Povjesničarka umjetnosti i kustosica Petra Vugrinec predstavila je u Klovićevim dvorima svoju monografiju "Hrvatsko slikarstvo simbolizma i secesije", nastalu na temelju njezina doktorskog istraživanja. U njoj objašnjava pojavu simbolizma i njegovih tendencija u hrvatskom slikarstvu u razdoblju posljednjeg desetljeća 19. i prva dva desetljeća 20. stoljeća i to u kontekstu europskoga simbolizma.
– Knjiga je sukus mojeg višedesetljetnog bavljenja tim periodom i nadam se da će ova monografija koja ga prezentira na zaista raskošan način, ne samo simbolizam nego i hrvatsku modernu općenito, poslužiti i ljubiteljima umjetnosti, ali i kao udžbenička građa jer u nju je uključena bogata dokumentacija – kazala je Petra Vugrinec. I doista, na 496 stranica monografija sadrži više od 400 reprodukcija djela europskog i hrvatskog simbolizma, arhivsku dokumentaciju i fotografije, a dragocjeni su prilozi: katalog djela, kronologija događaja ključnih za razvoj simbolizma i secesije u europskoj i hrvatskoj povijesti umjetnosti, bibliografija, kazalo imena i sažetak na engleskom jeziku.
– Nakon Gamulinovih knjiga izdanih 1985., koje su obradile razdoblje 19. i 20. stoljeća, ovo je nakon dugo vremena jedna cjelovita monografija cijelog razdoblja. Knjiga ne obrađuje neke parcijalne fenomene ili opuse, već ih uključuje u ukupnost zbivanja i stavlja ih u europski kontekst. Dakle, knjiga ne predstavlja samo hrvatski simbolizam već i kontekst europskog simbolizma i ključne protagoniste. Na hrvatskom jeziku do sada praktički uopće ne postoji literatura o tom paneuropskom pravcu koji je nekad bio zanemarivan kao pravac okrenut prošlosti, a koji je danas kad smo svi nostalgični za prošlošću opet postao jako aktualan – kaže Vugrinec.
Sam simbolizam je umjetnički, intelektualni i duhovni pravac koji je krajem 19. stoljeća zahvatio sve umjetničke grane od književnosti i glazbe, preko likovnih umjetnosti do kazališta. Kao što je spomenuto, nakon što je kao pravac okrenut prošlosti dugo bio zanemarivan, svojevrsnu rekreaciju doživljava sedamdesetih godina 20. stoljeća uočavanjem umjetničkih intencija i formalnih inovacija simbolizma kao temelja avangardnih pokreta. Korijeni pak simbolizma u slikarstvu vezani su uz subverzivan stav prema strukturi slike kao i naspram konvencionalnih očekivanja u relaciji prikazanog i značenja.
Ono što simbolizam čini prijelomnim pravcem u povijesti umjetnosti napuštanje je mimetičkoga cilja kao preokupacije umjetnosti od renesanse naovamo, dok je ključna motivacija simbolista strah od nestanka simboličkog značenja slike. Hrvatski predstavnici pravca su Artur Oskar Alexander, Robert Auer, Ljubo Babić, Vlaho Bukovac, Menci Clement Crnčić, Bela Csikos Sesia, Oton Iveković, Gabrijel Jurkić, Jozo Kljaković, Ferdo Kovačević, Tomislav Krizman, Mato Celestin Medović, Dragan Melkus, Mirko Rački, Marko Rašica, Slava Raškaj, Nasta Rojc, Ivan Tišov i Emanuel Vidović.
