderi, američki financijaši i biznismeni, ali i selebritiji poput Sandre Bullock, Kanye Westa ili Harrisona Forda, skrili su ispod poznatih skijališta planinskog lanca Teton, u gudurama onoga što je nekad bio Divlji zapad, svoja velika, moderna brdska zdanja koja najčešće nazivaju svojim "voljenim drugim domom". U čitavoj dolini živi valjda petnaest tisuća ljudi, gotovo svi su bogati, a u gradićima je više blještavih trgovina s najskupljim brendovima na svijetu, luksuznih kavana, restorana i galerija nego u mnogim velikim europskim gradovima. O našoj derutnoj metropoli da ne govorimo. Otvoren je i golemi hotel iz jednog od najluksuznijih svjetskih hotelskih lanaca Four Seasons, kakav nema cijela Hrvatska. Pusti Divlji zapad s nezamislivo hladnim zimama i proljećem koje počinje u lipnju zaista se promijenio u samo 150 godina, kad su se tamo pojavili prvi bijeli doseljenici.
Pa ipak, za jednog od najuspješnijih američkih scenarista našeg vremena, Taylora Sheridana, Jackson Hole je dno civilizacije, turističko odredište u kojem umire normalan život, dolina u kojoj gotovo da više i nema autohtonog stanovništva koje tamo živi nekoliko generacija jer su njihova imanja pokupovali za svoja "igrališta" oni koji ne znaju što bi s novcem. To je mjesto s arhitekturom Divljeg zapada, u predivnom planinskom okruženju, ali mjesto koje uspijeva veličanstvenu prirodu umanjiti i negirati.
Dolinu Jackson Hole glavni junak Sheridanove serije "Yellowstone", John Dutton III, patrijarhalna glava moćne zemljoposjedničke obitelji koja živi na golemom prostoru uz nacionalni park Yellowstone, veoma često spominje kao primjer onoga protiv čega se treba boriti. Za Duttona, kojeg glumi Kevin Costner (koji je u toj dolini 1990. snimio i režirao svoj oscarovski hit "Ples s vukovima"), to je mjesto u kojem su se urotili protiv prirode, gdje se šume i doline asfaltiraju i postaju parkirališta i šoping centri, gdje "obalske elite", ljudi koji žive u Los Angelesu, San Franciscu ili u New Yorku, sve ono od čega su pokušali pobjeći, zapravo donijeli sa sobom. Oni ne žele golema, nedirnuta prirodna prostranstva, oni opet žele gradove koji im nude sve ono na što su navikli. Ukratko, turizam.
Glumac, scenarist i redatelj Taylor Sheridan (55) i sam je živio u Los Angelesu, okružen takvim ljudima od kojih je pobjegao. Odlučio je s obitelji, ženom i sinom, živjeti kao kauboj i rančer u Wyomingu i u tome je iznimno uspješan. Istovremeno, on piše scenarije, povremeno i režira i ponekad u tim svojim filmovima i serijama glumi male uloge koje zahtijevaju iznimnu vještinu jahanja i rančerskih zahvata s lasom.
Nepoznati glumac uspio je postati filmski autor sa scenarijem za uspješni, ekstremno nasilni Villeneuveov film "Sicario" (2015.) o borbi FBI-a protiv meksičkog narkokartela. Potom je napisao scenarij za film "Hell or High Water" (Sve ili ništa, 2016), osvetnički neo-Western koji je imao premijeru u Cannesu i bio nominiran za četiri Oscara, uključujući i Sheridanovu nominaciju za originalni scenarij o modernim odmetnicima, braći koja su spremna poginuti pljačkajući male banke u Teksasu, koje su upropastile čitave obitelji pa i njihovu sa svojim nepovoljnim kreditima. Već sljedeće godine Sheridan je napisao i režirao izvanredan krimić "Wind River" (Tragovi u snijegu, 2017.) sa snježnim prizorima koji oduzimaju dah. Snimljen je u cijelosti na području indijanskog rezervata u Wyomingu, s Jeremyjem Rennerom, Elizabeth Olson i prelijepom Kelsey Asbille, koju će odmah potom angažirati i za jednu od glavnih uloga u seriji "Yellowstone".
