Crtanje joj je bijeg od stvarnosti, od najobičnijeg prizora stvara dojmljiva umjetnička djela, a njezini murali krase rodni Zadar.
Alba Miočev, mlada zadarska umjetnica, u svom se radu najčešće bavi temama vremena, introspekcije i osobne refleksije. U slikarstvu je posebno privlači mogućnost da se jedan svakodnevni prizor može interpretirati na bezbroj načina. Kako sama kaže, voli stvoriti zanimljivu priču od nečeg naizgled običnog ili istaknuti detalje koji su, po njezinu mišljenju, važniji nego što se čine na prvi pogled.
Njezina primarna tehnika je ulje na platnu, a svaka nova serija radova nadovezuje se na prethodnu – iako se forme mijenjaju, temeljna nit ostaje prisutna. Sa svega 31 godinu, Alba već ima četiri samostalne izložbe i dobitnica je vrijednog priznanja: Grand Prix Erste Fragmenti 20.
Projekt Erste Fragmenti bio je, kako kaže, ključan vjetar u leđa u trenutku kada je svijetu željela predstaviti svoju umjetničku viziju.
Povodom početka nove sezone Erste Fragmenata, projekta koji više od dva desetljeća okuplja stotine mladih umjetnika, pružajući im oslonac pri prvim iskoracima na umjetničku scenu, razgovarali smo s Albom Miočev o tome što joj ovaj projekt znači i gdje danas možemo pogledati njezine radove.
Dolaziš iz Zadra, a tvoji murali danas krase gradske fasade. Koliko ti je rodni grad utjecao na formiranje tvog umjetničkog identiteta i vizualnog jezika?
Kada razmišljam o formiranju svoga stila i pronalasku načina za izražavanje, najviše se prisjećam trenutaka bijega u svijet interneta, glazbe, slušalica u ušima, igrica.
Nisam imala preveliku mogućnost u Zadru imati doticaj sa slikarskim izložbama. Crtanje mi je bilo bijeg od svega što me živcira, škole, matematike, rukometa na satu tjelesnog i svega ostalog što sam tada 'trebala' biti. Imala sam nekoliko omiljenih umjetnika o kojima sam puno istraživala i pokušavala naći način kako su došli do toga da se bave umjetnošću, između ostalog i jedna francuska muralistica koja je imala veliki utjecaj na mene.
Kasnije, u srednjoj školi sam pronašla ljude koji su po razmišljanju bliži meni i mislim da je to jako bitan dio sazrijevanja, moći se izraziti i podijeliti svoje ideje s nekim, i biti shvaćen. Murali su mi se činili kao glas u javnom prostoru kojim mogu komunicirati sa prolaznicima, ali i kada sam ih sama počela raditi, shvatila sam da mi paše to uzbuđenje koje dobijem u procesu oslikavanja zida. Ne radim toliko murala da bih se nazivala muralisticom, više sam usmjerena na rad u ateljeu. Ne sviđa mi se biti raspršena na previše strana jer se lako izgubi fokus.
Kao umjetnica najčešće istražuješ teme vremena, introspekcije i osobne refleksije. Na koji način te teme pretačeš u likovni izraz, bilo kroz murale, ulja na platnu ili dnevničke skice?
Tema vremena mi je oduvijek bila privlačna, način na koji se nešto mijenja bez da ja išta poduzimam. U jednu ruku je i stravična, ali je i lijepa i bez prolaska vremena sve bi bilo jako dosadno. Podsjeća me na gledanje istoga filma u različitim periodima života, u svakome ga gledaš na neki drugačiji način i uočiš nove stvari - zato me nije strah da ću 'iscrpiti sve teme' za rad. Jedan najobičniji prizor se može prikazati na milijun načina i to me uzbuđuje kod slikarstva. Stvoriti zanimljivu priču od nečeg najnormalnijeg ili ukazati na neke detalje koje smatram bitnijim nego što se čine. Što više zapisujem stvari čim ih vidim ili zaskiciram, to mi je fokus oštriji i sviđa mi se taj trening ruke i glave. Najčešće slikam u tehnici ulja na platnu, a svaka serija slika je nastavak na prošlu, iako se njen oblik mijenja. Zamislim jedan okvir kojega se držim unutar serije, ali uvijek dobijem "hint" u procesu što bi slijedeće htjela raditi pa se pokušam samo pustiti u to.
