Sedam hrvatskih umjetničkih akademija iz Splita, Rijeke, Pule, Zagreba i Osijeka, nezadovoljno golemim kašnjenjem honorara za njihove vanjske suradnike te slabom komunikacijom s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, okupilo se u inicijativu koja prijeti štrajkom ako se njihovi problemi uskoro ne riješe. Nerazumijevanje između akademija i resornog ministarstva, tvrde, traje već godinama, a kap koja je prelila čašu bila je jednostrana odluka Ministarstva da promijeni način na koji se financiraju njihovi brojni vanjski suradnici, kojima još nije plaćen ni njihov angažman u 2018. i 2019. godini!
– Profesori otkazuju, nezadovoljni su, studenti se bune, traže svoje profesore, dakle, ovo nije nimalo jednostavna situacija. Nalazimo na sustavno nerazumijevanje Ministarstva, a ispaštaju studenti - rekla nam je Helena Sablić Tomić, dekanica Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Umjetničke akademije već godinama muku muče s isplatama honorara vanjskih suradnika. Do sada, doduše, problem nije bio u iznosu, već u kašnjenju honorara na koje se čekalo i do godinu dana. Međutim, s novim programskim ugovorima stavka o financiranju vanjske suradnje nestala je, da bi je zamijenila ona o dodatnom financiranju materijalnih troškova umjetničke djelatnosti čiji iznos na državnoj razini ne smije biti veći od 10 milijuna kuna godišnje. Iako je dosadašnjih godina vanjska suradnja iznosila čak i nešto manje od 10 milijuna kuna, ta je odluka problematična, tvrde dekani, jer s njima nitko nije kontaktirao pri definiranju te budžetske stavke, koju je nemoguće pokriti paušalnim iznosom jer troškovi za vanjsku suradnju fluktuiraju iz godine u godinu. Ti troškovi, kažu naši sugovornici, trebaju biti rezultat jasno definiranih potreba određene akademije i u skladu sa specifičnostima programa koji se u pojedinoj godini izvode, za što je nužno sustavno planiranje i komunikacija između Ministarstva i njihovih ustanova.
– Akademije su specifične jer se snažno oslanjaju na vanjske suradnike, poput usko specijaliziranih tehničara za neke od naših kazališnih i filmskih produkcija. Riječ je o ljudima koji su nam potrebni povremeno i zbog toga nema smisla da ih zapošljavamo uz godišnju plaću od 250.000 kuna bruto, ako ih kao vanjske suradnike možemo angažirati za 15.000 kuna bruto, što sada i činimo. Tu je i pitanje profesora koji drže samo jedan kolegij, i također nema logike da ih držimo u stalnom radnom odnosu iako je njihov doprinos izrazito važan i potreban. Primjerice, imate vrhunsku stručnjakinju Romanu Matanovac Vučković koja našim studentima predaje autorsko pravo, kolegij koji nigdje drugdje ne mogu čuti, ali to je samo jedan kolegij godišnje. Čak i redovne profesore zapošljavamo na pola radnog vremena kako bismo pokrili što šire nastavno područje i pritom bili što ekonomičniji – objašnjava dekanica zagrebačke Akademije dramske umjetnosti Franka Perković Gamulin, čiji studenti u godini snime stotinjak filmova te izvedu pedesetak kazališnih premijera.
Dodatno ulje na vatru dolila je prošloga tjedna ministrica Blaženka Divjak koja je gostujući, u emisiji N1 televizije, izjavila kako broj studenata glume opada, a vanjskih suradnika raste te da se to “mora opravdati”. Njezinu tvrdnju naše sugovornice odlučno demantiraju ističući kako je broj studenata na njihovim akademijama sustavno raste, dok broj vanjskih suradnika fluktuira.
