Ne tako davno, u siječnju, povodom 83. godišnjice smrti Nikole Tesle, položeni su vijenci ispod zagrebačkog kipa slavnog znanstvenika, a izaslanik ravnatelja Instituta “Ruđer Bošković” Karolj Skala kazao je tada da je s Gradom Zagrebom postignut dogovor o premještanju kipa iz Masarykove ulice natrag u park Instituta, gdje se nalazi i kip Ruđera Boškovića.
“Oni su napravljeni da predstavljaju spomenički par, iste su veličine, napola se gledaju i prenose određenu poruku”, rekao je tada Skala.
Dao je do znanja i kako je u tijeku dovršetak obnove Instituta te da bi bio red vratiti kip vlasniku kojemu ga je njegov autor Ivan Meštrović i darovao. Time bi spomenik Tesli napustio lokaciju na kojoj je zadnjih dvadeset godina i iz žarišta pozornosti centra grada ponovno otišao u svojevrsnu “ilegalu” parka IRB-a daleko od očiju javnosti, čemu se oštro protivi Rumjana Meštrović, udovica nedavno preminulog dr. Mate Meštrovića, kiparova sina.
Štoviše, povrat Tesle u dvorište “Ruđera” opisuje kao, kako je to sama skovala, “uMIROGOJstvo” iza ograde, gdje ga nitko, pa ni svi zaposlenici “Ruđera”, ne mogu vidjeti.
– Moj pokojni suprug dr. Mate Meštrović i ja oduvijek smo smatrali da spomenik Nikoli Tesli, djelo akademika Ivana Meštrovića, zaslužuje javno, dostojanstveno i reprezentativno mjesto u središtu Zagreba. Taj kip u sebi spaja dvije osobe koje i danas u svijetu najbolje predstavljaju Hrvatsku – hrvatsku znanost i hrvatsku umjetnost – smatra Rumjana Meštrović pa nastavlja:
– Do 2006. godine taj neprocjenjivi dar Ivana Meštrovića bio je skriven iza ograde Instituta “Ruđer Bošković”, daleko od očiju građana, turista i slučajnih prolaznika. Nalazio se u prostoru s izuzetno restriktivnim režimom ulaza, bio je zapušten i u lošem stanju. Teslin spomenik desetljećima je bio praktički zaboravljen. Ivan Meštrović je javne spomenike Nikoli Tesli i Ruđeru Boškoviću darovao s jasnom i nedvosmislenom željom da budu dostupni širokoj javnosti. Kasnijim zatvaranjem parka i zelenih površina Instituta, iz sigurnosnih razloga, ta je autorova volja grubo prekršena. Oba su spomenika postala “zatvorenici”, uklonjena su iz javnog prostora i javnog života grada. Često se danas pokušava nametnuti teza o takozvanom “spomeničkom paru”, no ona je povijesno i umjetnički neutemeljena. Nikolu Teslu i Ruđera Boškovića dijele stoljeća, a njihove spomenike gotovo trideset godina nastanka, različiti stilovi i različite umjetničke koncepcije. Oni se ne mogu tumačiti kao jedinstvena cjelina. Godine 2006. Grad Zagreb i Institut “Ruđer Bošković” sklopili su ugovor kojim je dopušten trajni prijenos Teslina spomenika u centar grada. Pritom se mora jasno reći: oba Meštrovićeva spomenika – i Tesla i Ruđer – restaurirana su isključivo gradskim, dakle javnim novcem, nakon što ih Institut desetljećima nije adekvatno održavao. Osim toga, Grad je Institutu osigurao i dodatne usluge, također financirane sredstvima građana Zagreba. Zato se danas legitimno postavlja pitanje: ako se Teslin spomenik vrati u zatvoreni prostor Instituta, hoće li Institut “Ruđer Bošković” Gradu Zagrebu vratiti javni novac uložen u restauraciju oba spomenika? Posljednjih dvadeset godina Teslin je spomenik u centru Zagreba u potpunosti zaživio u urbanom ritmu grada. Postao je jedno od njegovih najprepoznatljivijih obilježja i dokaz koliko javna dostupnost daje puni smisao javnom spomeniku. Pitanje nije isključivo je li sadašnja lokacija optimalna – o tome se može i treba razgovarati – nego činjenica da spomenik mora ostati u javnom prostoru, na mjestu gdje je trajno dostupan svima. To Institut “Ruđer Bošković”, nažalost, ne može jamčiti.
