Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, opštiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvek smisleno, na mestu na kome se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo...
Tako je o mostovima pisao nobelovac Ivo Andrić, za kojeg su te građevine bile simbol povezivanja među ljudima i premoštavanja prepreka i suprotnosti. No, ima, dakako, i mostova koji razdvajaju, narode, susjede, obitelji... Jedan drveni u Međimurju postao je ovih dana svojevrsni simbol razdora između jednog umjetnika i gradske vlasti. A umjetnik bi samo htio da mu se plati njegov umjetnički rad. Ništa više i ništa manje. U ovom slučaju, to je drveni most pred ulazom u Stari grad u Čakovcu, postavljen prošle godine u sklopu 9. međunarodnog Zrinski Art Festivala. Ove godine održat će se jubilarni deseti, no idejni začetnik i nositelj Damir Klaić – Ključ pita se hoće li ujedno biti posljednji u gradu u kojem je i pokrenut.
– Da, ovo će biti deseti po redu Zrinski Art Festival, ali kako nemam potporu Grada i sve financiram iz vlastitog džepa i donacija ljudi koji vole umjetnost, ne znam što i kako dalje. Deseti će se svakako održati, ali budući da se s Gradom nisam ništa uspio dogovoriti, razmišljam i o tome da 11. bude u nekom drugom gradu u kojem su živjeli i djelovali Zrinski. Možda u Ozlju ili Kraljevici... – kaže za Nedjelju Klaić koji je u umjetnosti već četiri desetljeća.
Ispričao nam je kako su trzavice s aktualnom gradonačelnicom Ljerkom Cividini počele još kad je bio predsjednik Upravnog vijeća gradskog Centra za kulturu, pa se nastavilo kad se 2023. prijavio na gradski poziv za projekte u kulturu i kad je morao uz pomoć odvjetnika tražiti da mu Grad isplati ostatak novca nakon što je podnio završno izvješće.
– Sad kažu da sam se trebao ponovno javiti na gradski poziv i za ovu godinu. Komunikacija je otežana otkako sam bio predsjednik Upravnog vijeća CZK-a. Netrpeljivost prema meni od tada je samo rasla. Pokušao sam izgladiti, ali nije išlo. Poslao sam gradonačelnici prošle godine pozivnicu na festival čija je tema bila femicid, no nitko ispred Grada nije došao barem pozdraviti goste. Bilo me sram pred njima jer je to međunarodni festival, kako da gostima objasnim zašto ih nitko iz Grada nije pozdravio? – pita Klaić koji je lani uputio i javno pismo u kojem je kao organizator izrazio duboko razočaranje i zabrinutost zbog izostanka gradonačelnice s otvorenja izložbe "Femicid" održane u sklopu 9. Zrinski Art Festivala.
Izložba je, napomenuo je, bila postavljena radi pokretanja dijaloga, podizanja svijesti i edukacije javnosti o borbi protiv nasilja nad ženama, temi koja zahtijeva podršku svih društvenih i političkih aktera, a prisutnost čelnih ljudi grada bio bi jasan znak podrške toj važnoj inicijativi. Već je tada izrazio i zabrinutost zbog izostanka financijske podrške Grada Zrinski Art Festivalu, manifestaciji međunarodnog karaktera koja pridonosi kulturnom i društvenom razvoju grada.
Zrinski Art Festival nije, smatra Klaić, samo još jedan kulturni događaj, već je i simbol kreativnosti, otpora i kritičkog promišljanja u zajednici, mjesto susreta umjetnika, aktivista i građana koji dobivaju priliku progovoriti o temama koje često ostaju marginalizirane. Klaić se nakon te epizode nadao da će se do jubilarnog 10. izdanja postići dogovor s Gradom. Nije. Kulminiralo je s mostom nazvanom po Katarini Zrinski, Klaićevom umjetničkom instalacijom postavljenom prošle jeseni. Imao je i planove o postavljanju kućice za Zrinske gardiste, obnovi tornja i sata koji bi otkucavao kao spomen na smaknuće Petra Zrinskog. Došao je i na ideju da se scenski upriliči proboj Nikole Zrinskog u Sigetu. Kako sigetske utvrde više nema, turistički bi, uvjeren je, bilo atraktivno da se u Čakovcu pokaže kako je izgledala turska opsada Sigeta. No, dalje od postavljanja mosta nije se stiglo i zapelo je na financiranju.
