Dvadeset devetog dana u mjesecu svibnju prije 100 godina u Korčuli se rodio dr. Mihovil Pansini (1926-2015), u svijetu znanosti poznat kao liječnik, otorinolaringolog, u svijetu umjetnosti kao „majstor amaterskoga filma“ i autor istraživačkih/eksperimentalnih filmova.
Premda je liječništvo shvaćao kao profesionalni poziv, a amatersko bavljenje filmom kao hobistički bijeg od tiranije građanskih obaveza, Pansinijeva intelektualna i stvaralačka dokolica 1950-ih i 1960-ih godina na klupskim rubovima kinematografije urodila je danas dijelom sačuvanim i kanoniziranim opusom od dvadesetak kratkih filmova, nizom esejističkih artikuliranih ideja o filmskoj umjetnosti i vizijama (anti)filma koje su unatoč svojoj konceptualnoj radikalnosti djelovale integrativno i poticajno na cijeli kinematografski i širi kulturni krajolik.
Dok je Pansinijeve rane egzistencijalističke filmove iz 1950-ih (Osuđeni, Brodovi ne pristaju…) D. Makavejev smatrao „poklonom oku“ a njihova autora doživljavao kao „crnog optimista“, njegovu razvojnu putanju ka svođenju filma na ogoljeli akustički i vizualni fenomen (K3, ili čisto nebo bez oblaka, Scusa signorina…) H. Turković je vidio kao dokaz metodološke otvorenosti i traganja za inovacijama koje je od 1963-1970 hranilo projekt Genre Film Festivala (GEFF), ali i sljednike eksperimentalističkog pokreta u kasnijim desetljećima.
Kao institucionalni baštinik, zaštitnik i promotor Pansinijeve filmske i druge arhivske građe, djelomice predstavljene na nedavnoj izložbi „GEFF 1963-1969: od antifilma do crnog vala“ u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, Hrvatski filmski savez obilježit će stotu godišnjicu njegova rođenja simboličnim otvaranjem i selektivnim izlaganjem autorova arhiva u javnosti. Na redizajniranim web-stranicama HFS-a (https://www.hfs.hr/kolumna-mihovila-pansinija) osvježena je kompletna kolumna Mihovila Pansinija s dvadesetak tekstova i razmišljanjima o suvremenom filmu koje je, na vlastitu inicijativu, ondje objavljivao između 2004. i 2011. godine.
U suradnji s Trećim programom Hrvatske televizije, u srijedu 27. svibnja, nakon emitiranja emisije „Art“ u cijelosti posvećene Pansiniju (u 20.00), bit će prikazan srednjometražni dokumentarni film „Mihovil Pansini – brodovi ne pristaju“, u režiji Milana Bukovca i produkciji HFS-a iz 2008, posvećen njegovom ključnom, kafkijanski intoniranom i autobiografski nadahnutom djelu Brodovi ne pristaju iz 1955.
Kulturno informativni centar u Galeriji na katu udomljuje potom mini-izložbu „Listanje Pansinija“ kojom se javnosti od 1. do 4. lipnja predstavljaju selektivni fragmenti arhivske građe (dnevničke i radne bilješke, crteži, skice i nacrti, sinopsisi i knjige snimanja itd.) uobličeni u video(cast) „Listanje pansinija“ te dva filma iz predgeffovske faze snimljena iste 1955. godine, posvećena likovnim umjetnicima Josipu Vaništi (Život stvari) i Miljenku Stančiću (Smirena predvečerja). Prije otvaranja izložbe 1. lipnja u 20.00 sati, „Surogat“ kino Kulturno informativnog centra od 19.00 sati prikazuje Siestu (1958), Pansiniju najdraži film iz vlastitog opusa, te Vigoovu Nulu iz vladanja (Zéro de conduite, 1933) s liste deset njegovih najdražih filmova. Ulaz na projekciju je besplatan.
Dakle, rođen je 1926. na Korčuli, Pansini je svoje formativne godine opisao kroz jedinstvenu obiteljsku priču, tvrdeći da je odrastao uz "tri oca". Pored biološkog oca, trgovca koji je obitelji osiguravao siguran građanski život, ključan utjecaj na njegov intelektualni i umjetnički razvoj imali su očev brat, amaterski slikar, te jedanaest godina stariji brat koji je preuzeo očinsku figuru. Ta rana izloženost spoju pragmatičnog, umjetničkog i intelektualnog svijeta stvorila je temelje za čovjeka koji će kasnije s jednakom strašću i preciznošću secirati ljudsko uho i filmsku vrpcu. Njegov životni put bio je predodređen da bude sve samo ne jednodimenzionalan, a korčulansko djetinjstvo usadilo mu je znatiželju koja nije poznavala granice između znanosti i umjetnosti.