Sheridan je zasigurno jedan od najzanimljivijih i najuspješnijih TV autora našeg vremena. Seriju "Yellowstone" (5 sezona, ukupno 53 epizode, iako, neobjašnjivo, Netflix nikako da počne emitirati završnu petu sezonu) osmislio je s Johnom Linsonom, u čijoj je seriji "Sinovi anarhije" povremeno glumio. Potom je svoju razvedenu obiteljsku sagu o suvremenoj rančerskoj obitelji Dutton još pojačao dodatnim serijama o povijesti te obitelji koje je sam napisao. To je gotovo neshvatljivo. U nekoliko godina napisao je tisuće i tisuće kartica teksta (radio je paralelno još nekoliko serija koje se ne bave tom obitelji).
Serija "1883." opisuje nezamislive muke američkih pionira koji, skupa s Duttonovima, pokušavaju osvojiti Divlji zapad, svoj komad zemlje i sreću u slobodi. Duttonovi se na koncu skrase na ranču u Montani, na granici s Wyomingom, u surovoj, ali prelijepo dolini.
Potom slijedi nastavak, serija "1923.", s genijalnom Helen Mirren i Harrisonom Fordom, koja priča o obrani tog ranča, pravom ratu koji su Duttonovi vodili protiv gramzljivog, nevjerojatno izopačenog i zlog seksualnog perverznjaka i engleskog bogataša koji im je želio oteti zemlju pa je raskomadati i pretvoriti taj kaubojski kraj u ono u što će se kasnije pretvoriti Jackson Hole.
Velika obiteljska saga Duttonovih, koja obuhvaća 140 godina i 7 generacija obitelji koja je pronašla i osvojila svoju Rajsku dolinu i još se uvijek za nju bori s ljudima koji su spremni na ubojstva, politička podmetanja i nekretninske prijevare da bi im tu zemlju oduzeli i oskrnavili, uspjela je za kompaniju Paramount zaraditi tri milijarde dolara (prihod im je oko 700 milijuna dolara jer Sheridan nevjerojatno raskošno snima svoje serije ne žaleći novac, na lokacijama, bez kulisa ili seta pa je čak i velika planinska kuća od drvenih greda, sjedište obitelji Dutton od njihovih rančerskih početaka, pravo historijsko zdanje iz Montane, izgrađeno na jednom ranču 1914.). Velik dio snimljen je i na dva ranča koja posjeduje sam Sheridan, koji je s investitorima u međuvremenu uspio kupiti i sad vodi i legendarni teksaški ranč 6666, velik nezamislivih 160.000 hektara. On u svojim serijama ne govori uprazno, on se bavi upravo onim što zagovara, na način na koji to zagovara. Gotovo svi predivni konji koji se pojavljuju u njegovim serijama o Duttonovima njegovi su konji, s njegovih rančeva, kao i većina stoke.
Sheridanova epska priča o osvajanju američkog zapada ne staje. U pripremi je barem još pet novih serija o povijesnom Divljem zapadu. U jednoj od tih serija Michelle Pfeiffer glumit će glavu obitelji. Sheridan vjeruje u snažne, nepopustljive, čvrste žene koje se u njegovim scenarijima uz svoje muževe bore poput lavica da očuvaju obitelj, da prežive. One su svojim muževima najvažnija podrška, često i fizički, s puškama i pištoljima, ali uvijek emocionalno. Bez njih oni bi bili izgubljeni.
