U Muzeju grada Zagreba u petak, 15. svibnja, otvara se zanimljiva izložba "Na Sljeme! Priče sa Zagrebačke gore". Riječ je o postavu koji publici donosi uvid u aktivnosti prvih planinara na Medvednici, kao i u začetke planinarske infrastrukture s kraja 19. stoljeća, a osim nekoliko stotina izložaka - fotografija, uporabnih predmeta i dnevnika - posjetitelji će imati prilike vidjeti i staru sljemensku gondolu!
Nešto više o izložbi, koja ostaje otvorena do 20. rujna, kao i o zanimljivim anegdotama koje je i sama doživjela na Medvednici, ispričala nam je kustosica Milena Bušić.
Izložba “Na Sljeme! Priče sa Zagrebačke gore” treća je u nizu aktivnosti trogodišnjeg izložbenog projekta “Zagrebačka gora na vrhu gojzerice”. Recite nam, za početak, nešto o prijašnjim projektima - “Pozdravu sa Sljemena! razglednice iz fundusa MGZ-a” i Fotografskom natječaju i izložbi “Motivi Medvednice”.
Izložba “Na Sljeme! Priče sa Zagrebačke gore” kruna je cijelog projekta. Aktivnosti koje su joj prethodile imale su za cilj potaknuti javnost i zajednicu okupljenu oko planinarenja i Medvednice na aktivno sudjelovanje u njezinoj realizaciji – ponajprije kroz osobne predmete, fotografije, priče i uspomene s Medvednice. Prva u nizu aktivnosti bila je mala putujuća izložba “Pozdrav sa Sljemena! Razglednice iz fundusa MGZ-a”, koja je gostovala u nekoliko zagrebačkih knjižnica, a 2025. proveli smo fotografski natječaj “Motivi Medvednice”, koji je rezultirao istoimenom izložbom 20 odabranih fotografija naših sugrađana, zaljubljenika u Medvednicu. Većina tih fotografija bit će uključena u različite tematske cjeline izložbe “Na Sljeme!”.
Kako je nastala ideja za cjelokupni projekt o Zagrebačkoj gori?
Najprije se rodila ideja o izložbi o Medvednici, a potom se, zbog želje, ali i nužnosti da se u realizaciju uključe planinarska društva i pojedinci, ideja razvila u trogodišnji projekt. Poticaj je proizašao i iz osobne sklonosti planinarenju te Sljemenu kao ‘gradskoj’ planini koju često uzimamo zdravo za gotovo, a nudi iznimne doživljaje i rekreaciju nadomak doma. Istaknula bih i jednu anegdotu s uspona prema planinarskom domu Risnjak, kada smo susreli jednog gospodina Ivana. Oduševljen što se naš tada trogodišnji sin samostalno penje, pridružio nam se u hodu i ispričao niz zanimljivih priča, među kojima me posebno dojmila ona o veselicama u domu. Tada sam osvijestila koliko je Medvednica – i ljudi povezani s njom – bogata pričama koje tek čekaju biti ispričane.
Izložba “Na Sljeme!” bavi se rekreativnim i društvenim aktivnostima na Medvednici s najvećim fokusom na planinarstvo. Što će posjetitelji moći vidjeti izložbi?
Posjetitelje očekuje nekoliko stotina izložaka – fotografija, uporabnih predmeta, dokumenata, dnevnika pa čak i stara sljemenska gondola – organiziranih u deset tematskih cjelina. Izložba započinje promišljanjem načina dolaska na Sljeme, nastavlja se prikazom prvih planinara i razvoja planinarske infrastrukture krajem 19. stoljeća, a potom obrađuje teme objekata za odmor i okrepu te djelovanja planinarskih društava na Medvednici. Predstavljeni su i zaslužni pojedinci i s njima povezani toponimi, kao i osobne priče i predmeti planinara i izletnika. Izložba se dotiče i Medvednice kao inspiracije, vjerskih običaja u planini, zimskih aktivnosti i opreme, ali i suvremene popularizacije rekreacije te pitanja zaštite prirode i nesavjesnog ponašanja. Mnoštvo fotografija, predmeti, multimedija, jedna virtualna šetnja, maketa Medvednice… Sve to i mnogo više uklopljeno je u likovni postav koji potpisuje studio Rašić+Vrabec.
