Kolovoz su na HBO-u obilježila dva sjajna dokumentarna filma, “Faye” i “Elizabeth Taylor: Izgubljene snimke”. Oba su dirljive posvete odličnim glumicama, ali i vrlo pronicljive priče o vremenima u kojem su one živjele, priče koje u potpunosti razotkrivaju mačistički svijet filmske industrije. Takvi dokumentarci danas ne mogu biti snimljeni; ne zato što više nema tako velikih glumica, ne zato što filmovi danas više ne stvaraju mitove o nekim drugim velikim (možda i većim) seks-simbolima današnjice. Čak ne ni zbog toga što su danas možda i najveće zvijezde “posvuduše” s društvenih mreža. Nažalost, takvi ili slični filmovi više se nikada neće snimati ni zato što su muškarci konačno svjesni da žene nisu njihove igračke, čak ni kada glume baš takve priče. Razlog je zapravo posve prozaičan, a stvorio ga je naš svijet koji ne priznaje (i nikada nije) bore, starenje, koji kilogram viška... No, krenimo redom.
Bile su dive i seks-simboli. I danas ima takvih, ali njihove životne priče poništavaju ‘kamena’ lica
Starenje pred kamerama Faye Dunaway u dokumentarcu “Faye” pokazuje kako je uništila lice koje je zaludilo svijet u filmu “Bonnie i Clyde”, a veliko je pitanje bi li Elizabeth Taylor otišla s filma da nije bilo presinga vječne mladosti
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.