Članak “Rules for Visiting the Veterinarian’s Office” autora Andrewa J. Hoeya već godinama kruži veterinarskim krugovima diljem svijeta. Iako je napisan satirično, gotovo svaka točka u njemu nastala je iz stvarnih situacija s kojima se veterinari svakodnevno susreću, bez obzira na to rade li u Hrvatskoj, Europi ili s druge strane Atlantika. Humor u tekstu nije ismijavanje vlasnika, nego način da se lakše nosimo s ponavljajućim obrascima ponašanja koji često proizlaze iz nerazumijevanja veterinarskog okruženja. Većina vlasnika dolazi veterinaru s dobrim namjerama. Dolaze jer im je stalo, jer su zabrinuti i žele pomoći svom ljubimcu. Pritom često zaboravljaju važnu stvar, da veterinarska ambulanta za životinju nije normalno okruženje. Ono što mi doživljavamo kao običnu čekaonicu, životinja doživljava potpuno drukčije. To je prostor pun nepoznatih mirisa, feromona straha, boli drugih životinja, zvukova, skliskih podova i ljudi koji prilaze bez upozorenja. Životinje ne razumiju razlog dolaska. Ne razumiju da im želimo pomoći. Ne razumiju zašto ih netko dira po bolnom mjestu. Ne znaju što slijedi i reagiraju instinktivno, često na razini malog djeteta, ali uz dodatak snažnih obrambenih mehanizama.
– On je inače dobar, nikada nije ovako reagirao. Nikada nije ugrizao – čujemo svakodnevno. I u većini slučajeva je istina. Jedan je od najčešćih problema u praksi to što vlasnici tek nakon reakcije kažu da pas zna ugristi. To ne znači da su namjerno nešto prešutjeli, već nikada nisu vidjeli takvo ponašanje u drukčijem kontekstu, u kontekstu veterinarske ambulante. Problem nastaje jer se pas koji je kod kuće smiren i socijaliziran u stresnom okruženju može ponašati potpuno drukčije. Strah, bol ili neugoda mogu potaknuti reakcije koje vlasnik nikada prije nije vidio. Zato je važno razumjeti da ne reagiramo na “karakter” psa, nego na situaciju u kojoj se nalazi. I životinja plaha karaktera u strahu reagira potpuno neočekivano, napadom ili ugrizom. Zašto od vlasnika tražimo da psa stave na povodac, da koriste brnjicu ili tražimo njihovu pomoć? Mjere opreza u ambulanti ne služe za kažnjavanje psa ili kritiziranje vlasnika. One služe za zaštitu drugih životinja, vlasnika, veterinara i tehničara, koji doslovno žive od svojih ruku. Velik broj vlasnika ne zna kako pravilno pridržati životinju, i to nije sramota. To se ne uči kod kuće. To je vještina koja dolazi s iskustvom. Kada veterinar reagira brzo, odlučno ili zatraži dodatnu kontrolu, to nije znak nepovjerenja prema vlasniku, nego profesionalna procjena rizika.
Agresija se često “otkrije” tek kad se dogodi. Nažalost, tek nakon prve reakcije katkad čujemo rečenicu: “Da, znate, hoće on ugristi.” Nije problem u tome što pas može ugristi. Problem je što o tome nismo obaviješteni na vrijeme. Vlasnici koji unaprijed kažu da je pas reaktivan, agresivan ili ne voli druge životinje, pomažu svima. Brnjica u tom kontekstu nije etiketa, nego alat sigurnosti. Ne zaboravimo instinkt. On ne prestaje na vratima ambulante. Muški nekastrirani pas u čekaonici ne doživljava ambulantu kao zdravstvenu ustanovu. On je doživljava kao novi teritorij, baš kao i livadu. Poriv za obilježavanjem, dominacijom ili reakcijom na druge pse instinktivan je i ne nestaje zato što smo mi rekli da ne smije. Zato su pravila ponašanja jednako važna i unutra i vani, uključujući i odgovornost za izmet jer higijena nije estetsko, nego zdravstveno pitanje. Ne zaboravimo da u ambulantu dolaze i zdrave i vrlo mlade životinje. A pacijenti mogu biti i subklinički zarazni. N a kraju, povjerenje je ključno. Veterinari i tehničari rade u okruženju u kojem se svakodnevno susreću s nepredvidivim situacijama. Naše reakcije, mjere opreza i katkad odlučan ton nisu osobni. Oni su rezultat iskustva. Kada tražimo da nam vjerujete, ne tražimo poslušnost, nego suradnju. Jer, u tom trenutku svi imamo isti cilj – sigurnost i dobrobit ljubimca. Mačke nisu mali psi i zato zahtijevaju drukčiji pristup. Mačke u veterinarskoj ambulanti često djeluju mirno, ali ta mirnoća nerijetko je znak intenzivnog stresa.
Za razliku od pasa, mačke se u nepoznatom okruženju rijetko oslanjaju na vlasnika, ne traže utjehu u kontaktu i često stres doživljavaju tiho, sve do trenutka kada ga više ne mogu tolerirati. No većina vlasnika mačaka svjesna je toga i lako prihvaća savjete o pripremi mačka na dolazak u veterinarsku ambulantu. U suvremenoj veterinarskoj praksi sve se više primjenjuje tzv. cat-friendly pristup, koji se temelji na razumijevanju mačjeg ponašanja i smanjenju podražaja koji izazivaju strah. Cat-friendly pristup podrazumijeva dolazak u zatvorenom, stabilnom transporteru. Idealno je doći u prethodno dogovoren termin kako bi se vrijeme provedeno u čekaonici svelo na minimum. U bolje uređenim ambulantama odvojen je prostor i ambulanta za prijem pasa i mačaka kako bi se izbjegao kontakt s drugim životinjama. Ako je moguće, sve treba obaviti bez naglih pokreta i forsiranja, a pregled bi trebao biti što kraći, ciljano usmjeren kad god je moguće. Mačka koja mirno sjedi ili leži često nije opuštena, nego je u stanju tzv. zamrzavanja. Kada ta granica pukne, reakcija može biti nagla i intenzivna – grebanje, ugriz ili paničan pokušaj bijega. Velik dio uspjeha pregleda životinje počinje još kod kuće. Transporter ne bi trebao biti “najava nečega lošeg”, nego poznat predmet u prostoru.