Spomenuli ste kako je u izložbu “Na Sljeme!” aktivno uključena zajednica. Tko je sve sudjelovao u realizaciji izložbe?
U realizaciji izložbe sudjelovali su brojni pojedinci i institucije. Izložba okuplja predmete i priče nekoliko desetaka pojedinaca i obitelji, planinarskih društava i drugih udruga te baštinskih ustanova. Na projektu je radio i velik broj stručnih suradnika, iz Muzeja i izvan njega. Uz nositelja projekta, Muzej grada Zagreba, suradničke ustanove i udruge na projektu su Hrvatski planinarski savez, Hrvatski prirodoslovni muzej, Hrvatski športski muzej, Javna ustanova Park prirode Medvednica te Planinarski savez Zagreba.
Koliko ljudi danas posjećuje Medvednicu? S druge strane, kada je posjetitelja na Medvednici bilo najviše?
Danas Sljeme posjećuje veliki broj izletnika i planinara, osobito vikendom, kada se često znaju stvoriti gužve u domovima i drugim ugostiteljskim objektima, a ne manjka tada gužve ni na najprometnijim sljemenskim stazama – Bikčevićevoj i Leustekovoj. Preko tjedna je poprilično drugačije ili je već tako ako se krećete stazama izvan centralnog i vršnog dijela. Teško je izdvojiti neko razdoblje kada je posjetitelja bilo najviše, no možemo svakako spomenuti vrijeme između dvaju svjetskih ratova kada se intenzivno populariziraju planinarenje i skijanje ili period od 1950-ih do kraja 1970-ih, obilježen osnivanjem velikog broja planinarskih društava u Zagrebu i izgradnjom domova na Medvednici.
Imate li vi neko omiljeno odredište, stazu ili posebno mjesto na Medvednici?
Možda jer su mi najbliži, volim obilaziti zapadne obronke Medvednice – staze prema Kamenim svatima, osobito s Ponikvi ili pak na drugu stranu, prema slapu Sopot pa dalje prema Risnjaku i Grafičaru, koji imaju dobru planinarsku vibru i odličnu hranu. Istaknula bih jedno posebno mjesto na sjevernim padinama Medvednice, a to su Horvatovih 500 stuba - posebne zbog krša u kojem su nastale, pomalo neuobičajenog za zelene obronke Medvednice, a ponajviše zbog svojeg tvorca, Vladimira Horvata. Gradio ih je od 1946. do 1953. godine, radio je po svim vremenskim uvjetima, na svoje “gradilište” dolazio je nedjeljom i u vrijeme godišnjeg odmora, a tijekom ljeta čak je prenoćivao u Rauchovoj lugarnici, jer mu je iz Zagreba do “gradilišta” ipak bilo potrebno 3 sata i 20 minuta. Bio je uistinu vizionar, zanesenjak i prije svega zaljubljenik u prirodu, planinarenje i Medvednicu, koju je posjetio 1375 puta.
Postoji li neki detalj ili anegdota s izložbe koju biste posebno izdvojili?
Teško je izdvojiti samo jedan detalj, no možda će vas iznenaditi podatak da je na Sljemenu nekada postojala turska kavana koju je vodio Ćamil Garib iz Bosne. Ondje je sa svojom obitelji i živio tijekom 1930-ih godina, a spominje ga Vladimir Horvat u svojim zapisima. Spomenula bih danas gotovo zaboravljena mjesta poput Prekratića ili skloništa na Velikom Plazuru. Na Hunjki je Rauchova lugarnica bila pravo planinarsko utočište, a svakako je zanimljiv put Tomislavova doma od prvoga, i dugo vremena najznačajnijeg planinarskog mjesta, do današnjeg hotela. Uz brojne fotografije i predmete povezane s planinarskim društvima i domovima, posebno su istaknute osobne priče i predmeti, poput gojzerica, dereza, sanjki ili planinarskih iskaznica, za koje vjerujemo da će u posjetiteljima pobuditi vlastita sjećanja i doživljaje Medvednice.
Otvori KEKS Pay
