Dugo najavljivani dokumentarni film o formativnim godinama Red Hot Chili Peppersa, naslovljen "The Rise of the Red Hot Chili Peppers: Our Brother, Hillel", konačno stiže na Netflix ovog petka, 20. ožujka.
Nakon premijere na festivalu SXSW, film redatelja Bena Feldmana izazvao je veliku pažnju, no članovi benda su u javnoj izjavi pojasnili kako se ne radi o definitivnom dokumentarcu o bendu, već o intimnom portretu njihova prijatelja i originalnog gitarista Hillela Slovaka. Upravo je to ono što film čini posebnim, jer umjesto klasične priče o usponu i padu, nudi dubinski uvid u život mladića čija je umjetnička vizija bila temelj za jedan od najvećih rock bendova u povijesti, a čija je tragična sudbina zauvijek obilježila njihovu karijeru. U filmu su intervjuirani Anthony Kiedis i Flea, ali i originalni bubnjar Jack Irons, a korišteni su i dosad neviđeni arhivski materijali, Hillelovi dnevnici i crteži.
Priča počinje u hodnicima srednje škole Fairfax u Los Angelesu ranih osamdesetih, gdje se isprepliću sudbine trojice autsajdera: Anthonyja Kiedisa, Michaela "Flea" Balzaryja i Hillela Slovaka. U dokumentarcu, Kiedis i Flea opisuju Slovaka kao osobu kojoj su se divili, karizmatičnog i talentiranog umjetnika koji je bio daleko samouvjereniji i "cool" od njih. Slovak, izraelsko-američki imigrant i sin preživjelih Holokausta, već je svirao gitaru u bendu Anthym (kasnije What Is This?) s bubnjarem Jackom Ironsom. Upravo je on nagovorio Fleu, koji je dotad svirao samo jazz trubu, da nauči svirati bas gitaru kako bi im se pridružio. Taj trenutak bio je ključan, jer je stvorio jednu od najprepoznatljivijih ritam sekcija u povijesti rocka. Njihovo prijateljstvo, cementirano ljubavlju prema glazbi, komediji i rekreacijskim drogama, postalo je obitelj koju nikada nisu imali.
Iz te kreativne anarhije i prijateljstva rođeni su Red Hot Chili Peppers, isprva pod imenom Tony Flow and the Miraculously Majestic Masters of Mayhem. Njihov prvi nastup bio je zamišljen kao jednokratna šala, no energija je bila toliko eksplozivna da je odmah postalo jasno kako se rodilo nešto posebno. Kako opisuje Varietyjev kritičar, zvuk je bio "elektrizirajući": Ironsovo divlje bubnjanje, Slovakova "chicken-scratch" gitara i Flea koji je svirao bas kao da "pleše po užarenom ugljenu". Iznad svega toga, Kiedis je izbacivao svoje rime poput mitraljeza. Bio je to sirovi, divlji i do tada nečuveni spoj funka, punka i hard rocka koji je definirao njihov zvuk.
Ipak, put do slave nije bio jednostavan. U trenutku kada su Chili Peppersi dobili prvu ponudu za ugovor s izdavačkom kućom, Slovak i Irons smatrali su ih tek sporednim projektom te su se odlučili posvetiti svojem primarnom bendu, What Is This?, koji je također osigurao ugovor. Peppersi su svoj debitantski album snimili bez njih, iako je Slovak bio koautor pet pjesama. Ipak, frustriran smjerom u kojem je išao What Is This?, Slovak se naposljetku vratio u Peperse, baš na vrijeme za snimanje kultnih albuma "Freaky Styley" (1985.), koji je producirao legendarni George Clinton, i "The Uplift Mofo Party Plan" (1987.) - to je bio period u kojem je bend u svojoj originalnoj postavi konačno pronašao svoj zvuk, a Hillelov utjecaj bio je neosporan.
Hillelov gitaristički stil bio je jedinstven. Duboko ukorijenjen u funku i hard rocku, s utjecajima Jimija Hendrixa i Led Zeppelina, njegov je način sviranja bio baziran na improvizaciji i sirovoj energiji. On je bio arhitekt zvuka koji će kasnije John Frusciante, njegov veliki obožavatelj i nasljednik, preuzeti i nadograditi. Flea je u više navrata istaknuo kako ga je upravo Hillel uveo u svijet hard rocka, a Kiedis je jednom rekao da je potraga za novim gitaristom nakon Hillelove smrti bila poput "kupovine novih roditelja". Njegova ostavština živi kroz brojne pjesme koje su mu bend posvetile, uključujući klasike poput "Knock Me Down", "My Lovely Man", "Otherside" i "Feasting on the Flowers".
Nažalost, kreativnu eksploziju pratila je i mračna strana. Slovak i Kiedis su se od rane mladosti borili s teškom ovisnošću o heroinu. Dok je Kiedisova borba bila otvorenija, Slovak je svoju ovisnost vještije skrivao. S vremenom, droga je počela uzimati danak, iscrpljujući njegovu energiju i kreativnost. Nakon povratka s europske turneje za album "The Uplift Mofo Party Plan", izolirao se od ostatka benda. Nekoliko tjedana kasnije, 27. lipnja 1988., pronađen je mrtav u svojem stanu. Umro je od predoziranja heroinom dva dana ranije, u dobi od samo 26 godina.
Njegova smrt šokirala je bend i scenu. Jack Irons napustio je grupu, ne mogavši se nositi s gubitkom prijatelja, dok je Kiedisa tragedija natjerala da se, nakon početnog bijega, konačno suoči s vlastitom ovisnošću. Hillel Slovak postumno je primljen u Rock and Roll Hall of Fame 2012. godine, a ovaj dokumentarac služi kao podsjetnik na njegov neizbrisiv trag i genijalnost koja je tragično prekinuta.
Otvori KEKS Pay
