Obično kada vrstan redatelj iz svijeta dokumentarnog filma snimi igrani film u kojem pokaže da zna graditi (realističnu) atmosferu, onda se to pripisuje njegovu dokumentarističkom zaleđu.
Sposobnost naracije
U slučaju Britanca Jamesa Marsha, proslavljenog osvajanjem Oscara za odlični dugometražni dokumentarac \"Čovjek na žici\", koji se sada pojavljuje kao redatelj intimističke tiler-drame \"Čovjek iz sjene\", stajale bi slične teze, ali i pitanje: kamo je nestala njegova sposobnost za naraciju? Naime, \"Čovjek na žici\" o Francuzu Philippeu Petitu koji je kršeći razne zakone hodao na žici između dva newyorška tornja, osobito scene u kojima oni planiraju kako će izbjeći čuvare tornjeva, režiran je precizno kao igrani triler. Istodobno priča o junakinji \"Čovjeka iz sjene\" koja mora izabrati između svoga sina i obitelji podosta se opušteno odnosi prema važnosti razumijevanja priče, kao da radi dokumentarac poetskog karaktera.
Pukotine kvare trud
Sve počinje kada početkom 1990-ih Irkinja Colete McVeigh (Andrea Riseborough) postavlja bombu u londonskoj podzemnoj željeznici, ali je hvataju britanski agenti. Suočena sa zatvorskom kaznom od 25 godina i slanjem sina na posvojenje u drugu obitelj, žena pristaje postati njihov igrač i špijunirati vlastitu obitelju u kojoj su svi odreda pripadnici IRA-e. Film ima suptilnu atmosferu, trilerski su dijelovi \"spušteni\" na zemlju, ali možda iz želje da ne bude banalan i doslovan Marsh naprosto ostavlja pojedine, vrlo važne dijelove filma nejasnima. Pa i sama glavna junakinja trpi od nedostatka karaktera; zapravo njenu ljubav prema sinu više podrazumijevamo nego što je osjećamo. Nešto je plastičnije prikazana frustracija britanskog agenta (Clive Owen) koji ubačenoj agentici obećava zaštitu, a onda shvaća da njegova šefica (Gillian Anderson) nema ništa takvoga na umu. Proizlazi da je Marsh najviše računa vodio o dobroj vizualnoj komponentni, gdje se glavna junakinja stilistički naglašeno crvenim balonerom izdvaja iz isprane okoline te o suptilnom tonalitetu cjeline, ali pukotine, nažalost, prilično kvare trud.
