U Zagrebu je u 87. godini preminula Snješka Knežević, istaknuta povjesničarka umjetnosti, znanstvena savjetnica, prevoditeljica, publicistkinja i najvažnija kroničarka Zagreba. Vijest o njezinoj smrti objavio je Telegram, a potvrdilo ju je Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske.
Njezin životni put bio je obilježen nevjerojatnom svestranošću. Povijest umjetnosti te njemački jezik i književnost studirala je na Filozofskom fakultetu u Münsteru i Zagrebu, gdje je diplomirala i doktorirala 1994. godine. Gotovo tri desetljeća, od 1962. do 1990., djelovala je kao urednica i komentatorica na Trećem programu Radio Zagreba, istovremeno gradeći impresivnu karijeru književne prevoditeljice s njemačkog jezika. Njezinim su posredstvom hrvatski čitatelji dobili prijevode kapitalnih djela autora poput Güntera Grassa ("Limeni bubanj"), Alfreda Döblina ("Berlin Alexanderplatz"), Waltera Benjamina i Petera Handkea. Od 1987. godine potpuno se posvetila znanstvenom radu, usmjerivši svoj istraživački fokus na urbanizam i arhitekturu Zagreba, teoriju umjetnosti i zaštitu spomenika.
Opus koji je ostavila iza sebe je monumentalan. Objavila je sedam kapitalnih knjiga posvećenih Zagrebu, među kojima se ističu monografije "Zagrebačka Zelena potkova" (1996.), za koju je dobila Nagradu grada Zagreba, te zbirke ogleda "Zagrebu u središtu" (2003.), "Zagreb: grad, memorija, art" (2011.) i "Zagreb u škarama" (2018.). Njezina posljednja knjiga "Baština i transformacija. Zagrebački slučajevi" (2024.) svojevrsna je sinteza njezinih promišljanja o odnosu baštine i suvremenosti. Uz stotinjak znanstvenih i isto toliko publicističkih radova, uređivala je ključne zbornike, priredila djela iz ostavštine Milana Preloga te koncipirala i prevela antologiju "Bečka škola povijesti umjetnosti". Za svoj rad primila je najviša strukovna priznanja, uključujući nagradu "Neven Šegvić" Udruženja hrvatskih arhitekata (2002.) i nagradu "Radovan Ivančević" za životno djelo Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske (2016.).
Jedna od njezinih najvećih opsesija bio je urbanistički genij Milana Lenucija, kojeg je svojim radom izvukla iz zaborava u širi javni diskurs. Upravo je ona otkrila i promovirala Lenucijevu generalnu osnovu Zagreba iz 1907. godine, vizionarski plan koji je radikalno rješavao, po njezinom mišljenju, najveći problem zagrebačkog urbanizma – takozvani željeznički čvor. Lenucijeva ideja o uklanjanju pruge duž južne granice Donjeg grada omogućila bi spajanje centra s Trnjem i Trešnjevkom, čime bi grad prodisao prema jugu. Snješka Knežević je, često u suradnji s arhitektom Nenadom Fabijanićem, neumorno isticala kako je nerealizacija tog plana zbog političkih i financijskih razloga trajno osakatila razvoj Zagreba, no za tu ideju nikada nije bilo dovoljno sluha.
Dugi niz godina djelovala je kao književna prevoditeljica, urednica i komentatorica na Radio Zagrebu. Posljednjih dvadesetak godina bavila se znanstvenim radom u području urbanizma, arhitekture i zaštite spomenika, često kritizirajući urbanističke intervencije vlasti Milana Bandića. Bavila se i poviješću zagrebačkih Židova, a s Aleksanderom Laslom suautorica je kulturno-povijesnog vodiča "Židovski Zagreb".
Snješka Knežević bila je članica brojnih redakcija, poput časopisa "Arhitektura" i "Čovjek i prostor", sudjelovala je u radu žirija za najvažnije arhitektonske nagrade, a na Trećem programu Hrvatskog radija od 2003. uređivala je kultnu emisiju "Baština, mi i svijet". Također je bila aktivna članica Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Društva arhitekata Zagreba, Hrvatskog novinarskog društva i Hrvatskog PEN-a.
Otvori KEKS Pay
