Prva asocijacija na ime Ante Topić Mimara većini će vjerojatno biti najveći kolekcionar umjetnina kojeg je Hrvatska ikad imala. I to, naravno, neće biti pogrešno, no Mimara također - i s razlogom - slovi za jednu od najkontroverznijih ličnosti hrvatske kulturne povijesti.
Bio je on, naime, čovjek koji je donacijom od preko 3750 umjetničkih djela postavio temelje Muzeja Mimara, ali i čovjek s, ako možemo tako reći, dvije biografije - one službene, u kojoj je Ante Topić Mimara rođen na današnji dan 1898. godine u dalmatinskom mjestu Korušce kao sin Šimuna Topića Matutina i Jandre rođene Šolić te koji se nakon teškog ranjavanja u Prvom svjetskom ratu 1917. godine našao se u Rimu, gdje je započeo svoj put kolekcionara umjetnina; te one koja tvrdi da je Mimara zapravo bio Mirko Maratović, rođen 16. ožujka 1897. u Splitu, i koji je navodno preuzeo identitet pravog Ante Topića nakon što je ovaj preminuo u vojnoj bolnici u Rimu. Prema potonjoj, Mirko Maratović tada si je i nadjenuo nadimak Mimara (MI-rko MARA-tović), a ove spekulacije o njegovom identitetu dodatno je potpalila i činjenice da su matične knjige u njegovom rodnom mjestu, jednostavno - nestale.
Bilo kako bilo, Mimara se u umjetnost definitivno zaljubio u vrlo mladoj dobi. Tijekom svog boravka u Rimu, kada je radio u ateljeu umjetnika Antonija Mancinija, razvio je izvanredne vještine u prepoznavanju autentičnosti umjetnina, ali navodno i njihovom falsificiranju. Proučavanje tehnika starih majstora, materijala koje su koristili te učenja različitih umjetničkih škola omogućile su mu kasnije stvaranje impresivne kolekcije umjetnina koje je sakupljao po cijelome svijetu. Drugi svjetski rat Mimara je dočekao u Njemačkoj, a povjesničar umjetnosti Konstantin Akinsha u svom radu "Ante Topić Mimara, 'Majstor prevarant Jugoslavije'" kaže kako je naš veliki kolekcionar nakon rata prevario američke vlasti kako bi došao do velikog broja umjetnina koje su pripadale Židovima, a koje su kasnije završile u muzejima u Zagrebu i Beogradu. Akinsha također dodaje kako je Mimara, koji je tvrdio da je predstavnik jugoslavenske vlade zadužen za restituciju, nekoliko mjeseci kasnije predstavio popis od 166 predmeta i umjetničkih djela za koje je tvrdio da su ih nacisti opljačkali iz Jugoslavije, a kada su Amerikanci otkrili da su tvrdnje izmišljene, Mimara, kao i navedena djela, već su bila nestala. "Tek tada su Amerikanci otkrili tko je zapravo bio jugoslavenski misteriozni čovjek: kolekcionar, trgovac, slikar, restaurator, krivotvoritelj, navodni kradljivac umjetnina i vjerojatni špijun", kaže Akinsha, dok je nekadašnja ravnateljica Muzeja Mimara Lada Ratković Bukovčan drukčijeg mišljenja.
