Kada je u vrijeme svezagrebačke euforije oko Univerzijade u Vlaškoj ulici otkriven spomenik Augustu Šenoi, odličan rad Marije Ujević Galetović, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić koji se do skulpture jedva probio kroz okupljenu masu građana, otpjevao je i pjesmu “Ribara starog kći” iliti “Lijepa Janja”.
Naravno, riječ je o popularnoj pjesmi čiji skladatelj nije poznat, ali poznat je autor stihova, August Šenoa, jedan od najzagrebačkijih i najomiljenijih zagrebačkih pisaca. Riječ je o stihovima s kojima su se na sebi svojstven način pozabavili i grupa Azra i Bajaga, no riječ je i o pjesmi koju je na repertoaru imao i srpski pjevač narodnih i starogradskih pjesama, ali i ruskih romansi te zabavne glazbe Predrag Gojković Cune.
Jedan od najcjenjenijih pjevača bivše Jugoslavije
Taj pjevač nevjerojatnog opsega svog baršunastog, jedinstvenog glasa i uzorne muzikalnosti, pjevač nad pjevačima umro je ovog petka u Beogradu u osamdeset i petoj godini života o čemu hrvatska javnost uglavnom nije obaviještena. A bio je jedan od najcjenjenijih pjevača bivše Jugoslavije, rado slušan u televizijskim i radio programima, povremeno čak i glumac s ulogom primjerice i u poznatom filmu “Jagode u grlu” Srđana Karanovića, ali i u serijama kakva je bila i “Pozorište u kući”.
Jednom je Predrag Gojković nastupio i na sceni beogradskog Narodnog pozorišta u Straussovoj opereti “Šišmiš”. Jedan od njegovih najvećih hitova, svakako je bila nenadmašna interpretacija pjesme “Kafu mi, draga ispeci” koju je Cune čuo od Nade Mamule. Ploča na kojoj je snimio tu pjesmu, prodana je u 100.000 primjeraka, zbog nje su masovno kupovani gramofoni. Nakon tog diskografskog uspjeha, Cune je prestao sa svojom zabavnom karijerom (tokom koje je nastupao i na opatijskom i zagrebačkom festivalu zabavne glazbe), te se posvetio narodnoj glazbi, pa i sevdalinkama i makedonskim narodnim pjesmama (antologijska je njegova interpretacija pjesme “Kaži, kaži, libe Stano” uz Esmu Redžepovu).
HRT nije s pijetetom i mjerom izvijestila o smrti
Popularni Cune je za zagrebački Jugoton snimio dva itekako zapažena albuma i to “Predrag Gojković Cune” objavljen 1975., te “Ne mogu ti ništa osim cveća dati” iz 1981., ali i desetak singl ploča, ukupno pedesetak pjesama. Zbog tog diskografskog blaga, Croatia records je kao pravni nasljednik Jugotona, prije godinu dana dodijelio Predragu Gojkoviću priznanje za poseban doprinos diskografiji. I među novim generacijama, koje nisu niti rođene u vrijeme kada je Cune bio mjerilo pjevačke kvalitete na prostoru od dvadesetak milijuna stanovnika, ime Predraga Gojkovića, na sreću, nije nepoznanica.
Na žalost, trenutna civilizacijska razina javne hrvatske televizije nije takva da bi hrvatsku javnost s pijetetom i mjerom izvijestila o Gojkovićevom fizičkom odlasku, što i ne čudi, jer je riječ o obnevidjeloj kući koja više bez problema ne može emitirati čak niti središnji Dnevnik. Pa kuda bi onda, jadna, sa Cunetom iz susjedne države.
Jesenti milu bigulicu, bilo bi dobro da gospo'n Derk istraži je li RTS svoje slušatelje i gledaltelje izvjestio da je nedavno umro Relja Bašić. Toliko o pitanju civilizacijske razine.