Pjesma koja je obilježila vrhunac filmske radnje, trenutak u kojem se dobra djevojka Sandy Olsson transformira u fatalnu zavodnicu kako bi osvojila srce Dannyja Zuka, zapravo nije bila dio originalnog brodvejskog mjuzikla. Napisao ju je i producirao John Farrar, dugogodišnji suradnik Olivije Newton-John, i to specifično za potrebe filma. Navodno ju je skladao preko noći, a čim ju je ujutro u prikolici odsvirao Oliviji, znala je da u rukama imaju hit.
Pjesma je bila prekretnica ne samo za lik Sandy, već i za samu pjevačicu, a njezin moćan i samouvjeren vokal pokazao je dotad neviđenu stranu, daleko od njezinih ranijih balada i country-pop hitova. Taj naelektrizirani duet postao je globalni fenomen i prije same premijere filma, provevši devet tjedana na vrhu britanske i australske ljestvice te prodavši se u više od 15 milijuna primjeraka diljem svijeta, čime je postao jedan od najprodavanijih singlova u povijesti. Zanimljivo, redatelj filma Randal Kleiser isprva nije bio oduševljen pjesmom, smatrajući da se stilski ne uklapa u ostatak glazbe koja je odisala duhom pedesetih. Publika se, očito, nije složila.
Film "Briljantin", premijerno prikazan samo šest dana nakon što je pjesma osvojila Ameriku, postao je najprofitabilniji film 1978. godine. Snimljen sa skromnim budžetom od šest milijuna dolara, na kino blagajnama je zaradio gotovo 400 milijuna, postavši najuspješniji filmski mjuzikl svog vremena. Priča o ljetnoj romansi između buntovnika Dannyja i pristojne australske tinejdžerice Sandy, koja se zakomplicira povratkom u školske klupe srednje škole Rydell, osvojila je svijet svojom nostalgijom, pamtljivim likovima i, naravno - glazbom. Iako su ga neki kritičari u početku otpisali kao plitku zabavu, publika je prepoznala njegov šarm. Film je vješto spojio duh pedesetih s energijom kasnih sedamdesetih, stvarajući bezvremensku priču o prvoj ljubavi, prijateljstvu i odrastanju koja je rezonirala s tinejdžerima diljem svijeta i generacijama koje su dolazile.
Uspjeh filma, naravno, nezamisliv je bez nevjerojatne kemije glavnog glumačkog para. John Travolta je u projekt ušao kao velika zvijezda u usponu, svježe nakon uspjeha "Groznice subotnje večeri". Olivia Newton-John, s druge strane, bila je etablirana glazbena zvijezda s nekoliko Grammyja, ali i oklijevala je prihvatiti ulogu. S 28 godina smatrala je da je prestara glumiti srednjoškolku, a bojala se i neuspjeha nakon lošeg iskustva s prethodnim filmom, no upravo ju je Travolta osobno nagovorio da prihvati ulogu, uvjeren da je ona savršena Sandy. Njihovo prijateljstvo, rođeno na setu, trajalo je desetljećima, sve do njezine smrti, a njihova povezanost na platnu ostaje jedan od najlegendarnijih primjera filmske kemije.
Soundtrack "Briljantina" postao je fenomen za sebe, završivši 1978. kao drugi najprodavaniji album godine u SAD-u, odmah iza Travoltine "Groznice subotnje večeri". Osim "You're the One That I Want", album je iznjedrio i druge bezvremenske hitove - "Summer Nights" je još jedan zarazni duet koji savršeno dočarava tinejdžersko prepričavanje ljetne romanse, dok je balada "Hopelessly Devoted to You", također napisana posebno za film kako bi Oliviji dala solo točku, zaradila nominaciju za Oscara. Naslovnu pjesmu "Grease" napisao je Barry Gibb iz Bee Geesa, a otpjevao ju je Frankie Valli.
Za Oliviju Newton-John, "Briljantin" je bio više od filmskog hita, bila je to potpuna transformacija karijere. Baš kao što se Sandy odjenula u kožu i postala samouvjerena žena, tako je i Olivia odbacila imidž nježne country-pop pjevačice. Pjesma "You're the One That I Want" bila je ključna za tu promjenu, dokazavši da njezin vokal posjeduje snagu i drskost. To joj je otvorilo put prema novom, suvremenijem zvuku, što je kulminiralo albumima poput "Totally Hot" i globalnim mega-hitom "Physical". Kako je sama rekla, "Briljantin" joj je "podmazao put" i dao priliku da se ponovno osmisli kao umjetnica, svrstavši je uz bok najvećim ženskim zvijezdama tog doba.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