Tvoj sketchbook gotovo ti je uvijek pri ruci – kako izgleda tvoj proces bilježenja i koliko ti je važan taj oblik intimne arhive za kasniji rad u većim formatima?
Mislim da je već cijeli rad napravljen kada ga zacrtam u sketchbooku. To mi je bitan dio jer sadrži sve informacije koje mi trebaju da krenem slikati sliku na platnu. Tamo su recepti, a onda ide ovaj drugi dio, za koji nikad nisam 100% sigurna kako će izgledati i to je ono kada malo podsvijest proradi. Nije baš najitimnija arhiva pošto u jednom trenu većina toga završi na mom instagram profilu, ali dok skiciram, puno detaljnije razmišljam nego kada slikam. Zapisane stvari držim za sebe, a često posluže za neki rad koji nastane nekad i tek nakon par godina. Ponekad nisam zrela uopće za skice koje sam napravila i želim naučiti čekati tren kada je nešto ispravno početi, a kada treba pustiti još vremena.
Već si dvaput sudjelovala na Fragmentima Erste banke – 2022. i 2024. godine – a prošle godine si i dobitnica Grand Prix nagrade. Koliko ti znači ovo priznanje i kako doživljavaš poziciju mlade umjetnice unutar takvog okvira?
Znači mi puno, pogotovo prvo sudjelovanje na Fragmentima 2022. jer je to bilo razdoblje u kojemu sam baš jako trebala taj "push" nakon što sam u ateljeu radila radove ne znajući gdje će svaki završiti. Oba sudjelovanja doživljavam kao završetak nekog razdoblja i početak novoga, a samim time što su otkupljeni/nagrađeni, osjećam podršku za daljnji rad.
Kako je nastajao Dial-up i što si njime željela komunicirati? Postoji li osobna priča ili vizualna ideja koja ga je potaknula?
Rad Dial-up, koji sam radila u tehnici ulja i veza sa vunom i pamukom nastao je nakon serija slika sa "slikom u slici", odnosno kadrovima koji se pojavljuju unutar slike naslikane na drugačiji način. Motiv brda za mene uvijek predstavlja put koji prolazimo, a u sredini se nalazi zatočeni kadar koji ima prikaz žene i konja koji se spremaju na neku borbu, izlet, šetnju, neku želju. Cijelo brdo je rađeno 'tufting' tehnikom, odnosno bola sam iglom svaki cm slike, i sam taj proces je velika poanta rada, tj. strpljenje i repeticija. Dial-up je inspiriran zvukom spajanja na internet iz 90-ih/ranih 2000. Osjećama sam se na trenutke kao da se spajam nazad na neke svoje prve postavke i ideje stvarajući ovaj rad. Trebao mi je reset.
Je li nagrada promijenila tvoj osjećaj odgovornosti prema vlastitom radu ili očekivanja publike koja te sada možda prati s više pozornosti? Koju poruku želiš poslati mladim umjetnicima?
Mislim da svakom izložbom ili nagradom dobijem malu dozu ozbiljnosti, tj. ipak želiš zadržati i možda čak pojačati tempo koji si imao do sad i bilo bi glupo ne iskoristiti taj zalet. Ne želim se isto tako previše uzbuđivati oko završetka svake serije radova jer smatram da rad treba stalno teći, ne istom brzinom, ali nešto se treba događati.
Mladim (mlađim) umjetnicima bih poručila da je okej raditi više stvari u startu, neće to uvijek biti posao iz snova, ali treba gledati malo širu sliku. Sebi uvijek volim reći da ovo nije zadnja serija koju ću napraviti niti je to zadnji rad koji radim. Postoji mjesto za napredak i dolazi prirodno, ali uglavnom sporo. Također, treba probati prijaviti natječaje, ja sam isto bila odbijena na prvim prijavljenim Fragmentima. I sad ona kliše, ali istinita: budi svoj, treba se malo šaliti, i sve ima svoju publiku.
Ulje na platnu tvoja je primarna tehnika. Što te privlači toj formi i kako koristiš njezinu slojevitost u građenju vlastitih vizualnih narativa?
