Je li prvi petogodišnji plan (čuvena poslijeratna jugoslavenska petoljetka) bio isključivo polazište za modernizaciju socijalističke Jugoslavije, u čijem je sastavu bila Hrvatska od 1945. do 1991. godine? Kako je funkcionirala modernizacija u jednopartijskom sustavu s monopolom odlučivanja male skupine ljudi te razgranatom državnom birokracijom? Je li primjena sovjetskog modela bila opravdana i izvediva u Jugoslaviji? Koja su obilježja industrijalizacije i stanogradnje tijekom petoljetke?
Na navedena pitanja ponudit će odgovore jedinstvena zagrebačka izložba pod nazivom „Ideologija i planska industrijalizacija 1947. – 1952.“, koja se u četvrtak 6. veljače otvara u Muzeju grada Zagreba i ostaje otvorena sve do 27. travnja. Izložba, čiji je autor Goran Arčabić, a vizualni identitet i oblikovanje potpisuje studio Bilić_Müller, nudi odgovore na ta pitanja oslanjajući se na šest studija slučaja interpretiranih u širem kontekstu.
U prvim trima riječ je o planiranju, gradnji i poslovanju državnih poduzeća savezne teške industrije na području Hrvatske koja su bila uporište jugoslavenske planske privrede (Rade Končar, Đuro Đaković i Željezara Sisak). Ostale studije prezentiraju planiranje i gradnju triju naselja za radnike poduzeća savezne teške industrije u Zagrebu (Prvomajska i Tvornica parnih kotlova, Jedinstvo te Rade Končar). Podsjetimo, prvi jugoslavenski petogodišnji plan trajao je šest godina (1947. – 1952.). Gledajući iz modernizacijske perspektive, bio je to pokušaj vodstva Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) da se u kratkom roku, prvenstveno intenzivnom industrijalizacijom kojom je upravljala država odnosno partija, prevlada zaostalost zemlje na europskoj periferiji te da se stvore preduvjeti za društveni napredak.
„Međutim, modernizacijska perspektiva neodvojiva je od ideoloških i političkih ciljeva KPJ. To je podrazumijevalo (političku i socijalnu) revoluciju, uspostavljanje jednopartijskog sustava te ukidanje kapitalizma da bi se prema sovjetskome modelu izgradilo novo društvo i „novi čovjek”. Iz te, potpunije perspektive petoljetka je bila instrument ubrzane transformacije Jugoslavije prema socijalizmu.“ – naglašava autor izložbe te dodaje kako su utjecaj i obuhvat propagande radi ostvarivanja ciljeva petoljetke predstavljeni djelima i reprodukcijama djela likovnih umjetnika iz fundusa muzeja u Hrvatskoj i inozemstvu, kao što su Grga Antunac, Vladimir Becić, Mato Benković, Marijan Detoni, Ivo Kerdić, Dušan Kokotović, Ismet Mujezinović, Edo Murtić, Mate Zlamalik i dr. te književnika kao što su Božena Begović, Vladimir Čerkez, Branko Ćopić, Miroslav Krleža, Vladimir Nazor, Grigor Vitez, Oton Župančič i dr.
Među ostalim djelima posjetitelji će imati priliku vidjeti manje poznate slike Pogled na tvornicu Rade Končar Mladena Veže i Tvornica (Željezara Sisak) Slavka Šohaja. U kontekstu neodvojivosti ideologije od planske industrijalizacije među eksponatima se izdvajaju albumi fotografija darovani istaknutim političarima i književnicima, prvacima partije. Državna poduzeća Rade Končar i Đuro Đaković darovala su takve albume predsjedniku vlade odnosno predsjedniku države Josipu Brozu, a Željezara Sisak književniku Miroslavu Krleži. Među petnaestak propagandnih uglavnom dokumentarnih filmskih zapisa koje posjetitelji mogu pogledati na izložbi, izdvaja se digitalizirani film Veliki izvori scenarista i redatelja Rudolfa Sremca u produkciji Jadran filma iz 1951. godine kao panegirik planskoj industrijalizaciji i izgradnji socijalizma u Jugoslaviji. Radi potpunijeg razumijevanja društvenog konteksta, posjetitelji mogu koristiti kratku prezentacija s pregledom zakona i akata usvojenih između 1944. i 1947. godine koji su bili ključni za oduzimanje i podržavljivanje privatne imovine te za uspostavljanje državne kontrole nad privredom. Ista je svrha „pojmovnika“ u izložbenom prostoru koji kritički objašnjava termine Komunistička partija Jugoslavije, marksizam-lenjinizam, Kominterna, petoljetka, sovjetizacija, socijalističko takmičenje, Informbiro i radničko samoupravljanje.
Studije slučaja temelje se na objavljenom istraživanju autora izložbe u znanstvenim časopisima. Nude uvid u procese planiranja, izgradnje i poslovanja triju vodećih državnih poduzeća teške industrije u Hrvatskoj utemeljenih nakon Drugog svjetskog rata na oduzetoj i podržavljenoj imovini. Izložba pruža uvid u poslovanje poduzeća Rade Končar, Đuro Đaković i Željezara Sisak u vrijeme centraliziranog državnog rukovođenja privredom. Izloženi su javnosti uglavnom nepoznati digitalizirani nacrti i fotografije navedenih tvornica koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu, Državnom arhivu u Zagrebu i Arhivu Jugoslavije u Beogradu. Posjetitelji imaju priliku prvi put vidjeti neostvarene urbanističke vizije za tri naselja planirana 1949. godine u Zagrebu za zaposlenike poduzeća državne teške industrije koja čine jezgru današnjih naselja Gajnice, Volovčica i Voltino. Eksponate za izložbu te arhivsko gradivo i muzejsku građu za izložbu u digitalnim presnimkama ustupilo je četrnaest muzejskih ustanova, arhiva i tvrtki iz Hrvatske i inozemstva (Bosna i Hercegovina, Republika Slovenija, Republika Srbija).
Izložba je iznimno aktualna jer u vrijeme porasta političkog radikalizma u svijetu prikazuje utjecaj jedne povijesne ideologije na društvo u kojem se pod parolom demokracije izgrađivao jednopartijski sustav s totalitarnim obilježjima. Nema dvojbe kako će privući mnogobrojne posjetitelje jer nastoji demistificirati socijalističku plansku industrijalizaciju u poratnoj Jugoslaviji (time i Hrvatskoj) kao isključivo modernizacijski pothvat te objašnjava njeno značenje u kontekstu uspostavljanja jednopartijskog sustava i ukidanja kapitalizma da bi se prema sovjetskome modelu izgradilo novo društvo i „novi čovjek”.