Željno se iščekivao romantični balet "Giselle" u splitskom teatru, debi Mirne Sporiš Miani u trostrukoj ulozi, v. d. ravnateljice, koreografkinje i redateljice, no premijerna izvedba u petak razočarala je poznavatelje baletne umjetnosti. Dužina (isforsiranog) pljeska i bučni uzvici "bravo" nažalost nisu više mjerilo kvalitete predstave. Premijerna splitska publika se promijenila. I neka se promijenila! Sve više je mladih i onih koji nikad nisu kročili u teatar. I neka ih je sve više i više! Njima je i sam ulazak u kazalište očaravajući doživljaj, pa nije čudo da se "raspamete" lijepim vizualom pozornice iz tamo nekih davnih, davnih vremena.
Kad bi se davale ocjene od 1 do 5 za trostruki debi nove šefice splitskog Baleta, premijera je zaslužila ocjenu dobar (3), osrednje. I to isključivo za trud, volju i želju. Poznato je da je splitski baletni ansambl "devastiran", međutim ipak ima puno bolji potencijal, snagu i tehniku od pokazanog na premijeri. To oni koji znaju što je balet moraju prepoznati i, naravno, iskoristiti.
Drugi čin premijerne splitske "Giselle" mnogo je bolji od prvoga u koji je redateljica doslovno "ukrcala" sve što se ukrcati može. Samo u osnovi se držala originalne koreografije, i u mnogo čemu intervenirala. Što je njeno apsolutno pravo. No vjerojatno u želji da bude najbolja, izgubila se mjera. Na scenu je dovela polaznike Baletnog studija HNK Split, Glazbene škole Josipa Hatzea (Odjela za klasični balet) i članove Folklornog ansambla. Jedinstvo koje je za svaku pohvalu, da osjete pozornicu, da ćute reakciju publike, da čuju u živo orkestar, da se uče. I da budu važni. Zašto ne? Dapače. Ali, ne u "Giselle". Za to postoje dječje baletne predstave. Nipošto klasični, bijeli baleti. U protivnom su djeca na sceni tu da bi se nešto zamaskiralo.
Prvi čin splitske "Giselle" obiluje mnoštvom na relativno maloj sceni, dugotrajnim šetnjama, hodanjem, mimikom, dramom, glumom, slikama s neke stare razglednice... Najmanje je baleta. Zbog "gomile naroda" na pozornici do izražaja nisu došle plesačke uloge. Svakako izdvajamo fantastičnu Evu Karpilovsku za moćan, siguran i nadasve dojmljiv "Seljački pas de deux". S nestrpljenjem iščekujemo njezin nastup u glavnoj ulozi na jednoj od sljedećih predstava. Amanda Devenuta koja je na premijeri debitirala kao "Giselle" ima predivnu mekanu ruku i lagani doskok. Unatoč vrlo niskim skokovima na trenutke se doima kao da ne dodiruje kazališne daske, naprosto lebdi. Gost splitskog Baleta, Japanac Kent Yamamoto, solidno je odigrao grofa Albrechta, zasluživši pljesak za piruete, tour en l'air i grand jeté preko passéa. Do izražaja su došle i njegove glumačke vještine, osobito važne za balet "Giselle".
U drugom činu, za čiju je dojmljivost zaslužan plavičasti zastor od tila koji je donio potrebnu mističnost noćnom, nadnaravnom svijetu vila, odnosno duhovima djevojaka koje su umrle prije vjenčanja i osuđuju muškarce na ples do smrti, dominirala je izvrsna Matea Milas. Njezina kreacija Myrthe, kraljice vila, ostat će zapamćena kao jedna od zasigurno najboljih u dosadašnjoj joj baletnoj karijeri. Takva gracioznost, tehnika, lakoća pokreta, držanje, zavređuje respekt. Nažalost, ansambl vila bio je na premijeri neujednačen, nesinkroniziran, nesiguran. Balerine nisu bile u liniji, plesale su "jedna u petak, druga u subotu". Glavni akteri, Giselle i Albrecht zasebno su ulazili na scenu sa svojim varijacijama ne baš uobičajenima za ovaj balet.
Orkestar pod ravnanjem Andreja Vesela kao da nije bio dovoljno inspiriran, pa su i laici koji ne moraju imati sluha, mogli čuti dištonavanja. Scenografiju, osmišljenu u skladu s financijskim mogućnostima, potpisuje Slaven Raos, a kostimografiju Barbara Bourek. Obukla je balerine u pregoleme i preguste oprave zbog kojih se izgubila eteričnost i fluidnost pokreta. "Kapa dolje" krojačicama u splitskom teatru koje su se dobrano namučile sašiti više od stotinu kostima. Kao i Albini Rahmatullini i Vladimiru Šuvalovu za majstorski odrađen rudarski posao asistenata koreografa.
Otvori KEKS Pay
Ova kritika rastura. In medias res.