U Ozalj smo stigli taman kad se ovaj gradić uređivao za svoj dan koji se obilježava 30. travnja pa smo od buke marljivih kosača što je dopirala iz središta preko mosta "pobjegli" na drugu obalu Kupe, do ozaljske marine. U čamcu na Kupi čekao nas je umirovljeni policajac Nenad Kranjčec. On sa sinovima vodi River Colapis, agenciju za najam čamaca, kajaka i supova i s njim smo u razgled i upoznavanje Ozlja zaplovili rijekom. Ako želite veslati sami, dnevni najam kajaka stoji 30 eura.
Grob Slave Raškaj
Mjesto našeg ukrcaja bilo je nedaleko od devet metara visoke brane uz koju je treća najstarija hidroelektrana na svijetu, u manje od dvije godine ručno izgrađena "Munjara" puštena u pogon 1908., nakon što su s radom počele hidroelektrane na Nijagari i Krki. Zeleno svjetlo za izgradnju svojim je savjetima lokalnim vlastima "blagoslovio" najpoznatiji đak dvadesetak kilometara od Ozlja udaljene karlovačke gimnazije, Nikola Tesla. A svoj izgled nalik dvorcu na rijeci ovo kameno zdanje duguje Hermanu Bolleu, arhitektu koji stoji iza brojnih zdanja, poput groblja Mirogoj i đakovačke katedrale. Ozaljska "Munjara" danas je zaštićeni spomenik kulture te još radi.
Rijeka je ovdje dubine oko četiri metra. Uzvodno prema granici sa Slovenijom, ispod Starog grada Ozlja, velebnog dvorca u kojem su stolovali Zrinski i Frankopani, dubina je oko dvanaest metara, kaže Kranjčec, dodavši kako je Kupa mirna, bez virova, pa se na veslanje mogu zaputiti i potpuni amateri. Ribiča nema puno, smanjen je i riblji fond, no nađe se somova, šarana, klenova...
Ispod dvorca, dodaje naš "kapetan", nalazi se 33 metra dug tunel Zrinski, što je raritet u svjetskim razmjerima. U dvorcu je Zavičajni muzej Ozlja u kojem ćete doznati detalje iz povijesti obitelji Zrinski i Frankopan te u galerijskoj zbirci vidjeti djela gluhonijeme akvarelistice, Ozaljčanke Slave Raškaj, čiji je grob u blizini dvorca, u dvorištu barokne crkve sv. Vida. Trenutačno je u muzeju međunarodna izložba čipke, a tu se možete najaviti i za posjet etno parku, muzeju tradicijske arhitekture na otvorenom, oko kilometar udaljenom od središta Ozlja.
Klizeći dalje Kupom pokraj vikend-naselja iznad dvorca te na suprotnoj strani prave ladanjske oaze legendarnog golmana reprezentacije Dražena Ladića zalazimo u nenaseljeni dio gdje je samo čista priroda:
– Ovaj dio prati samo pruga iz 1913., ali posljednjih godinu dana ona je u rekonstrukciji pa ovdje osim cvrkuta ptica nema baš nikakve buke – govori Kranjčec, pokazujući ka mjestu gdje se u proljeće 1940. vlak sunovratio u rijeku i 18 je osoba poginulo.
U svom donjem dijelu toka Kupa je plića, dodaje, a tu se nalazi i ozaljski otok ljubavi.
– Priča kaže da su prije stotinu godina majke čuvale kćeri od susreta s dečkima, no djevojke su našle načina kako im izmigoljiti. Naime, kćeri su znale plivati, a majke ne pa nisu mogle za njima do tog mjesta gdje su se nalazile s momcima – kaže Nenad Kranjčec od kojeg doznajemo kako je turistički procvat Ozalj doživio nakon Drugog svjetskog rata, kako su nekoć imali hotel s 40 soba, a na ozaljskom kupalištu s drvenim splavovima nekad su svirale tri vrste glazbe, pjevali Zdenka Kovačiček, Ivo Robić... Danas smještaj možete pronaći kod privatnih iznajmljivača.
Od prije četiri godine, kada je na gradskom kupalištu "Munjare" pokrenut projekt Dnevni boravak, ozaljska plaža središnje je mjesto života ljeti.
Šefica Turističke zajednice područja Kupa Sanja Valčić kaže da se na ovom području razvija i vjerski turizam, a perjanica mu je pavlinski samostan na Sveticama, odredište brojnih hodočasnika.
'Wine and walk'
– Imamo i šetnicu u Loviću Prekriškom "Gdje voće zri", gdje je pisac Davorin Trstenjak uzviknuo "Tko nije bio na Loviću Prekriškom, nije se nagledao hrvatske ljepote" – opisuje Sanja Valčić ovo vinorodno područje gdje će se uskoro održati manifestacija Wine and walk.
Otvori KEKS Pay
