Ovog petka u sedam sati ujutro u dvorištu Muzeja grada Zagreba ljudi odjeveni u bijelo proslavit će 130. rođendan Miroslava Krleže, ako ne najvećeg, onda sasvim sigurno jednog od najplodnijih hrvatskih pisaca svih vremena. Doručak kod Krleže već nekoliko godina organizira Goran Matović s Teatrom poezije te Krležinim čestitarima nudi glazbeno-poetski program, ali i kavu, kafe-šnite, čaj i rakiju.
No ove je godine Festival Miroslava Krleže otvorila praizvedba drame "Goya" koju je nedavno u piščevoj ostavštini u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici pronašao Pavle Bonča. Ekskluzivni događaj zbio se u Preporodnoj dvorani Narodnog doma u Opatičkoj ulici na Gornjem gradu, a čast da prvi predstavi taj nepoznati Krležin dramski tekst publici pripao je bosansko-hercegovačkom glumcu Zijahu Sokoloviću, čija je predstava bila više nego slobodna obrada teksta koji se bavi odnosom umjetnika (u ovom slučaju poznatog španjolskog slikara Goye) i njegovih habsburških vladara. Zanimljiva tema budući da se Krležu nakon Drugog svjetskog rata često optuživalo i prozivalo da je bio dvorski umjetnik maršala Tita. Ali drama "Goya" napisana je puno prije nego što je Josip Broz Tito postao čelnik jugoslavenske Komunističke partije te je jasno da je Krleža već onda zrelo promišljao odnos umjetnika i moćnika o kojima umjetnik itekako ovisi.
Krleža je čak dva puta čekao izvršenje smrtne kazne, ali je spašen u posljednjem trenutku
Krleža nije bio puki salonski komunist i revolucionar, pa mu je i prvo kolo Sabranih djela iz 1924. godine bilo zaplijenjeno, nekoliko puta je i uhapšen, a jednom je i bio određen za strijeljanje
Komentara 15
Oni koji pljunu na papirić na kojemu su napisali "izdajnik" i slično i to hoće staviti na Krležu -- očito nisu čitali baš ništa od svega onoga što je Krleža napisao, čak ni ono što je u školskoj lektiri, na primjer pripovijetke iz zbirke "Hrvatski bog Mars" (1933), ili "Povratak Filipa Latinovicza" (1932), a kamoli "Balade Petrice Kerempuha" (1936) ili "Banket u Blitvi" (1938. i poslije; naravno, imamo pametnjakoviće koji misle na biljku blitvu) i drugo.
Ti nečitači Krležinih tekstova očito su "kupci" kakve Krleža opisuje u toj noveli "Hodorlahomor veliki" -- išli su po kućama "u ono vrijeme" prodavači koji su "prodavali nepismene knjige nepismenjacima na otplatu".
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Krleža je bio pisac-vulkan, većinu sam pročitao, ali nije bio ozbiljna prijetnja društvenom poretku. Kako staroj Jugoslaviji, tako i NDH. Zato je i preživio.