Zašto ti je ovo umotano, pitala me prijateljica prolazeći kraj visokog, u kuhinjsku foliju umotanog stalka prepunog CD-a.
"Tako je već godinama", priznala sam, još od zadnje selidbe kada sam spakirala glazbu koju nisam imala srca baciti.
Činjenica je, međutim, da u stanu više nemam uređaj koji bi reproducirao CD-e ili druge diskove (zadnji je bio PlayStation koji sam zamijenila Pro verzijom), kao ni u autu, u kojem sve streamam sa Spotifya. Čemu dakle ti CD-i, DVD-ovi, BluRayevi spakirani čitavo desetljeće, jer raspakiranje bi samo značilo dodatne slojeve prašine? Zašto ih se nisam riješila?
zato jer smo im dopustili da oni određuju što ćemo gledati. i naša nacionalna televizija se igra, otkupljuje serije koje su bezvezne, natječe se sa komercijalkama što nema smisla ni potrebe, njen smisao je biti javni servis. svaki film i seriju koju otkupe ucjenjuju da ne smiju prikazivati starije filmove i serije. 4 tv programa imat htv, a na njima našeg programa ni 10%. i prime timeu daju bezvezne serije i političke emisije, truju nas, gdje je tu javna uloga medija?! nekad je dnevnik trajao 20 minuta, sad više ni sat vremena nije dosta, nek političari svojim novcima zakupe te termine, pa da vidimo financijske izvještaje.