Ljubav, fizička, za ženu, koja prerasta u ljubav za obitelj i djecu, centralna je Sheridanova tema. Njegovi glavni ženski likovi nisu nikad plačljivice koje sebe vide kao žrtve. One su borci koliko i muškarci. To je danas izrazito rijetko i nitko to ne radi bolje od Sheridana, čak i samoproglašeni feministički autori i autorice to ne uspijevaju. Serija "1923." napisana je kao nezamislivo romantična serija o ljubavi Spencera Duttona s engleskom groficom s vezama s kraljevskom obitelji. Spencer Dutton, spretni, snažni, mišićavi i ubojiti - a to za Sheridana znači i pravi muškarac - koji se nakon Prvog svjetskog rata "liječi" od posttraumatskog sindroma u prerijama Afrike, gdje radi kao lovac na krupnu divljač i brani bogataške safari kampove, osvaja neovisnu, seksualno oslobođenu i demokratski nastrojenu Alexandru i ona prekida zaruke s engleskim grofom i odlazi u nepoznato s Duttonom. Tad započinje njihova avantura, uzbudljivija od svakog ljubića, s više prepreka i pogibelji nego što može smisliti vojska scenarista za sapunice. No, Sheridanova ljubavna sapunica je snimana na autentičnim lokacijama u Africi, na Mediteranu, na koncu i u zaleđenoj Montani i uzbudljivija je od svake "Dinastije" upravo zbog te autentičnosti i raskošne produkcije. Kako je Sheridan u svom srcu pjesnik ljubavi, Spencer Dutton i njegova aristokratkinja u ljubavnom zagrljaju pronalaze duhovno iscjeljenje, smisao, mir i sreću. Oni su spremni umrijeti za ljubav i pravdu, iako ne nužno za ono što nalažu pravo i zakoni. U Sheridanovim novim Westernima - kao i u onim povijesnim - uvijek je u središtu neko važno etičko pitanje koje svaki čovjek određuje sam za sebe i samo moralno izopačeni likovi nisu odani ženi, obitelji, svom domu i prirodi, a oni najsnažniji i najbolji uvijek su hrabri, zaljubljeni, spremni dati život za ono u što vjeruju.
Kod Sheridana nema woke tema. No, bez obzira na to što su njegovi muški likovi bezobzirni i okrutni kad brane svoje, danas, jednako kao i u osvajanju Divljeg zapada, bez obzira na to što on često slavi fizičko nasilje i prikazuje muškarce koji se tuku, ubijaju, kolju, Sheridan ne vjeruje u toksični maskulinitet. Upravo suprotno, on smatra da muškarci moraju biti čvrsti i znati se boriti (i sam je nevjerojatno mišićav), jer je život u Americi oduvijek intrinzično surov i opstaju samo oni spremni za borbu. Glavna junakinja u jednoj od njegovih serija o Duttonovima kaže da nema raja jer je raj tu, na zemlji, u prirodi, ali on postoji uvijek paralelno s paklom i jedino ga je moguće ostvariti borbom.
Upravo zato što se u Sheridanovim serijama svi - po njemu opravdano - bore za svoje, od Indijanaca do kauboja i rančera, "obalske elite" ne vole njegove serije, proglašavaju ih serijama za "crvenu" odnosno trampovsku Ameriku, iako sam Sheridan nikad ne daje političke izjave. Čak ga ni podcaster Joe Rogan, borac protiv woke ideologije, nekad vatreni demokrat koji je pomogao Trumpu da pobijedi, u trosatnom intervjuu nije uspio nagovoriti da pričaju o politici. Stoga, Sheridanove iznimno gledane serije (jedino su najveći sportski događaji na američkoj televiziji imali više gledatelja od pete sezone "Yellowstonea") nikad ne dobivaju značajne televizijske nagrade, iako tu i tamo postoje intelektualci koji ih obožavaju, poput priznate i ozbiljne književnice Joyce Carol Oates, velikog Sheridanovog fana. Ona iznimno cijeni što on radi serije o onome što poznaje, što prenosi autentičan Zapad i kaubojski život te za mnoge uloge angažira čak i ljude koji nisu nikad prije glumili, nego su čitav život kauboji.
GALERIJA: Sin Roda Stewarta i njegova odabranica konavosko-hercegovačkih korijena vjenčali su se u Dubrovniku
Saga o Duttonovima je posveta ljudima koji su opstali na Divljem zapadu, koje nisu ubile boleštine, zmije, razbojnici, Indijanci, surove zime i suha ljeta, a za Sheridana otjelovljenje tog ideala još je uvijek, i danas, kauboj na konju. On je arogantan, mizogin, četvrt stoljeća stariji od tebe, ne razumijem zašto ti je on privlačan, zašto si s njim, pita u "Yellowstoneu" jednu mladu kaubojku Beth Dutton, silovita i nasilna, nepopustljiva, pametna i čvrsta kći Johna Duttona III. Glumi je izvanredna Kelly Reilly i teško je povjerovati da je ta glumica zapravo Engleskinja koja je itekako dobro odglumila ulogu prezrive i uobražene aristokratkinje, najgoreg snoba u Wrightovu filmu "Ponos i predrasude". Kaubojka Beth mirno pita jesi li ti njega ikada vidjela kako jaše i Beth se samo nasmije. Sve joj je jasno. Kauboji su u Teksasu i u Sheridanovoj uobrazilji kao nogometaši u Europi. Gotovo autoironično, tog najboljeg jahača i nepopravljivog ženskara glumi sam Taylor Sheridan, u stvarnom životu posvećeni otac i muž, baš kao i njegovi najbolji likovi.
