Milijarder i trgovac umjetninama David Nahmad mora vratiti sliku Amedea Modiglianija nasljednicima židovskog kolekcionara kojem je ukradena za vrijeme nacističke okupacije Francuske. Riječ je o uljanom portretu iz 1918. godine, poznatom pod nazivom 'Sjedeći čovjek sa štapom', koji prikazuje trgovca čokoladom sa šeširom i kravatom, a čija se vrijednost procjenjuje na oko 25 milijuna dolara. Odluku je donio sudac Vrhovnog suda u New Yorku, Joel M. Cohen, koji je potvrdio da je djelo izvorno pripadalo pariškom trgovcu umjetninama Oscaru Stettineru.
Sudac je naredio Nahmadu, čija holding kompanija sada posjeduje sliku, da vrati umjetničko djelo zakonitim nasljednicima. Desetljećima nakon što su nacisti zaplijenili sliku i prodali je nepoznatom kupcu, djelo se ponovno pojavilo na aukciji 1996. godine. Tada ga je kupila Nahmadova tvrtka International Art Center i od tada ga čuvala u Švicarskoj. "Oscar Stettiner posjedovao je ili je u najmanju ruku imao superiorno pravo posjedovanja slike prije njezine nezakonite zapljene", stoji u presudi suca Cohena.
Obitelj Nahmad, koja se generacijama bavi trgovinom umjetninama, dugo se opirala naporima Stettinerovih nasljednika da vrate sliku. Sam Stettiner pokrenuo je pravni postupak još 1946. godine, nakon završetka Drugog svjetskog rata. Francuski sud tada je presudio u njegovu korist i naredio da mu se slika vrati, no ona je već bila prodana čovjeku koji je više nije imao u svom posjedu. Oscar Stettiner preminuo je 1948. godine, nikada ne dočekavši povrat svog vlasništva.
Tužbu protiv Nahmada i njegove tvrtke podnio je 2015. godine Stettinerov unuk, Philippe Maestracci, uz pomoć tvrtke Mondex, specijalizirane za povrat ukradenih umjetnina. "Naš klijent, gospodin Maestracci, preplavljen je radošću i zadovoljstvom što je, nakon toliko godina, potraga njegovog djeda konačno ispunjena", izjavio je James Palmer, osnivač Mondexa. "Sada se nadamo da će gospodin Nahmad ispuniti svoje obećanje i vratiti sliku nakon što je primio sudski nalog".
Odvjetnik Stettinerovih nasljednika, Phillip Landrigan, optužio je Nahmada i njegove odvjetnike da su namjerno odugovlačili s parnicom u nadi da će "nasljednik biti prisiljen odustati". Godinama se slučaj uglavnom fokusirao na to je li Nahmad uopće povezan s tvrtkom International Art Center, koja je kupila sliku prije gotovo tri desetljeća. Na kraju je Nahmad ipak priznao da on upravlja tvrtkom. U intervjuima se branio tvrdnjom da je sliku posuđivao nekolicini muzeja, uključujući Židovski muzej na Manhattanu 2004. godine, što je po njemu dokaz da nije sumnjao u njezino porijeklo. "Da imate bilo kakvu sumnju u vezi s opljačkanom umjetninom, biste li je doista posudili židovskom muzeju?", rekao je Nahmad u jednom intervjuu 2016. godine.
Iako je prepoznao kako je obitelj Stettiner desetljećima bila obmanjivana o tome gdje se slika nalazi, sudac Cohen je napomenuo da obitelj Nahmad nije kriva za to. Nahmad je djelo kupio putem ugledne aukcijske kuće Christie's. No, sudac je zaključio kako su dokazi koji povezuju Stettinera sa slikom bili uvjerljivi, uključujući zapise koji pokazuju da je djelo posudio za izložbu u Veneciji 1930. godine. "Dokazi pokazuju jasan i uvjerljiv lanac vlasništva koji vodi izravno od gospodina Stettinera do nacističke zapljene i prisilne prodaje", zaključio je sudac.
Ova sudska odluka dolazi u vrijeme pojačanih globalnih napora za povrat umjetnina koje su nacisti otuđili tijekom Holokausta. Primjerice, nedavno je ured tužitelja na Manhattanu omogućio povrat jedanaest djela Egona Schielea nasljednicima Fritza Grünbauma, židovskog kabaretista ubijenog u koncentracijskom logoru Dachau. Taj trend jača i zakonskim promjenama, poput proširenog američkog zakona HEAR iz ožujka 2026. godine, koji nasljednicima olakšava pokretanje postupaka bez straha od zastare.
Otvori KEKS Pay
Zna li se kome je taj Židov oteo tu sliku i ne samo taj, koliko su Židovi kamatarenjem, zelenaštvom, otimanje... opljačkali domaće stanovništvo, bacili u dužničko roblje, uništili ljudskih sudbina u Europi i drugdje, onda se nije za čuditi koliko ljudi je mrzilo židove.