Riječ je o prvoj u nizu od šest najavljenih intervencija pod zajedničkim nazivnikom Rituali s delfinima, novom projektu umjetničke organizacije Liberdance i Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Dio je to programske strategije muzeja kojom se potiče intermedijalni i interdisciplinarni pristup te dijalog između prirodnih znanosti i suvremene umjetnosti.
Dakle, u atriju Hrvatskog prirodoslovnog muzeja 16. veljače s početkom u 19 sati održat će se prvi likovno-plesni performans koji će spojiti fascinantne Skulpture neutralne plovnosti nagrađivanoga kipara Petra Popijača i plesače studija Liberdance. Događaj je to koji spaja skulpturu u pokretu, ljudsko tijelo i prostor muzeja u zajedničko iskustvo u koje se posjetitelji mogu i sami uključiti, sa središnjim pitanjem - kako se kretanje može oblikovati kada gravitacija prestane biti zadano pravilo. Ulaz je slobodan.
Autor projekta Rajko Pavlić ističe da Rituali s delfinima nisu zamišljeni kao predstava s jasnom podjelom na izvođače i gledatelje. „Zanimalo nas je što se događa kada tijelo, skulptura i publika dijele isti prostor i isto vrijeme. Kada se pažnja prebaci s gledanja na prisutnost, a muzej postane mjesto zajedničkog iskustva“, kaže Pavlić. „Ovo je poziv publici da se uključi, da se kreće, da osjeti prostor drugačije nego inače.“
Skulpture neutralne plovnosti Petra Popijača nastale su u okviru njegova dugogodišnjeg umjetničkog istraživanja pokreta uvjetovanog vodom. Popijač već godinama izrađuje skulpture u podmorju, koristeći posebni podvodni epoksid čija je gustoća jednaka gustoći vode, zbog čega skulpture ne tonu i ne izranjaju, nego lebde u stanju neutralne plovnosti.
„Radi se o mojem doktorskom umjetničkom istraživanju, a u ovom projektu ono se nastavlja u formi akvarijske instalacije s bioamorfnom skulpturom“, objašnjava Popijač. „Voda u instalaciji cirkulira i dovodi skulpturu u fluidan, gotovo levitirajući pokret, dok plesači oko nje grade vlastitu kinetičku reakciju. Zanima me suptilan odnos između dvaju medija – skulpture u pokretu i plesa – i način na koji se njihova energija međusobno umnaža.“
U performansu plesači Liberdancea prate i interpretiraju gibanje skulpture, nastojeći graditi koreografiju koja evocira dojam boravka u podvodnom svijetu. Posjetitelji se mogu slobodno kretati prostorom atrija i sudjelovati u iskustvu prema vlastitom osjećaju, bez unaprijed zadanog načina gledanja ili ponašanja. Upravo ta otvorenost čini Rituale s delfinima ritualom, a ne predstavom u klasičnom smislu.
Performans se dotiče i šireg pitanja tjelesnog identiteta u suvremenom svijetu – odnosa tijela prema prostoru, tehnologiji i prirodi – te potrebe za povratkom jednostavnom, neposrednom tjelesnom iskustvu.