Knjiga "Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. - Vijesti, komentari, osude, zaključci. U povodu 50. obljetnice donošenja", koju je priredio jezikoslovac Marko Samardžija, predstavljena je u četvrtak u Matici hrvatskoj u Zagrebu.
Knjigu su predstavili jezikoslovac Ivo Pranjković, predstojnik Katedre za hrvatski standardni jezik na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Krešimir Mićanović i priređivač knjige Marko Samardžija, a uvodno je govorio predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović.
Pranjković smatra kako je knjiga uzorno i informativno pripremljena. U njoj se, osim teksta same Deklaracije, nalaze 62 teksta objavljena uglavnom u dnevnim novinama, ali i drugim tiskovinama. Napomenuo je kako u tekstovima njihovi autori napadaju Deklaraciju i njezine sastavljače, te dodao kako su njihovi autori uglavnom političari, književnici i književni povjesničari.
Jezikoslovci uglavnom nisu autori tih tekstova, osim ako se ne izuzme Stevo Reljić profesor u jednoj vojnoj školi, napomenuo je i izdvojio kao autora jednoga Srbina iz Hrvatske te Crnogorca iz BiH. Pranjković je podsjetio i na reakciju srpskih književnika, koji su u svom "Prijedlogu za razmišljanje" blagonaklono dočekali Deklaraciju. Zatražili su u svom prijedlogu ukidanje naziva srpskohrvatski i hrvatskosrpski jezici, te predložili da u srbijanski i hrvatski ustav uđu odredbe o srpskom i hrvatskom jeziku.
Po Mićanovićevim riječima, zahtjev Deklaracije da se u školama i javnoj uporabi dosljedno provede hrvatski književni jezik izazvao je rasprave u svim partijskim tijelima, saborskim vijećima i ostalim društvenim organizacijama, od najviših do najnižih razina.
Samardžija tvrdi kako ga je u priređivanju knjige vodila misao da javnost mora znati i za onaj dio nečasnih uloga što su ih učinili političari, a danas se zbog njihove kasnije uloge u Hrvatskom proljeću ili tijekom devedesetih godina "prikriva taj njihov nečasni posao". Mnogi od napadača na Deklaraciju imaju svoje mjesto u različitim pričama, napomenuo je i dodao kako i danas neki od njih nose imena ulica, trgova, pa i škola u kojima je se danas dosljedno provode zahtjevi o uporabi hrvatskoga jezika.
Samardžija smatra, premda je to još uvijek nedovoljno istraženo područje, da glede "Ankete o pitanjima srpskohrvatskog jezika i pravopisa" Matice srpske 1953. godine nisu bez grijeha ni hrvatski političari. Vjeruje kako je Deklaracija, usprkos političkoj osudi i prešućivanju u narednim dvama desetljećima, "postojano i snažno utjecala na stanje svijesti u hrvatskoj jezičnoj zajednici u vezi s vlastitim jezikom".
"Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika" nastala je u Matici hrvatskoj, potpisalo ju je 18 hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova, a objavljena je u "Telegramu" 17. ožujka 1967. Hrvatske su ustanove, pozivajući se na načelo suvereniteta i potpune ravnopravnosti zahtijevale ravnopravan položaj hrvatskoga jezika u Jugoslaviji, njegovu punu afirmaciju u svim životnim sferama, njegovo slobodno oblikovanje i funkcioniranje u skladu s hrvatskom jezičnom tradicijom. Deklaracija je uzbunila političke duhove u Jugoslaviji, njezini su autori i potpisnici izrugivani na brojnim organiziranim skupovima, sudski gonjeni i kažnjavani.
Knjiga "Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. – 2017. - Vijesti, komentari, osude, zaključci. U povodu 50. obljetnice donošenja" (332 str.) osim tekstova o Deklaraciji ima i usporednu kronologiju događaja političkoga i društvenog života u FNRJ/SFRJ s jedne strane te hrvatskoga jezika, jezikoslovlja i književnosti od 1952 do 1967. Na kraju knjige je literatura i imensko kazalo. Knjigu je objavila Matica hrvatska.
Kroatist i jezikoslovac Marko Samardžija, redoviti profesor na zagrebačkome Filozofskom fakultetu rođen je 1947. u Vođincima kod Vinkovaca. Od 1993. aktivno sudjeluje na brojnim međunarodnim (Bratislava, Krakow, Ljubljana, Ohrid) i domaćim slavističkim kongresima (Pula, Osijek, Zadar, Varaždin). Član je Međunarodne komisije za slavenske književne/standardne jezike i Međunarodnoga slavističkoga komiteta. Autor je brojnih znanstveno-stručnih radova o sintaksi, leksikologiji i povijesti hrvatskoga standardnog jezika. Napisao je, uredio i priredio tridesetak knjiga, među njima i niz izdanja objavljenih u nakladi Matice hrvatske i njezinih ogranaka.
vjerojatno je mislio.na.bradatu spodobu dvaput biran za predsjednika drzave kao jednog od najvecih protivnika.navedene deklaracije....