– Most je moje umjetničko, autorsko djelo. Novostvorena je vrijednost ovog grada i smatram da imam pravo na to da mi se kao autoru plati. U Gradu most gledaju kao građevinsku konstrukciju, no to je moja vizija nekadašnjeg mosta. Nalazi se na gradskoj čestici, manji je dio na županijskoj, pa imam osjećaj kao da sam u Tanovićevoj "Ničijoj zemlji". Svi ga gledaju, hodaju po njemu i fotografiraju se. Most sam i napravio ga bude na ponos grada, postao je u ovih nešto manje od godinu dana turistička atrakcija, tvornica selfija. On je i izrađen da ga građani i turisti koriste, ali za neke komercijalne namjene koje se održavaju na samom mostu smatram da imam pravo na autorski honorar i da me se pita za dozvolu za korištenje kao autora. Idejno rješenje, izvedbeno rješenje i korištenje, ta tri faktora čine cijenu mosta. Pokušavam doprijeti do gradonačelnice da se dogovorimo, no ni ona, a ni Turistička zajednica nisu zainteresirani. Na nedavnoj proslavi Dana grada most je ostao sa strane događanja i to me boli kao umjetnika – kaže Klaić.
Priliku za ozbiljno brendiranje Međimurja vidi u dvjema povijesnim osobama, banu Nikoli Zrinskom i dr. Rudolfu Steineru. Upravo je Steineru bio posvećen jedan od Zrinski Art Festivala na kojem su dosad sudjelovali umjetnici iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Srbije, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, Švicarske, Njemačke, Austrije, Irske... Festival se tako 2021. uključio i u međunarodno obilježavanje 160. obljetnice rođenja dr. Steinera. Uz ostalo, u Centru za kulturu održana je i plesna predstava zagrebačkog euritmijskog ansambla Iona pod nazivom "Misteriji srca", a predstavio se i ansambl Streichquartett Seelenklang iz Švicarske, Njemačke i Austrije. U centru Čakovca postavljeno je 350 zastava umjetnika s pet kontinenata.
Osvrnuvši se unatrag, Klaić kao vrhunce Zrinski Art Festivala izdvaja i performanse u povodu Brexita, izlaska Velike Britanije iz EU, odana je počast i Woodstocku, a posebno dirljiva bila je izložba "Femicid".
– Zrinski Art Festival kao urbani oblik umjetničkog izražavanja za svoj glavni cilj ima društveno angažiranom umjetnošću potaknuti javnost na uočavanje prikrivenih problema unutar suvremenog društva, problema koji svjesno ili nesvjesno ostaju ignorirani, a čijim osvještavanjem možemo educirati publiku te takve probleme prevenirati. Umjetnička prezentacija ovako teških tema nikad nije jednostavna ni uvijek oku ugodna, no svjesno angažirana umjetnost ne crpi svoje korijene u estetici i larpurlartizmu već iz art bunta i konceptualnog naturalizma. Vizualni šok jedini je pravi pristup ovakvim temama i jedini poticaj da se problematika osvijesti i počne rješavati – rekla je ravnateljica Muzeja Međimurja Maša Hrustek Sobočan, a kustosica izložbe i likovna kritičarka Branka Hlevnjak istaknula je da izložba nastoji istaknuti činjenicu da je femicid posljedica poremećenog odnosa u obitelji. To su, ističe Klaić, vrlo važne teme.
– Festival je uvijek provocirao. I nastali smo kao art gerila u vrijeme kad je grad imao dušu. Četrdeset sam godina u umjetnosti. Kome je u interesu uništiti festival zbog starih nesuglasica? Zašto se na meni politički obračunavaju? Da, priznajem da smo provokativni. No, to je festival novih umjetničkih praksi i mi dolazimo ljudima. Nije umjetnost samo slika pejsaža obješena na zidu. Biramo teme koje provociraju, a ako umjetnici neće provocirati, tko će? Zato smo meta. Jedna od tema festivala bila je "Thinking without limits", imali smo i Trash art. Uvijek izabiremo teme koje izazivaju reakcije. Morali smo svojedobno angažirati zaštitare da nam ne sruše skulpturu "Obitelj" subotičkog autora Arpada Slančika. Nismo još naviknuti na pravu umjetnost. Nevjerojatno je da neke amaterske skupine imaju veći proračun za predstave upitne kvalitete nego jedan HNK u Varaždinu za svoje predstave! Izgubili smo urbanost, urbanu kulturu. Ako netko ne zna što je to, neka ode pogledati kako se to radi u Austriji, Nizozemskoj... Toga ovdje više nema, udruge s masovnim članstvom preuzele su primat, a to je veliko biračko tijelo. Uvodili smo nove smjerove u umjetnosti, kad ovdje nitko prije Zrinski Art Festivala nije znao za instalacije. Sad svi imaju instalacije. Neka, ali neka ih odabire kustos, a ne kako se kome prohtije. Glavna je ulica dnevna soba grada. Razmišljam doista o tome da ovo bude zadnji festival, ne zato što ga ne želim raditi, nego zašto što nemam podršku Grada. Ako smo imali neke nesuglasice, trebamo to staviti sa strane. Jako sam razočaran – kaže Klaić.