Imam poštovanje prema toj tehnici, dobijem dozu ozbiljnosti kada pripremam platno i cijeli proces mi se sviđa, od pripreme do slikanja. Platno se može tretirati na toliko načina i uvijek mi je zanimljivo vidjeti kako će se slika izgraditi na kraju. Podslik često radim u komplementarnom kontrastu sa gornjim slojem pa slika može djelovati življe. Volim raditi spoj između nečeg agresivnijeg sa niježnijim, brzog i sporog. Detalji dobiju na značenju ovisno o načinu na koji su naslikani, npr. nešto mora ostati jako prozračno tanko naslikano, ali mora biti okruženo nečim puno "bogatijim" da bi dobilo moć.
Što te prvotno motiviralo da se baviš umjetnošću – i što te i danas, svakodnevno, potiče da ulaziš u atelje i stvaraš?
Motivirala me mogućnost stvaranja svoje priče i kontrolom nad onime što radim. U ovom zanimanju sam većinom potpuno sama u tome, kada smišljam što ću slikati, donosim sve odluke sama. Motivira me i želja za promatranjem, zanimljivo mi je razmišljati o tome, bilježiti i moći samo sjesti u atelje i odjednom nešto stvoriti što nije postojalo jučer. Jako je jednostavno, mogu ući u beskrajno puno tema i također puno naučiti kroz svaku seriju, ovisno kojom temom se bavim. Sviđa mi se i povezanost sa ljudima koja se stvori kroz rad i mjesta na koja te odvede, nepredvidivo je.
Tko su tvoji najvažniji izvori inspiracije – umjetnici, trenuci, glazba, knjige – i kako se taj utjecaj pretače u tvoje radove?
Najveći utjecaj na mene ima glazba. Puno je dinamičnija od slike koja stoji na zidu i uvijek sam malo ljubomorna na ljude koji se bave glazbom, ali čula sam često i obrnute situacije tako da je valjda normalno uvijek htjeti nešto obrnuto od onoga čime se baviš. O glazbi ne znam toliko da bi mogla sa sigurnošću reći "ovo dobra, a ovo loša pjesma" (iako mogu reći kada je nešto jako loše), ali zato mi je i ostala najdraži oblik inspiracije. Ne razmišljam pretjerano o kvaliteti, razmišljam o tome kako se osjećam dok je slušam i vodim se samo time, a to može izazvati dosta iskrenije i jasnije raspoloženje, pa to pretočim u nešto o čemu znam više - u tehnike slikanja. Također sam uvijek povezivala slikarstvo više sa videom/filmom/pokretom nego sa fotografijom.
U vrijeme kada umjetna inteligencija sve više ulazi u kreativne procese, ti ističeš važnost fizičkog čina stvaranja. Vidiš li AI kao prijetnju ili izazov, i kako misliš da će se likovna umjetnost postaviti prema toj promjeni?
Postoji nešto što će uvijek biti dragocjenije od AI-a, a to je naša potreba za stvaranjem i energija koju unosimo u rad. Iskreno, ne razmišljam previše o AI-u i umjetnosti, ljudi koji su kupovali slike u shopping centrima sada kupuju slike od AI-a što je otprilike ista stvar, osim što se zna zalomiti da lik na slici ima šest pstiju, a prije je ipak preciznije imao pet. Više me brine ova komunikacija sa chat gpt-em u ulozi prijatelja, mame, tate, sestre, doktora i psihoterapeuta.
Fragmenti su ti donijeli vidljivost, nagradu i platformu – možemo li te ponovno očekivati na nekom budućem izdanju, i radiš li već na novim projektima koje bi željela podijeliti s publikom?
Prešla sam dobnu granicu za prijavu Erste Fragmenata, ova je bila u zadnji čas, ali radim na nekoliko projekata, surađujem sa Kolekcionartom, izlagat ću samostalno u Muzeju grada Preloga krajem godine, u Splitu u galeriji Kvart, u Sarajevu na grupnoj izložbi, te planiram sa umjetnicom Josipom Tadić izlagati zajednički rad u zadarskoj Nigdjezemskoj, ali uvijek se i nenadano dogode projekti pa ćemo vidjeti!
Sadržaj nastao u suradnji s Erste bankom.
