HNK Split poslije dugo vremena ima punokrvnu dramu za željezni repertoar kojeg bi trebalo njegovati svako nacionalno kazalište. Ako je suditi po dugotrajnom pljesku publike i vraćanjima na poklon glumaca, onda se može zaključiti kako je sinoćnja premijerna izvedba Krležine "Lede" u režiji Darija Harjačeka na velikoj pozornici i uopće odluka da se klasik radi, dobar potez splitske Drame.
Valja svakako naglasiti kako ni Krleža ni "Leda" nisu za svakoga i kako ne treba očekivati svekoliko oduševljenje. Nije lako ni sjediti tri sata, ovo ponavljamo kao papagaji, na neudobnim sjedalicama.
No, ljubitelje umjetnosti, kazališta, i prave drame veseli činjenica da teatar ima novu, dobru predstavu. Šteta je što se pojavila na samom kraju kazališne sezone, trebalo ju je postaviti nekoliko mjeseci ranije. Ako to zanemarimo, ostaje nam vjerovati da se nakon tri predviđene izvedbe neće "ugasiti" i da će biti stalno na repertoaru. Ne smijemo se zavaravati kako će se za "Ledu" tražiti ulaznica više, međutim uz dodatan marketinški napor i kvalitetno osmišljenu promociju po školama i fakultetima, moglo bi se puno toga učiniti.
Prvenstveno zbog splitskih glumaca koji su Krležu donijeli zrelo, dostojanstveno, privlačno i vješto s odličnom dikcijom. Da su kojim slučajem u Zagrebu, dizalo bi ih se na pijedestal.
Andrea Mladinić i Marija Šegvić fino su iznijansirale likove Melite i Klare ni trenutka ne ulazeći u karikaturalnost. Uspjele su pokazati žensku tankoćutnost i obilježja malograđanštine. Iako je Krleža ovo djelo napisao davne 1929. virtuozno pokazujući društvenu elitu razorenog habsburškog carstva, u moderniziranoj splitskoj "Ledi" puno toga podsjeća na današnju "elitu". Odnosno malograđanštinu neobrazovanih, ali uhljebljenih. Kao da se ništa nije promijenilo ?!
Maestralno je ulogu glavnog Krležinog aktera u "Ledi", Viteza Olivera Urbana odigrao Marjan Nejašmić Banić, a Mijo Jurišić slikara Aurela. Zaslužuju nagrade hrvatskog glumišta. Donijeli su veselje i izazvali toliko svima potrebit smijeh kao i Donat Zeko koji tumači veleindustrijalca Klanfara.
Neponovljivi Neno Srdelić po tko zna koji put dokazao je kako i mala uloga, a zapravo takvih kod pravih glumaca nema, može bit itekako velika, važna, dojmljiva i pamtljiva. Njegov Gospodin je genijalan. I mlade snage, vanjske suradnice Nika Petrović i Lara Jerončić dobro su se snašle u ulogama Prve i Druge dame.
Obilježju dobro odrađene predstave pridonijela je scenografija Vesne Režić koja je donijela autentičnost od prije stotinjak godina, estetiku ondašnjih građanskih stanova. Efektne kostime, od nigležea, preko svilenih ogrtača, blještavih haljina do krznenih kaputa osmislila je Ana Mikulić. Odličan "posao" odradio je Srđan Barbarić dizajner svjetla koje je u ovoj splitskoj "Ledi" imalo jednu od glavnih uloga.