Ističe i vrhunske izvedbe plesnih koreografija umjetnice Nikoline Mekovec i Teute te mnogih drugih autora koje nije spomenuo i kojima zahvaljuje na suradnji. Mnoge su instalacije izazvale reakcije građana. Među poznatijima bile su skulpture konja autora Roberta Juraka i Nedima Hadžiahmetovića Mafe, pa skulptura te plemenite životinje s potpisom Hrvoja Dumančića.
– Branio sam umjetnost i pištoljima! Postavili smo u centru grada predimenzionirane replike pištolja od kojih je svaki imao svoju priču, od onog kojim je izvršen atentat na papu do medijskog pištolja. Da, medijskog! – kaže.
Uz pištolje izložena je i skulptura Junkersa JU-87, zloglasne njemačke "Štuke" u vrijeme Drugog svjetskog rata. Avion je za potrebe festivala preobličen u krilatog konja Pegaza, umjetničke grupe BKBF (Bober Kunst Bildhauer Fabrik).
Mnogi građani pamte i kad je na glavnom ulazu u Muzej Međimurja 2022. osvanula nova umjetnička instalacija "Home" autorice Ivane Mrčele, koja je njime tematizirala odnos prema domu i rodnom mjestu. Tema jednog od Zrinski Art Festivala bila je i "Svjetlo i sjene".
Što će, pitamo Klaića, biti tema ovogodišnjeg, 10. festivala? Žica, kaže.
– Toliko zasad, ne bih više otkrivao... – veli.
Žica, kao materijal, trend je koji je vidljiv i u poznatim svjetskim muzejima kao što su Tate Modern i MoMa. Uskoro će i u Čakovcu.
Na njegove izjave reagirali su iz Grada Čakovca i poručili:
"Izjave Damira Klaića – Ključa koje navodite ne odgovaraju istini. Nije točno da Grad ne želi financirati Zrinski Art Festival, već se g. Klaić, unatoč pozivima, već dvije godine ne javlja na Javni poziv za dodjelu financijskih potpora za sufinanciranje manifestacija od posebnog interesa za Grad Čakovec. Na taj način financiramo manifestacije takvog tipa te svake godine u Proračunu Grada Čakovca osiguravamo potrebna financijska sredstva.
Što se tiče projekta mosta ispred Starog grada, Grad Čakovec nije ga naručio niti je na bilo koji način sudjelovao u njegovu financiranju. Prema informacijama kojima raspolažemo, projekt su u potpunosti financirali Muzej Međimurja Čakovec i Hrvatska elektroprivreda. G. Klaić se Gradu Čakovcu obratio najprije s molbom za financiranje konceptualnog i idejnog rješenja mosta – i to nakon što je most već postavljen – a potom i s molbom za financiranje druge faze uređenja, koja podrazumijeva postavljanje stražarskih kućica i uređenje brojčanika sata na kuli. U prvom slučaju odgovoreno mu je da Grad ne može financirati nešto što nije naručio i što je već plaćeno, dok je u drugom slučaju upućen da se s prijedlogom javi na Javni poziv, što nije učinio. U oba slučaja riječ je o znatnijim iznosima za koje je Grad obvezan provesti zakonom propisanu proceduru.
Osobni animozitet gradonačelnice prema g. Klaiću ne postoji", stoji u odgovoru.
Nit je festival provokativan, nit avangardan, može se reći da je provincijalan, a ak si želi povratiti sredstva nek sjedi kraj mosta i naplaćuje mostarinu, kak su to nekad radili Zrinski.