Ratna drama "Bijeg u zoru" iz 2006. godine, koju potpisuje legendarni njemački redatelj Werner Herzog, mnogo je više od običnog filma o ratnim zarobljenicima.
To je epska studija o ljudskoj izdržljivosti, snazi volje i borbi protiv surove prirode, temeljena na nevjerojatnoj istinitoj sudbini Dietera Denglera.
Priča počinje u veljači 1966. godine, kada je Dengler, američki pilot njemačkog podrijetla kojeg maestralno tumači Christian Bale, tijekom tajne misije u sklopu Vijetnamskog rata srušen iznad Laosa. Preživjevši pad aviona, zarobljavaju ga pripadnici pokreta Pathet Lao. Nakon što prkosno odbije potpisati dokument kojim bi osudio Sjedinjene Države, Dengler biva mučen i odveden u zabačeni, brutalni zarobljenički logor duboko u džungli, gdje upoznaje šačicu drugih zarobljenika, od kojih su neki ondje već godinama.
Uvjeti u logoru su neizdrživi, a zarobljenici, koje uz Balea uvjerljivo glume Steve Zahn i Jeremy Davies, pate od gladi, bolesti i neprestanog zlostavljanja čuvara. Kada načuju da ih čuvari zbog nestašice hrane planiraju ubiti, Denglerov urođeni optimizam i odlučnost potiču ostale na akciju. On organizira smioni plan bijega, no ono što slijedi nije oslobođenje, već silazak u novi krug pakla. Negostoljubiva džungla, sa svojim kišama, divljim životinjama i neprohodnim raslinjem, postaje zatvor opasniji od samog logora. Herzog, poznat po svojoj fascinaciji sukobom čovjeka i prirode, vješto prikazuje kako oslobođenje od ljudske tiranije može značiti tek početak borbe s ravnodušnom i smrtonosnom divljinom, koja testira same granice ljudskosti.
Zanimljivo je da je priča Dietera Denglera toliko opsjedala Herzoga da joj je posvetio čak dva filma. Devet godina prije igranog filma snimio je hvaljeni dokumentarac "Mali Dieter treba letjeti", u kojem je stvarni Dengler vodio redatelja i gledatelje kroz mjesta svog zarobljeništva i bijega. Herzog je čak unajmio lokalne seljane da rekreiraju scene mučenja kako bi postigao ono što on naziva "ekstatičnom istinom" - dubljom, poetskom istinom koja nadilazi puke činjenice. Ta ista filozofija vodila ga je i na snimanju igrane verzije, koja se odvijala tijekom 44 iscrpljujuća dana u džunglama Tajlanda. Snimanje je obilježeno Herzogovim nekonvencionalnim metodama i sukobima s holivudskom ekipom, koja nije bila navikla na njegov sirovi, dokumentaristički pristup i odbijanje da se drži ustaljenih pravila filmskog zanata.
Ekstremna posvećenost nije se tražila samo od redatelja, već i od glumaca. Christian Bale, poznat po svojim nevjerojatnim fizičkim transformacijama, ponovno je pomaknuo granice. On, Zahn i Davies podvrgnuli su se drastičnoj dijeti, izgubivši desetke kilograma kako bi što realističnije prikazali izgladnjele zarobljenike. Kako je debljanje lakše od mršavljenja, Herzog je doskočio problemu snimajući film obrnutim kronološkim redoslijedom - glumci su na početku snimanja bili najmršaviji, a zatim su postupno dobivali na težini. Bale je jeo prave crve, bio vučen iza vodenog bivola i inzistirao na izvođenju opasnih scena kako bi što vjernije dočarao Denglerovu muku. Sam Herzog, vjeran svom principu da od glumaca nikad ne traži nešto što i sam nije spreman učiniti, često je prvi demonstrirao fizički najzahtjevnije zadatke, stvarajući na setu atmosferu sirove, opipljive borbe za preživljavanje.
Ono što je mnogima u Hrvatskoj manje poznato jest da je Werner Herzog, jedna od ključnih figura Novog njemačkog filma i vizionar svjetskog glasa, zapravo hrvatskog podrijetla. Rođen je 1942. godine u Münchenu kao Werner Stipetić. Njegova majka, Elisabeth Stipetić, bila je Austrijanka hrvatskih korijena, podrijetlom iz Zagreba. Očevo prezime Herzog, što na njemačkom znači "vojvoda", mladi je Werner preuzeo kasnije u karijeri, smatrajući da zvuči impresivnije i prikladnije za jednog filmaša. Taj osjećaj za dramatično obilježio je cijeli njegov opus, koji se često bavi ambicioznim protagonistima s nemogućim snovima, ljudima s jedinstvenim talentima i pojedincima bačenim u vrtlog neprijateljske prirode.
Herzog je svjetsku slavu stekao suradnjom s ekscentričnim i mentalno nestabilnim glumcem Klausom Kinskim, s kojim je snimio pet filmova, uključujući remek-djela poput "Aguirre, gnjev Božji" i "Fitzcarraldo". Njihov odnos bio je toliko buran i nasilan da ga je Herzog kasnije ovjekovječio u dokumentarcu "Moj najdraži neprijatelj". Nasuprot tom kaosu, suradnja s discipliniranim profesionalcem poput Christiana Balea bila je mirna, ali je Herzogov beskompromisni pristup i dalje bio prisutan. Kroz cijelu karijeru, bilo da snima igrane filmove ili hvaljene dokumentarce poput "Grizzly Man" i "Spilja zaboravljenih snova", Herzog ne traga za pukim činjenicama, već za onom "ekstatičnom istinom" koja leži skrivena ispod površine stvarnosti. Upravo ta potraga čini "Bijeg u zoru" filmom koji se ne zaboravlja - brutalnim, potresnim i u konačnici duboko ljudskim svjedočanstvom o neslomljivom duhu koji odbija pokleknuti pred kaosom.