– Mi trenutačno imamo manje vanjskih suradnika nego prije deset godina iako je na našoj akademiji 2015. godine bilo je peteročlano međunarodno povjerenstvo Agencije za znanost i visoko obrazovanje, koje spada pod ingerenciju Ministarstva znanosti i obrazovanja, a koje je među pisanim preporukama istaknulo kako je ADU potrebno – više vanjskih suradnika! Dakle, izjave ministrice u neskladu su s preporukama njihovih stručnjaka, koji su istaknuli i kako naš sustav financiranja visokog obrazovanja ne uzima u obzir specifične potrebe umjetničke naobrazbe. Oni jednostavno ne znaju što bi s nama, iz perspektive Ministarstva mi smo nekakvi čudnovati kljunaši – ilustrirala je Franka Perković Gamulin.
No, problem s isplatom vanjskih suradnika tek je mali dio financijskih problema s kojima se suočavaju akademije. Kao i ostali fakulteti, one se financiraju temeljem broja studenata. Na fakultetima poput ekonomskog ili pravnog, koji upisuju stotine, pa i tisuće studenata godišnje, takav model funkcionira. Akademije, s druge strane, ne samo da upisuju drastično manji broj studenata već oni u konačnici mogu koštati i znatno više.
– Mi imamo problem bez obzira na to jesu li naša sveučilišta potpisala programske ugovore ili nisu. Naš prosječni student ne košta isto kao i student npr. STEM područja, a još su skuplji individualni studenti na studijima poput klavira ili pjevanja. S druge strane, trenutačno na burzi rada nema studenata koji su završili umjetničke akademije. Dakle, mi obrazujemo deficitaran kadar. Ali taj kadar i košta – kazala nam je Sablić Tomić te dodala kako pri prijavljivanju za financiranje putem EU fondova često nije jasno spadaju li pod Ministarstvo znanosti i obrazovanja ili Ministarstvo kulture, zbog čega propuštaju dodatne prilike za popunjavanje rupa u budžetima.
Slični su problemi i na splitskom UMAS-u. Iako je i sam dijelom inicijative sedam akademija, dekan Edvin Dragičević jučer nije bio raspoložen za razgovor o problemima koje imaju s resornim ministarstvom, a pogotovo o isplatama honorara vanjskim suradnicima. Tek neslužbeno uspjeli smo doznati kako Ministarstvo dva puta godišnje spušta UMAS-u novac za vanjske suradnike, ali da njihov broj i dalje nije dovoljan za kvalitetno održavanje nastavnih vježbi. Istovremeno, na UMAS-u većina stalno zaposlenih ima višak prekovremenih radnih sati, koji je ograničen na maksimalno 250. Riječ je o začaranom krugu jer Ministarstvo s jedne strane ne dopušta angažman jeftinijih vanjskih suradnika, a s druge konstantno traži smanjenje troškova i ograničava broj prekovremenih sati redovnih profesora koji i ovako jedva uspijevaju ispuniti sve programske obveze.
Sedam dekana zato se zajedničkim molbama za pomoć obratilo i premijeru Andreju Plenkoviću, nakon čega su 13. siječnja pozvani i na sastanak u Ministarstvo, ali tvrde da njihovi problemi još uvijek nisu adekvatno riješeni.
U Zagrebu se neformalno može čuti da su Likovna, Muzička i Akademija dramske umjetnosti u posebno nezahvalnom položaju kao kolateralne žrtve u tihom ratu Ministarstva i Sveučilišta, o čemu svjedoči i odgovor koji smo zaprimili iz Ministarstva.
– Ovo ministarstvo sustavno od kraja 2018. godine poziva Sveučilište u Zagrebu na pregovore vezane za sklapanje ugovora o programskom financiranju i dostavu potrebnih podataka. U programskim ugovorima moguće je ugovoriti i specifične ciljeve, a to može biti umjetnička djelatnost te temeljem toga ostvariti dodatno financiranje – rekli su nam u Ministarstvu, podsjećajući kako su kroz novu stavku hrvatskim akademijama ipak osigurali 10 milijuna kuna te napominjući kako nemaju saznanja o službenoj najavi štrajka sindikata u vezi s navodima umjetničkih akademija.