Njegov formalni put započeo je u Zagrebu, gdje 1953. diplomira na Medicinskom fakultetu, a sedam godina kasnije specijalizira otorinolaringologiju. Pansinijeva medicinska karijera bila je impresivna; dugo je radio na Klinici za otorinolaringologiju u bolnici "Sestre milosrdnice", postao redoviti profesor na Medicinskom i Filozofskom fakultetu, a njegov znanstveni rad bio je ključan u području audiologije i vestibulologije. Kao voditelj Centra za sluh i ravnotežu te savjetnik u Poliklinici SUVAG, zadužio je generacije. No, dok je u bolničkim hodnicima bio cijenjeni doktor, u mračnim dvoranama Kinokluba Zagreb rađao se filmski revolucionar.
Svijet pokretnih slika otkrio je ranih pedesetih, postavši aktivan član Kinokluba Zagreb, tadašnjeg epicentra filmskog amaterizma i eksperimenta. Pansini nije ušao u svijet filma kao autsajder, već je stigao u trenutku kada je Zagreb bio progresivni, urbani centar i prava meka za umjetnost. Duh novih tendencija u vizualnoj umjetnosti, Muzičkog biennala i Međunarodnog festivala studentskog kazališta stvarao je plodno tlo za radikalne ideje. Upravo iz te energije, na Pansinijevu inicijativu, rođen je GEFF, manifestacija koja je od 1963. do 1970. Zagreb pretvorila u jedno od ključnih mjesta europske i svjetske filmske avangarde. GEFF nije bio samo festival; bio je, kako je Pansini govorio, "stanje duha" i susret istomišljenika spremnih raskinuti sa svime što je bilo konvencionalno.
U središtu GEFF-a i cjelokupnog Pansinijeva filmskog opusa stajala je njegova najvažnija teorijska inovacija: antifilm. Ovaj koncept, koji je razvio s kolegama iz Kinokluba, predstavljao je radikalno odbacivanje narativnog filma. Pansini se zalagao za potpuno "čišćenje" filma od svih natruha književnosti, psihologije, simbolike i morala. Njegov cilj bio je svesti film na njegovu suštinu, na čisti vizualno-akustički fenomen, oslobođen tiranije priče, glume i dramaturških pravila. U svojim manifestima pisao je o oslobađanju filmskog kadra od svih zadanih pravila i autoriteta, ne kako bi se film uništio, već kako bi se njegove mogućnosti beskrajno proširile. Bio je to poziv na istraživanje samog filmskog jezika, medija koji misli kamerom, a ne kroz nju.
Svoje teorijske postavke Pansini je dosljedno provodio u praksi. Njegov opus, nastao uglavnom u desetogodišnjem razdoblju od 1953. do 1963., može se podijeliti u dvije faze. U prvoj, filmovima poput Piove (1958.) i Siesta (1958.), istraživao je teme nemoći unutar prepoznatljivijih, naturalističkih okvira. No, 1963. donosi potpunu radikalizaciju. U filmovima Dvorište i Zahod koristi metodu fiksacije, gdje statična kamera dugo promatra jedan ambijent, istražujući protok vremena i poetiku prostora. Upravo je Zahod, film koji prikazuje unutrašnjost WC školjke, postao legendarni simbol njegova antifilmskog koncepta – ogoljen, provokativan i usmjeren na formu. U filmu Scusa Signorina istraživao je poetiku slučajnosti, puštajući kameru da bez kontrole snima ono što joj se nađe na putu.
Vrhunac estetskog radikalizma dosegnuo je filmom K-3, ili čisto nebo bez oblaka (1963.). U trajanju od gotovo tri minute, film prikazuje samo praznu, plavo toniranu filmsku vrpcu, bez ijednog snimljenog kadra. Ovim gestom Pansini je doveo u pitanje samu bit filma kao medija reprezentacije. Što je film ako na njemu nema slike? Postoji li film bez sadržaja? K-3 bio je filmski ekvivalent avangardnim slikarskim djelima, djelo koje je više postavljalo pitanja nego nudilo odgovore, tjerajući publiku da sudjeluje u promišljanju, a ne da pasivno konzumira. Zbog svojih postignuća, Pansini je još 1961. postao prvi nositelj zvanja "majstor amaterskog filma" u bivšoj Jugoslaviji, titule koja je potvrdila njegov status pionira unutar amaterskog pokreta koji je, zahvaljujući njemu, postao rasadnik najsmjelijih umjetničkih ideja.
Iako je svoj posljednji film snimio 1963., Pansinijev utjecaj nije prestao. Svoju strast prema pokretnim slikama nastavio je kroz teorijski rad, vođenje GEFF-a te pisanje. Sve do 2000-ih objavljivao je tekstove u kojima je na jedinstven način spajao medicinsko znanje sa znanošću, umjetnošću i filozofijom filma, analizirajući djela redatelja poput Larsa von Triera i Jima Jarmuscha.
Otvori KEKS Pay