- Ante Topić Mimara nesumnjivo je bio jedan, vjerujte mi, od najinteligentnijih ljudi koje sam i ja, ali i mnogi drugi imali priliku upoznati. Šarmantan, inteligentan, imao je znanje stranih jezika, umjetnost mu je bila utkana u DNK. Razumio se u umjetnost, znao je prepoznati djela... Ono što se vrlo često zna previdjeti jest to da je sjajnu zbirku imao i već prije 2. svjetskog rata. Od svoje je 18. godine živio u umjetnosti i za umjetnost, a kako je bio inteligentan, vješt pregovarač, sasvim je sigurno da je mogao biti uspješniji od nekoga prosječnoga kolekcionara. A, čujte, ima zlonamjernih priča... Možda je i on sam malo pridonio tome jer je volio biti tajanstven, nije puno govorio o sebi, a onda se na to, nažalost, uvijek nastave svakojake priče koje nemaju veze sa stvarnošću. Dok sam bila jako mlada, u samom početku, to me užasno ljutilo, ali sada više ne marim. Svi mi koji smo ga poznavali i s njim surađivali imamo divne uspomene na njega. Što se tiče optužbi za krivotvorine, kao i kod svakoga privatnoga kolekcionara u svijetu, uvijek se pronađe neki predmet koji je greškom bio, primjerice, drukčije datiran. Ali to je sve s vremenom i našim radom ispravljeno, neke su atribucije i datacije promijenjene te su navodi o krivotvorinama i falsifikatima krajnje zlonamjerni. U konačnici, muzej je otvoren već 35 godina, njegova je zbirka dostupna javnosti, a nikada nismo dobili nikakav upit o tome. Ništa osim napisa koji se tu i tamo sporadično pojave pa nestanu - u intervjuu za Večernji list prije nekoliko godina kazala je Ratković Bukovčan.
Mimarina bogata kolekcija umjetnina, koja sadrži širok spektar predmeta - od antičkog stakla i keramike, preko srednjovjekovnih rukopisa, namještaja i tekstila, do kolekcije orijentalnih tepiha i kineske umjetnosti (koju je, usput budi rečeno, smatrao jednom od najboljih u Europi) - donirana je hrvatskom narodu 1973. godine, dok je sam Muzej otvoren 17. srpnja 1987. godine. Mimara je, nažalost, preminuo šest mjeseci prije otvaranja, pa je na ceremoniji otvaranja svečanu vrpcu prerezala njegova supruga i povjesničarka umjetnosti Wiltrud Topić-Mersmann. Muzej, koji se danas nalazi na Trgu F. Roosevelta 5, 2020. teško je oštećen u potresu, no krajem siječnja ove godine ušao je u posljednju fazu obnove koja je donijela i jednu veliku promjenu - pročelje zgrade, koje je prije bilo sivo, sada nosi zlatnu boju, poput susjednih Muzeja za umjetnost i obrt te Hrvatskog narodnog kazališta.
Život Ante Topića Mimare vjerojatno će zauvijek ostati obavijen velom tajni i brojnim kontroverzama. Dok ga jedni smatraju genijalnim kolekcionarom koji je imao "nos" za vrijedne umjetnine, drugi ga vide kao apsolutnog prevaranta i čovjeka koji je do umjetnina dolazio na sumnjive načine, a njegovo ime, točnije ime Mirka Marasovića, povezano je čak i s krađom diptiha od slonovače iz zagrebačke katedrale. A da bi ta glasina bila još sočnija, u krađi mu je navodno pomogao i Josip Broz Tito.
I tako smo stigli do posljednje današnje zanimljivosti o Mimari. Naime, Muzej Metropolitan u New Yorku našem kolekcionaru platio je 600 tisuća dolara za srednjovjekovni bjelokosni križ zvan "The Bury St. Edmunds", no oko njega se i danas vode brojne polemike. "Umjetnina vrijedi koliko je budala plati", bila je poznata Mimarina uzrečica, a kako je ovaj vješti sakupljač umjetnina prošao cijeli svijet te sakupio kolekciju koja i danas plijeni ogromnu pažnju umjetničkih krugova, vjerojatno nikada nećemo saznati. No možda je upravo to ono što ga čini tako poznatim. Jer nerješivi misterij spojen s važnim doprinosom u umjetnosti, pogotovo hrvatskoj umjetnosti, savršen su mamac za sve one znatiželjne glave željne špekuliranja, kakvih je ljudski rod, malo je reći, prepun.
Otvori KEKS Pay
Praktički je nemoguće skupiti toliki broj umjetnina, a da pri tome porijeklo svake bude kristalno jasno i čisto. Kolekcionar kupi kad je prilika, a pitanja ostaju za kasnije.