Hrvatska radiotelevizija ponovno na program 25. travnja vraća "Gruntovčane", kultnu seriju koja je srca publike osvojila još davne 1975. godine.
Iako je snimljeno samo deset epizoda, priča o životu u izmišljenom podravskom selu Gruntovcu ostavila je neizbrisiv trag u domaćoj kinematografiji i postala mjerilo za kvalitetu.
Vjerujemo da bi bilo nemoguće naći nekoga tko odmah u sjećanje ne bi prizvao neku od maestralnih scena te serije ili pokoji mudrijaški dijalog, koje su za vječnost ostavili: Dudek, Regica, Cinober, Presvetli... Ako postoji obvezna knjiška lektira koju svaki đak mora pročitati kako bi se i time izgradio u zrelu osobu, onda možemo reći da su "Gruntovčani" dio probrane i obvezne televizijske "lektire". I za razliku od lektirnih naslova koje su neki raznim lukavstvima pokušavali preskočiti, na gledanje "Gruntovčana" ne treba nagovarati. Ta se televizijska poslastica s užitkom gleda, i to pri svakoj novoj reprizi. Zašto? Zbog kvalitete koja je s godinama postala gotovo mjerna jedinica za televizijsku vrijednost. I ne treba se nimalo ustručavati reći da je ekipa "Gruntovčana" 70-ih godina prošlog stoljeća stvorila nešto što nam je postalo pravo nacionalno blago.
U središtu radnje je Andrija "Draš" Katalenić, svima znan kao Dudek, dobrodušni i naivni seljak kojeg utjelovljuje legendarni Martin Sagner. Uz njega je njegova supruga Regica (Smiljka Bencet), vrijedna, energična i realna žena koja ga pokušava zaštititi od vlastite dobrote i lukavosti sumještana. Njihove nedaće i komične situacije, proizašle iz Dudekove beskrajne poštenštine, slika su i prilika vječne borbe "malog čovjeka" protiv nepravde.
Za autentičnost i bezvremensku kvalitetu serije najzaslužniji je scenarist Mladen Kerstner, rođeni Ludbrežanin koji je, kako bi što vjernije dočarao duh podravskog sela, godinama obilazio lokalne gostionice i bilježio dogodovštine i razgovore mještana. Njegov scenarij, prožet blagim humorom koji često skriva gorčinu, oživio je redatelj Krešo Golik, stvorivši mikrosvemir u kojem se isprepliću siromaštvo, zavist, pohlepa, ali i iskonska ljudska dobrota. Vjerodostojnosti je uvelike pridonio i specifičan kajkavski dijalekt, koji nije bio prepreka za gledatelje iz drugih krajeva, već je, naprotiv, likovima dao dodatnu uvjerljivost i šarm.
Iako je kajkavski bio ključan za atmosferu, mnogi glumci nisu bili izvorni govornici tog narječja. Cijela glumačka ekipa, uključujući i glumce iz drugih govornih područja, provela je oko mjesec dana na intenzivnim jezičnim vježbama kako bi svladala specifičnu melodiju i rječnik Podravine. Uloga Dudeka proslavila je Martina Sagnera i obilježila mu cijelu karijeru, a zanimljivo je da je glumac isprva želio manju ulogu kako bi se mogao posvetiti snimanju stranih filmova. Uz njega, nezaboravne likove stvorili su i Zvonimir Ferenčić kao proračunati susjed i Dudekov stric Cinober, Mladen Šerment kao lažno pobožni bogataš Presvetli te Adela Horvat kao Babica.
Fiktivni Gruntovec na ekranu je postalo stvarno podravsko selo Sigetec, a brojne scene snimane su i u okolnim mjestima poput Drnja te uz jezero Šoderica. Upravo je sudjelovanje mještana Sigeca i okolice kao statista dalo seriji dodatnu dozu autentičnosti, stvarajući živopisan i stvaran seoski svijet. Vizualni identitet "Gruntovčana" zaokružen je uvodnom i odjavnom špicom, koje prikazuju remek-djela hrvatskih naivnih slikara iz Hlebinske škole, poput Ivana Generalića i Mije Kovačića, a sve uz legendarnu naslovnu pjesmu "Pokraj vode Drave" u izvedbi Ladarica.
Gotovo pola stoljeća nakon premijere, humor i dijalozi "Gruntovčana" i dalje žive, a brojne replike postale su dio svakodnevnog govora i prenose se s generacije na generaciju. Gotovo da nema situacije u kojoj se ne može primijeniti Cinoberovo odlučno "Ne bu išlo!", kojim ruši nečije planove, ili pak karakterističan početak rečenice Presvetlog "Čovjek bi rekel...", kojim uvodi svoja licemjerna zapažanja. Kad se nađemo u naizgled bezizlaznoj situaciji, mnogima na pamet padne Regičino pitanje "Kaj buš sad", puno brige i nemoći. Ironičan komentar na nečiji loš postupak često je popraćen s "Lepo ti je to...", a Dudekov životni moto i sažetak njegova karaktera ostaje jednostavno i dirljivo "Samo pošteno", podsjetnik na dobrotu koja, unatoč svemu, u Gruntovcu nikad ne odnosi konačnu pobjedu, ali se nikada i ne predaje.
Popularnost serije nadživjela je i državu u kojoj je snimljena, a njezino nasljeđe i danas se čuva u Podravini. U Sigecu je, potaknuto serijom, osnovano folklorno društvo "Gruntovec" koje svake godine organizira manifestaciju "Gruntovčanijada", oživljavajući humor i likove koji su proslavili njihov kraj. Povratak "Gruntovčana" na male ekrane zato je više od obične reprize; to je prilika da se starije generacije podsjete zašto su se zaljubile u ovu toplu ljudsku priču, a mlađe da otkriju zašto je jedna od najuspješnijih serija u povijesti hrvatske televizije i danas svježa, duhovita i bolno relevantna.
Otvori KEKS Pay
Najbolja hrvatska serija svih vremena.