Ove se godine Hollywood, kao rijetko kada u posljednjem desetljeću, pretvorio u veliku filmsku kladionicu za najbolji film. Priča se svodi na dva naslova, "Jednu bitku za drugom" Paula Thomasa Andersona i "Grešnike" Ryana Cooglera. Prvi je tijekom sezone pokupio niz priznanja kritičara i industrijskih cehova, pa se većina prognoza svodi na zaključak da je došlo vrijeme da Anderson i njegov film napokon dobiju Oscara. No u stopu ga prati ambiciozni žanrovski projekt "Grešnici", koji se u samome finišu utrke nametnuo kao vrlo ozbiljan konkurent.
Ako se poslušaju najugledniji prognostičari i kladionice, priča otprilike izgleda ovako: 51:49 u korist "Jedne bitke za drugom". Slična je situacija i u nekim drugim glavnim kategorijama – za najboljeg glumca, sporedne uloge pa čak i redatelja – jer ugledni Variety predviđa pobjedu "Grešnika" i Ryana Cooglera. Jedina kategorija u kojoj gotovo da nema dvojbe jest ona za najbolju glumicu. I u kategoriji stranog filma vodi se tijesna i neizvjesna borba koja se također svodi na dva naslova.
Vratimo se najprije još malo glavnoj kategoriji. Ovogodišnja nominirana desetorka pokazuje koliko se filmska industrija promijenila. Uz intimne autorske filmove poput "Sentimentalne vrijednosti" ili meditativnih "Snova na tračnicama", tu su i veliki produkcijski projekti poput trkaćeg spektakla "F1" ili nove interpretacije klasičnog "Frankensteina". U konkurenciji su i filmovi koji se poigravaju žanrovima i očekivanjima publike, poput neobične satire "Bugonia" ili atmosferičnog horora "Grešnici". Takav raspon govori i o trenutku u kojem se nalazi američka filmska industrija. Akademija posljednjih godina pokušava pomiriti dva svijeta – autorski film koji osvaja festivale i publiku koja traži spektakl i emociju. Rezultat je šarena nominacijska lista u kojoj svaki film ima svoju publiku, ali i svoje protivnike.
U kategoriji stranog filma ove godine ipak ostaje mali osjećaj praznine. Teško je ne žaliti što među nominiranima nema korejskog filma "Bez izbora", novog dragulja legendarnog Park Chan-wooka, koji je po mnogima bio jedan od umjetnički najzaokruženijih filmova godine. S druge strane, bilo bi iznimno važno kada bi Oscara osvojio "Glas Hind Rajab", film koji možda nije najbriljantniji u formalnom smislu, ali nosi snažnu humanističku poruku i podsjeća da kino katkad ima i moralnu odgovornost. Glumačke kategorije također su zanimljivo raspoređene: dok je utrka za najbolju mušku ulogu iznenađujuće neizvjesna i otvorena do samoga kraja, kategorija najbolje glumice djeluje gotovo predvidljivo, kao da su se karte podijelile mnogo prije završnice sezone nagrada. Upravo zato večer dodjele može donijeti barem jedno ili dva iznenađenja, a Oscari bez iznenađenja nikada nisu bili osobito zanimljivi.
Naravno, Oscari nikada nisu samo pitanje kvalitete. Povijest dodjele nagrada pokazuje da u igru često ulaze i drugi faktori: karijere koje čekaju priznanje, raspoloženje birača ili jednostavno trenutačni kulturni kontekst. Zato su prognoze uvijek pomalo nezahvalne, ali upravo u toj neizvjesnosti leži i čar večeri u kojoj Hollywood još jednom bira filmove koje će upisati u svoju povijest.
Otvori KEKS Pay
Svim wokerims: Podrška Trumpu, znamo da vam smeta