Još je nekoliko stvari koje Sheridan želi naglasiti u svojim serijama, uz tu ljubav prema prirodi, ženi i obitelji. Recimo, lojalnost i težak rad grade karakter pa bivši narkoman u "Yellowstoneu" postaje častan čovjek tek kad počne naporno raditi za Duttona, koji ga tako spašava zatvora. Očevi su često prema svojoj djeci surovi jer se moraju boriti protiv najgoreg modernog zla, osjećaja da djeci automatski nešto pripada, da imaju prava, ali ne i obaveze, što Dutton opisuje kao karcinom koji izjeda sve u modernom društvu, zbog čega će uskoro "Trava rasti na cesti i korov na krovovima", kako se i zove 10. epizoda četvrte sezone serije.
Sheridan se na svoj način bavi i pravima Indijanaca, koje ne idealizira i dopušta si da ih u povijesnim epizodama serije opisuje i kao neprijatelje. No, istovremeno smatra da imaju pravo na velika Zapadna prostranstva koja su bila njihova, a indijanske običaje i vjerovanja opisuje s puno uvažavanja, dostojanstveno. Jedan od Duttona uspijeva shvatiti tko je i što je tek nakon iscrpljujućeg prosvjetljivanja u indijanskom obredu, u kojem je doveden na sam rub života i smrti višednevnim izgladnjivanjem i hladnoćom, s vizijama koje takvo stanje donosi. Indijanci, crnci i bijelci žive skupa i poštuju jedni druge isključivo po tome kakvi su ljudi, koliko su lojalni, hrabri, iskreni i časni. Sheridanovi likovi ne razmišljaju o tome kojoj skupini, marginalnoj ili ne, netko pripada, oni jedni druge cijene isključivo po tome koliko je netko zavrijedio njihovo poštovanje, gotovo kao da je Sheridan "slijep" na boje kože. To je možda i najizrazitiji antiwoke element njegovih serija u kojima se žene i muškarci prepoznaju po strasti za život, po hrabrosti i časti, nikad po pripadnosti nekoj skupini, čak ne ni po društvenom statusu. Najgori ljigavac u seriji "Yellowstone" je bijeli odvjetnik koji je doktorirao pravo na Harvardu, nesposoban za lojalnost, hrabrost, zahvalnost i istinsku ljubav prema ženi.
Gorko sam se osmjehnula kad u posljednjoj epizodi serije "Yellowstone" poglavica Rainwater, šef indijanskog rezervata, govori o tome kakvu budućnost sanja za veliki nedirnuti komad divlje američke prirode u Montani. Tu neće biti ni bicikala, kaže Rainwater. Baš neposredno prije nego što sam gledala tu epizodu po deseti put štrajfao me jureći bicikl na zagrebačkom pločniku i bicikli su jedino što ja poznajem od Divljeg zapada. Na njima jure ljudi koji rade što hoće i kad hoće kao da su iznad zakona, kao da zakoni o sigurnosti pješaka za njih ne postoje, već postoje samo ta njihova umišljena prava, karcinom koji izjeda život i u našem gradu, da parafraziram Duttona. Nemam ništa protiv bicikala, djeca su mi neprestano na njima i to su im osnovna prijevozna sredstva, ali imam protiv bezakonja, jer ono uvijek vodi u sve dublje odustajanje od vladavine prava, u nasilno ponašanje prema onima koji moraju biti najbolje zaštićeni, prema starcima, djeci, nemoćnima. Čak i o tome govori izuzetna serija "Yellowstone", koja bogme nije za "snowflakes", moderne snježne pahulje, mlade koji se boje života kad nisu posve zaštićeni, kad se njihovi osjećaji ne tretiraju u rukavicama, kao da će ih gruba riječ otopiti.
VIDEO: Potresena Ava Karabatić: 'Umro je moj otac. Srce mi je puklo na tisuću komadića'
Otvori KEKS Pay