Naglasila je i da je obitelj Meštrović nositelj autorskih i takozvanih moralnih autorskih prava do 2032. godine. To znači da ne samo lijevanje novih kopija nego i svako premještanje spomenika bez znanja i stava nositelja tih prava nije korektno niti u skladu sa zakonima Republike Hrvatske. – Grad Zagreb i Institut “Ruđer Bošković” nikada službenim putem nisu zatražili suglasnost za izradu nove brončane kopije niti su nas obavijestili o mogućim premještanjima. Javni spomenik Ruđeru Boškoviću i danas je gotovo nevidljiv građanima Zagreba, zbog udaljenosti i restriktivnog režima ulaza u Institut. Logičnije je razmišljati kako i njega učiniti dostupnim javnosti u centru grada nego ponovno sakriti Teslu. Meštrovićev spomenik Nikoli Tesli nije stvoren da bude iza ograde. Stvoren je da bude dio grada, dio svakodnevice i zajedničke memorije. To je bila volja autora i tu bi volju trebalo poštovati – zaključila je.
Podsjetimo, Meštrović je kip Tesli napravio 1954. godine u Americi, dok je spomenik Boškoviću nastao 1937., izvorno za Dubrovnik, koji desetljeće nije mogao naći lokaciju na koju bi ga postavili, pa je završio u Zagrebu, u Gliptoteci, a od 1956. postavljen je u parku Instituta. Spomenik Tesli pak u park IRB-a postavljen je 1957. godine. Oba spomenika valorizirana su kao važan dio Meštrovićeva opusa te su zbog svoje umjetničke i povijesne vrijednosti od 1963. pojedinačno zaštićeni kao spomenici kulture/kulturna dobra.
Na naše upite o stadiju odluke o premještanju spomenika iz Grada su nam kratko odgovorili:
“Grad Zagrebnije vlasnik predmetnog spomenika, a kada se ispune svi zakonski preduvjeti, pristupit će se razmatranju zahtjeva Instituta ‘Ruđer Bošković’ za njegovo izmještanje kako bi se donijela najbolja odluka”, i uputili nas na IRB, s kojeg su pak priopćili:
”Proces povratka spomenika Nikole Tesle, djela kipara Ivana Meštrovića, na Institut ‘Ruđer Bošković’ nije finaliziran. IRB je podnio molbu Gradskom uredu za izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu za povratak kipa. Postupak, između ostalog, uključuje izradu Elaborata premještanja i njegovo odobrenje od strane nadležnih gradskih i stručnih institucija, što je uobičajena procedura koja traje. IRB u cijelom procesu postupa uz puno poštivanje propisanih zakonskih procedura. Važno je napomenuti da se ne radi o ‘premještanju’ spomenika na novu lokaciju, već o povratku na izvornu lokaciju, u park Instituta, u skladu s povijesnim dogovorom prema kojem je autor Ivan Meštrović u dogovoru s Ivanom Supekom spomenik poklonio Institutu. Ne postoji bojazan da bi spomenik bio nedostupan javnosti. Institut je otvoren građanima kroz programe popularizacije znanosti, posebice tijekom Otvorenog dana, kad IRB u jednom danu posjeti više od 2000 posjetitelja, a tijekom godine održavamo i javna popularno-znanstvena predavanja te organizirane posjete škola i ostalih grupa, često studenata likovnih umjetnosti kako iz Hrvatske tako i inozemstva.”
Hoće li Tesla na Bijeničku cestu ili ostaje u gradu, za sada se ne zna i o ovom problemu svakako ćemo još pisati.
Otvori KEKS Pay
Spomenik bi po meni mogao ostati gdje jest, ali bilo bi sjajno da se prostor dodatno oplemeni. Lijepo osmišljena urbana fontana u blizini unijela bi život, svježinu i ugodniji ugođaj