Vlasnicima se preporučuje da transporter drže tako da je stalno dostupan, u njega treba staviti dekicu ili tkaninu s mirisom doma. Nekoliko dana prije pregleda mački treba omogućiti da slobodno ulazi i izlazi, a na dan dolaska izbjegavati lovljenje i nasilno hvatanje. No situacije nisu uvijek idealne. Farmakološka priprema također je razumna opcija. Kod izrazito stresnih, reaktivnih ili agresivnih životinja katkad ni najbolja priprema i najmirniji pristup nisu dovoljni. U takvim slučajevima blaga farmakološka priprema može biti razumna i humana opcija. Važno je naglasiti da lijekove uvijek propisuje veterinar. Ovdje se ne radi o “uspavljivanju”, nego o smanjenju anksioznosti s ciljem sigurnosti i smanjenja stresa. Pravovremena primjena takvih mjera često omogućuje pregled koji bi inače bio nemoguć ili bi završio s više stresa, prisile ili ozljeda. Manje stresa znači bolju medicinu. Ovakav pristup nije luksuz, nego standard moderne veterinarske medicine. On štiti životinju, vlasnika i osoblje te omogućuje ono što je najvažnije – kvalitetnu i sigurnu skrb.
Pravila kojih se treba pridržavati kad idete veterinaru:
1. Nikada ne zakazujte posjetu. Samo uđite kod svoga veterinara, zato što će on u svakom slučaju biti u ambulanti. Naravno, zahtijevajte da budete primljeni odmah jer vas iritira da čekate iza bilo koga tko je stigao prije vas.
2. Povedite vašu djecu, kao i djecu vaših susjeda. Ako nemate djecu, posudite ih od prijatelja. Mali nestabilni šetači koji imaju ispod jas iritira da čekate iza bilo koga tko je stigao prije vedne godine starosti su najbolji. Ako djeca već pričaju, pustite ih da trče okolo po ambulanti, postavljaju razna pitanja svim zaposlenima i da diraju sve što mogu.
3. Ako imate neku primjedbu, izvičite se na nekog od osoblja, ali kada vas primi vaš veterinar budite divni i ljubazni.
4. Stavite vašeg ljubimca na stol za pregled, a onda sjedite. Molim vas, nemojte pridržavati vašeg ljubimca, naglasite da on sigurno neće skočiti i da nikada ne grize.
5. Ako čitate neki časopis, nemojte riskirati da ga izgubite time što ćete ga spustiti. Molim vas, nastavite ga čitati. Nemojte podizati pogled kada vam veterinar postavi pitanje.
6. Nemojte skinuti sunčane naočale, osobito ako imate problema sa sluhom.
7. Kada dolazite ili izlazite iz ordinacije, pustite vašeg psa mužjaka da markira čitavu ambulantu, ali to, naravno, nemojte nikome reći.
8. Molim vas, recite ako postoji neki problem, ali pričekajte barem 3 tjedna. Zapamtite, stalni proljev koji traje 4 tjedna se zove 'hitan slučaj'. Ovo se naročito odnosi na vikende i vrijeme pred zatvaranje ambulante.
9. Ako je vaš ljubimac u stvarno lošem stanju, recite da ste bili na godišnjem odmoru. Ako niste dovodili vašeg psa bar dvije godine kod veterinara, recite doktoru da je problem započeo odmah poslije vaše zadnje posjete i da traje od tada.
10. U slučaju da vaš veterinar podatke ima u kompjuteru, dajte što više različitih podataka: vaše prezime, djevojačko prezime, ime, krsno ime, nadimak, kao i ime i nadimke svakog člana porodice. Koristite različito ime svaki put kada dolazite.
11. Ako vašeg ljubimca ostavljate u ambulanti zbog operacije, nikada nemojte nikome reći da ste promijenili broj telefona od kada ste zadnji put bili.
12. Naravno, uvijek inzistirajte da vam veterinar izliječi ljubimca preko telefona. Odvojite barem pola sata vremena da mu detaljno ispričate cijeli slučaj i da od njega saznate kako da ga liječite. Potrudite se da vas veterinar ne uvjeri da ljubimca dovedete u ambulantu, naročito ako ga je udario automobil.
13. Nikada nemojte reći ništa važno, sve dok veterinar ne stavi stetoskop na uši.
14. Uvijek naglasite: "Cijena nije bitna, samo spasite mog ljubimca!!" sve dok ne dobijete račun. Kada dobijete račun, poričite da ste uopće htjeli da se vaš ljubimac liječi. Napravite veliku gužvu oko svake stavke računa, iako uopće nemate namjeru platiti.
15. Uvijek ponesite kreditnu karticu za koju ne znate PIN, ili je ostavite kod kuće zajedno sa novčanikom. Ponesite novčanicu od 100 eura samo u slučaju kada namjeravate kupiti jedan vitaminski štapić.
16. Ako je moguće, uvijek pošaljite ljubimca kod veterinara s djecom ispod 18 godina bez novca. Nikad im nemojte reći zašto ljubimca vode kod veterinara.
Otvori KEKS Pay
