"Ča ti je Domovina? Voli se iskreno i tajno, dušon i srcen, poštenjen i radon, skromno i tajno, bez bubanja u junačka domoljubna prsa, bahatog drečanja za šankon, i mlaćenja 'hrabrin' navijačkin šćapon po Svitu besramno i javno." Domovina je Paštroć, a Paštroć je mišanca hrane koju su jeli u Novalji u mladosti autora knjige "Domovina Paštroć", Dinka Supića, koji kroz recepte hrane, ali i priče i pisme iz mladosti zorno dokazuje kako nije sretan onaj koji puno ima, već onaj koji malo treba. Obitelj, prijatelje, identitet…
Valjalo je za podsjetit se na te trajne vrijednosti prožete kroz “novaljske gospodske i težačke ubroke” i dokaz da se “ more i bez škanpov” potegnut u Novalju koja svoju povijest ne želi predati zaboravu i pomodnosti, a prilog tome je svakako knjiga Dinka Supića - "Domovina Paštroć". Ona je orginalni način prikaza vrijednosti života kroz svojevrsni gastro vodič, a zapravo priča o zajedničkom životu obitelji, u kuhinji u kojoj se i ilo, i pilo, i štucalo, i podrigivalo i da prostite, kako je rekao danas 80-godišnji autor knjige, i prdilo… Knjiga, i to Supićeva peta, predstavljena je u četvrtak u kulturnom centru Grozdenica u Novalji u organizaciji Matice Hrvatske u Novalji, a uz autora su o knjizi govorili i Anton Šuljić, Edita Denona i Aleksij Škunca.
Dinko Supić autor je knjiga "Novalja svoj dan" (2016.), "Novaljski Stani i Stanari" (2018.), "Curriculum vitae" (2019.) i "Od štajuna do štajuna" (2022.), od kojih je tri posvetio Novalji i Novaljcima, njihovim običajima, zgodama i nezgodama tijekom njegova djetinjstva, a u četvrtoj opisao svoj radni vijek. U uvodnoj riječi Aleksij Škunca je predstavljajući knjigu rekao kako su dugo tesali ovo izdanje obogaćeno fotografijama starih mjesta i starih fotografija i da zapravo knjiga "Domovina Paštroć" daje patinu mjesta koje polako iščezava.
- U prvom djelu je novaljska kuhinja s receptima koji su prije bila potriba a sad su delicija. Autor nije mogao izbjeći ni svoj dvor i okruženje s onima s kojima se družio i družio pokraj crkve… Tu je iće i piće i slatkarije, od kojih danas imamo još samo frite i hrostule. Tu su čajevi koji su danas vrlo korisni, a u apoteci su rafinirani. O zavičaju autor govori u stihu, iz svoje vikendice gleda Velebit i tu dobija inspiraciju i dok gleda zaraslo polje u kupini. Piše o njoj, o Sanji, svojoj ženi, o obitelji - rekao je.
Supićeva peta knjiga predstavljena je u kulturnom centru Grozdenica u Novalji u organizaciji Matice Hrvatske u Novalji, a uz autora su o knjizi govorili i Anton Šuljić, Edita Denona i Aleksij Škunca
Anton Šuljić kojeg pak s Dinkom Supićem veže ljubav prema novaljskoj riječi i prema novaljskom domu u kojem su naučili živjeti i zbog kojeg su u svijetu postali to što jesu. U atmosferi malog mista i uz pismu klape, Novaljci su raspravljali o svojim običajima koje ne žele predati zaboravu.
