Stan, relativno moderan, relativno mali. Vidimo dnevnu sobu i kuhinju, biljku u kutu kraj ulaznih vrata. U tom prostoru dvoje ljudi, relativno mladih. Kada se upale svjetla, njih se dvoje nalazi u dnevnom boravku, čitaju, on za stolom pokušava pisati... Počinju razgovarati, sasvim tiho, tako da ih publika ne čuje. Dojam je kao da doista virimo u nečiji stan, u nečiji život. To je sam početak predstave “Magic Evening”, premijerno izvedene u Teatru &TD, autorski projekt redateljice Anice Tomić i dramaturginje Jelene Kovačić. Predstava je to u kojoj je od onog što se kaže mnogo važnije ono što ostaje neizgovoreno, ono što publika “čita” iz lica i tijela likova na sceni. A junacima s početka priče, koji baš slave petu godišnjicu braka, u posjet dolazi još jedan par, njihova najbolja prijateljica, razvedena četerdesetogišnjakinja u pratnji najnovije “igračke”, plesača koji definitivno ima tijelo, dok za mozak baš i nismo sigurni.
I dok se u brzom ritmu mijenjaju scene te večeri, napetost raste, jer netko stalno, i uporno, kuca na vrata stana, ali pred vratima nema nikoga. Kako raste agresija kucanja, tako raste i brzina kojom se na sceni raspada građanska uljuđenost jednog večernjeg druženja uz nešto hrane i mnogo više alkohola. Tko su ti ljudi? Autorice su vrlo jasne i direktne: oni su simboli praznih života, egzistencija koje se dotiču tek nekih “in” tema, onih o kožnom trosjedu, skandinavskom dizajnu, modernoj hrani ili pak Vivaldiju i njegovoj glazbi... da bi već drugi pogled na te ljude otkrio da iza površnosti s kojom razgovaraju nema baš nekakvog dubljeg sadržaja. Brzi ritam režije Anice Tomić, koji se pojačava kako predstava odmiče, tu nam prazninu agresivno baca u lice. Pri tome u svakom gledatelju raste strah je li se uspio oduprijeti toj i takvoj egzistenciji.
Pred nama su lažni ljudi, baš kao što su lažni i njihovi strahovi, ali su baš takvi slike vremena u kojem živimo, i zato je ova predstava novi aktualni hit Teatra &TD. Za to su uz autorice u prvom redu odgovorni glumci, svi od reda sjajni u svojim ulogama. Ivana Krizmanić i Marko Markovičić svojevrsna su glumačka sidra ove predstave, precizni u svakoj gesti, a s njima su na sceni Nataša Kopeč, koja i ovom ulogom dokazuje da se na nju i te kako treba računati za velike glumačke zadatke, te, prvi put na zagrebačkoj kazališnoj sceni, Marko Petrić. Mladi glumac iz Splita, kojeg pamtimo iz predstave “Adio, kauboju” sa Splitskog ljeta, ovdje ima najnezahvalniju ulogu, onu u kojoj je tek senzacionalno tijelo uz naglašenu seksualnu provokaciju, ali se unatoč tome ravnopravno nosi s partnerima.
