Kad su prije 12 godina stručnjaci AZRRI-ja (Agencije za ruralni razvoj Istre) izašli pred „prijeki sud“ pasioniranih ljubitelja i čuvara duge tradicije uzgoja istarskog goveda sa svojom vizijom revitalizacije ovog neprocjenjivog blaga, gotovo su izgubili živu glavu. – Što želite, ubiti naše istarsko blago – vikali su tada tek malobrojni uzgajivači u nevjerici. Jer, vratimo se u prošlost – boškarin je nekad doista i bio istarsko blago. Ta impozantna životinja svoju je vrijednost dokazivala radom u polju što je obiteljima donosilo prijeko potreban novac. Imala je poseban status u istarskim domaćinstvima. Da bi se tele boškarina poslalo na klanje, trebalo je imati valjan razlog. – I sad evo nas pametnih iz AZRRI-ja sa svojim idejama – započinje priču Edmondo Šuran, voditelj Centra za razvoj ruralnog poduzetništva u agenciji. – Trebale su proći godine da dragi Istrijani shvate i prihvate naše ideje.
'Imali smo gadan problem da dokažemo da se ovo meso nekad jelo, a sad je hit'
Kako je nekoć nezamjenjivo radno govedo postalo zvijezda istarske gastronomije i zašto su i najveći entuzijasti i zaljubljenici u tu životinju naposljetku prihvatili gospodarski model njegove revitalizacije.
Komentara 1
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ljudi su maheri da od običnog komada mesa koji je služio za hranu desecima tisuća godina naprave kulturnu tradiciju, revitalizaciju, predmet obožavanja, nutricionistički esej i gastronomski užitak. Neki du o tome u stanju napusati i diplomski rad. A komad mesaa ostao isti lao i u vrijeme kad smo s kamenim sjekirama jurcali za bizonima.