- Dok sam čitao knjigu Domovina Paštroć razmišljao sam o tvrdnjama da ćemo se naći u stadiju kada je najvažniji estetski pristup životu i da je istina što kažu da nažalost živimo veliku površnost poput don Huana, koji je uvijek na površini, a nikad ne zaroni. Mi danas doživljavamo zlo kao nešto banalno, pogubila su se središta i Dinkovi tekstovi su me potakli da se pitan što je ostalo od naše Novalje iz djetinjstva. Tek malo starih fasada, pisme, liturgije, nešto u muzeju, a izgubili smo i nošnju. Novalja je imala drugačiju nošnju od paške čipke i Novaljke nisu nikad čipkale. Ostale su i riječi i običaji koje nam Dinko servira u knjizi, ta stara jela, a bit je u tome da smo nekad se znali zabavljati. Moje pitanje je, je li naša kultura za nekog drugog i da li je naša kultura postala voajerstvo. Sve se naravno promijenilo u cijelom svijetu, sve se nudi kao turistički proizvod i ova knjiga je pokazatelj da možemo sačuvati sjećanje a u sjećanju su sadržane vrijednosti i ako ga izgubimo izgubit ćemo sami sebe. I zato ljudi poput Dinka koji čuvaju običaje i autohtone kulture doprinose stavu da mi ne moramo plesati za druge nego za sebe. U knjizi će vas puno toga podsjetiti na prošlost, a i puno toga je na što ćete se nasmijati - istakao je u nastavku i također se dotakao pet paških riječnika, a nažalost bez “ukoričenog pravopisa.”
- Jesu li bokunići ili na bokuniće, je li s njokima ili njokiman, jesu li rebra ili lebra…Tekst o kuhanju 60 kili ribe je maestralan. Na kraju što drugo nego predložiti da se jedan dan u Novalji kuha po starinski s minimalnim namirnicama bez vegete - i mladi će se odmah zainteresirani i očuvati identitet - zaključio je Anton Šuljić.
Edita Denona, novaljska profesorica je pak s oduševljenjem citirala Supićeve dijelove knjige odnosno kuhanje po novaljski i kako treba “namočiti, hititi, zliti i oprati meso, svašta dodati, pa pred kraj i domatje lazanje, a posli obroka valja popiti bevandu i valja preziviti, pa neka dimi draga…”
"Paštroć je zdrav, to je krumpir komorač, žutenica… kuhaš u slanoj vodi, začiniš s maslinovim uljem, brudit, palenta, maslinovo ulje, bočica beloga pivat marinerske pisme, hobotnica u kvarat beloga vina dok ne bude meka…nasickan luk, faljen Isus i hobotnica", citirala je recepte, pa potom i priču o Silviju koji je “cilu obitelj susjeda na hobotnicu pozva, ali uru prije nego su došli je prvi put i posla unuku kod tih istih susjeda po kruh, pa po krumpir, pa treći put po luk, naposljetku i po vino, a nakon čega je glava obitelji gostiju pitala triba li poći i uloviti hobotnicu…
- I makaruni na iglu na celom otoku činu samo Novaljke, kuhale su i za igrače i trenera Hajduka i dočekali ih i s tortom s Hajdukovim grbom kad su osvojili kup. Dinko je spominjao i tarčiće…Uživale su generacije u fritama, palačinke, štrudel od skute…Falša juha i falši gulaš - čitajte i kuhajte u slast… - predstavljala je Denona Supićevu knjigu.
- Paštroć je mišanca svega što se imalo, i bilo ga je za sve. Samo meso je bilo samo za gazdu - objasnio je šaljivo Dinko Supić Večernjakovu novinaru što je Paštroć, a publici i kratko zahvalio:
- Skužajte ča sam škrt na ričima lakše mi je pisat. Ča reč o libru osim da me nostalgija potegla u mladost i da je namijenjena Novaljcima i oni koji će to postat. Kroz kuhanje sam htio opisati život u Novalji, kuhinja je bila centar Novalje u njoj se grijalo, jelo, kašljalo štucalo. Pisa sam o životu u dvoru, a nisam ni ovo teško vrime zaboravia, dotaka sam se i klesanja i sportaša koji su zavolili Novalju… Uživajte i čitajte…
Dinko Supić, kako nam je rekao, i dalje piše, o Novalji, paškom mjestu u kojem se raduju svakom ko dođe i koji će kroz knjigu "Domovina Paštroć" odnosno kroz “Ubroci za naist se, Zimnica i mrzli ići, Ića domaća i stranjska… Kroz pisme o zavičaju i malo okolo pulitike i drugih bisera, preko zapušćenih i revolucija besed, ali i zloći i dobroti naopak, kao i slobodi i veselju i, naposljetku, ljubavi autora prema neprežaljenoj supruzi Sanji - spoznati novaljski identitet.
Otvori KEKS Pay
