Još je student na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, ima tek 24 godine, a Benjamin Šuran jedan od najperspektivnijih mladih pjevača svojeg naraštaja. U zagrebačkom Lisinskom 9. ožujka u 19 sati održat će osebujan koncert u ciklusu Rezidenti MUZA.
Pratit će ga pijanist Mario Čopor, a u režiji Marija Kovača nastupit će i glumci Matija Major i Petra Težak sa Goetheovim i Cervantesovim stihovima, koje će Benjamin sam odabrati, baš kao i svoj program – cikluse ljubavnih pjesama i popularne operne arije. Nastupit će čak i cirkuski umjetnik Nikola Mijatović!
Benjamin već iza sebe ima brojne uloge u domovini i inozemstvu te ugledne nagrade. Njegov profesor Alexei Tanovitski hvali mu topli i bogati glas, tehniku, ogroman trud i strast prema glazbi, a prijatelji - zaraznu vedrinu i optimizam.
A taj mladić odrastao u Pazinu ima zaista bogato životno iskustvo. Uz redovnu, te osnovnu i srednju glazbenu školu, još kao dječak pomagao je mami u - obiteljskoj pogrebnoj tvrtki. „Suočavanje sa smrću donijelo mi je snagu, ali i duboko poštovanje prema životu“, kaže Benjamin.
Na Muzičkoj akademiji doživio je kušnje - dvaput je promijenio klasu, pa će taj student pete godine reći da svaki uspjeh dolazi s nekim zatvorenim vratima.
Kako ste birali program za ovaj koncert?
Kao što to često biva, ljubav nije uvijek uzvraćena, pa tako i program počinjemo ciklusom Smrt karnevala Božidara Kunca. Tematska odrednica ciklusa je prolaznost i činjenica da smo svi isti pred smrću.
Slijedi ciklus Jacquesa Ibera, posvećen Don Quijoteu, naivnom zaljubljeniku u svoju nedostižnu damu. Njegov pogled na svijet odiše nevinošću. Često se i sam nađem u takvoj situaciji, gledajući svijet naivno, iako me ljudi upozoravaju da to nije realno. No vjerujem da bismo svi trebali zadržati barem malo te dječje vjere u dobrotu!
Treći ciklus donosi Tri ljubavne pjesme Borisa Papandopula, sve tri o neuzvraćenoj ljubavi, ali na tri načina, uz specifične zvučne boje i harmonije karakteristične za Papandopulov stil.
U drugom dijelu su popularne arije?
Da, poredane prema težini dramaturgije. Počinjemo s Mozartovim Don Giovannijem, zavodnikom i bonvivanom. Slijedi Gounodov Mefistofele iz Fausta. Njegova prva arija je razigrana – nagovara narod na veselje, dok se u drugoj izruguje Faustu.
Boitova arija Son lo spirito još je mračnijega karaktera. Vrag uništava sve oko sebe, uživajući u vlastitoj destrukciji. Pretposljednja arija je iz Bizetove opere Lijepa kći Pertha. Ralph, skrhan ljubavnom boli, pronalazi spas u alkoholu, što je sudbina mnogih nesretnih duša.
Program završavamo monumentalnom arijom princa Igora iz Borodinove istoimene opere. Igor je ratni zarobljenik – njegova vojska je uništena, narod ga mrzi i smatra odgovornim za propast. Neprijatelj mu nudi sve: hranu, piće, žene. Sve osim slobode i povratka kući. Arija nosi veliku emocionalnu težinu, a moj zadatak je publici prenijeti svu njezinu dramatičnost.
Što, dakle, želite poručiti?
Programom nam je cilj pokazati kako se iz manjih loših izbora čovjek može pretvoriti u vraga te napraviti niz velikih zlih djela. To ga na kraju dovede do ultimativne samoće i jada. Iskreno se nadam da će publika uživati te pronaći moralne vrijednosti za koje se borim i vjerujem da su krucijalne u životu. Mislim da će uživati i u sceni koju smo pripremili, u razigranosti glumaca i u intimnoj atmosferi koju daje Mala dvorana Lisinski!
Koja vam glazbena epoha najviše leži?
Moram priznati da je to romantizam. I zbog načina pjevanja i fraziranja, no i zbog mene samog koji gledam na svijet vrlo romantično. Od skladatelja bih izdvojio Verdija, Puccinija, Borodina i Čajkovskog.
Koji su vam planovi i želje nakon Akademije? Nalaze li mladi pjevači lako angažman?
To s angažmanom nije najjednostavnije. Moji planovi su da sve dođe u svoje vrijeme. Za sve želje ima točno vrijeme i mjesto. Bio sam stipendist i nastupao u HNK-u u Zagrebu od prve godine studija i to mi je bila sreća i čast. Ove sezone su mi se krenule otvarati prilike izvan Hrvatske - u Baden-Badenu, Palermu i Bregenzu, pa me iznimno veseli da ovako mlad imam priliku nastupati na svjetskim pozornicama.
Kakav je vaš odnos prema ozbiljnoj glazbi 20. i 21. stoljeća?
Moram priznati da nisam njezin veliki obožavatelj jer sam više za lijepe melodije i fraze. Ne kažem da nije kvalitetna, no svaka glazba ima svog ljubitelja. Tako je i s popularnom glazbom. Zato mi je draže poslušati Franka Sinatru, Deana Martina, Paula Anku, Led Zeppelin, Rolling Stonese i Beatlese u odnosu na današnje zvijezde.
A vaš životni moto?
Radujem se svemu što dolazi – izazovima, uspjesima, čak i neuspjesima. Nadam se samo jednom: da će publika nakon svake izvedbe otići ispunjena emocijama.
Otvori KEKS Pay
