Iako je stekla neslužbeni status "filma godine" i slovila za oscarovskog favorita, drama "Planina Brokeback" na koncu je osvojila tri Oscara, među kojima one važne za režiju i scenarij, dok joj je onaj najvažniji, za najbolji film, izmakao.
Možda zato što se glasači "nisu usudili" najboljim filmom proglasiti dramu o zabranjenoj homoseksualnoj ljubavi koja pritom ima jak okus "najameričkijeg" žanra, vesterna, a možda i zato što je u prošlogodišnjoj konkurenciji oscarovskih finalista dobitnik "Fatalna nesreća" Paula Haggisa uistinu bio bolji film. Ipak, i hrpa nominacija filmu poput "Brokebacka" može se okarakterizirati kao hvalevrijedan pomak u razmišljanju tradicionalno konzervativnih akademaca. Sadržajno, izvedbeno i tematski ozbiljan "mali film" uvjerljivo, bez pokušaja da iz "škakljive" priče pravi skandal ili kontroverzu, pokazuje kako su vjerojatno izgledale muške ljubavne veze u konzervativnom dijelu SAD-a u drugoj polovici 20. st. i kako je frustrirajuće (bilo) biti homoseksualac, ali i o tome kako je teško biti sudionikom nedopuštene veze bilo koje vrste.
Izveden u odmjerenom, pomalo presporom tempu, češće oslonjen na ugođaj nego na radnju, "Planina Brokeback" je pomalo precijenjeno ostvarenje koje u konačnici nudi manje sadržajnog bogatstva od onoga koliko bi u (predugih) 134 minute trajanja moglo stati.
Politički nekorektan (u vrijeme kad se taj izraz nije koristio) mješanac parodije klišeja vesterna i satire na rasnu nesnošljivost, "Vruća sedla" nimalo elegantno spaja grube i vulgarne šale s apsurdnim humorom "višeg koncepta", a u cjelini uspijeva ponuditi više dobrih (i ponešto prvorazrednih prizor s kaubojima koji "puštaju golupčiće i golupčine" nakon porcije graha je klasik) nego loših šala, a popriličan doprinos "spajanju" različitosti daju odlične, s mjerom karikirane izvedbe Genea Wildera i Madeline Kahn. Predugačak i razvučen, s puno praznog hoda i nepotrebnog prikazivanja hodanja likova, ugođajno i dramsko-stilski neuravnotežen između neobične ljubavne priče s dozom humora i ozbiljno-patetično-pravdoljubivog akcijskog vesterna "Dvije mazge za sestru Saru" ipak nudi poneki razloga za užitak nekoliko oštrih ironično-ciničnih poteza i vrlo dobre glavne glumce: Shirley MacLaine i Clinta Eastwooda koji, onako kako samo on zna, ponavlja ulogu "bezimenog" iz Leoneove špageti trilogije.
Prerada "Sedam samuraja" (1954.) Akire Kurosawe, "Sedmorica veličanstvenih" šarmantno je jednostavan i uredan vestern plastificiranog izgleda i dobroga ritma, obilat frajerskim pozama i štosovima, s iznimno upečatljivom, za Oscara nominiranom glazbom Elmera Bernsteina. Priča o sedmorici američkih revolveraša koji za malu protuvrijednost pristanu braniti meksičko seoce od bandita usmjerena je izrazito populistički i nudi ponešto humora i duhovitih dijaloga osobito u prizorima s banditskim vođom Calverom (odličan Eli Wallach) no nakon ekonomičnog uvoda, u drugoj polovici se razvodnjava i postaje patetičnija no što je poželjno, a veliki završni oružani obračun ne ostavlja osobit dojam napetosti ni uzbuđenja. DVD: Dodacima najraskošnije je dvostruko izdanje "Sedmorice veličanstvenih" koje nudi razmjerno zanimljiv zajednički komentar uz film producenta, pomoćnika redatelja i glumaca Jamesa Coburna i Elija Wallacha te nekoliko dokumentaraca o nastanku filma među kojima je najbolji "Plaćenici: Kako je snimljen Sedmorica veličanstvenih" (44 min., 2001.). "Vruća sedla" mogu se gledati uz sadržajan komentar Mela Brooksa, a zanimljivi su i prilog o snimanju "Ponovno u sedlu" (29 min., 2001.) te duhovit pilot tv serije "Crni Bart" (24 min., 1975.) nadahnut "Vrućim sedlima".
"Planina Brokeback" obogaćena je trima promo filmićima o tome kako je nastao film, koji su od uobičajenih ostvarenja te vrste bolji utoliko što se sudionici trude reći nešto ozbiljno i inteligentno, a ne samo površno zanimljivo. "Dvije mazge za sestru Saru" nema dodataka, a slika je sa strane lagano "stisnuta", pa je sve što je okomito uže i više no što bi trebalo biti. Dodaci svih izdanja ponuđeni su bez hrvatskog prijevoda. (J. H.)
Otvori KEKS Pay
