Posveta armenskom filmskom magu Sergeju Paradžanovu, beskompromisnoj američko-francuskoj umjetnici Louise Bourgeois, urgentan arhivski dokumentarac o Orwellu, jednoj od najvažnijih heroina nadrealističke proze – Bretonovoj Nadji, najpoznatijem švicarskom kiparu Albertu Giacomettiju... pregršt je fantastičnih dokumentaraca u ovogodišnjoj selekciji Dine Pokrajac koje ćemo od 17. do 21. veljače gledati u zagrebačkom KIC-u u sklopu osme Arterije – tjedna filma o umjetnosti.
No ovogodišnje izdanje slavi i jednu veliku obljetnicu – 50 godina queer mjuzikla "Rocky Horror Picture Show" u povodu čega će u subotu, 21. veljače u 19 sati biti prikazan jubilejni dokumentarac "Neobično putovanje: Priča o Rockyju Horroru" koji kroz intervjue s izvornim glumcima i slavnim fanovima daje odgovore zašto je taj kultni mjuzikl već pola stoljeća jedan od najvećih popkulturnih fenomena koji uz participaciju publike slavi queer estetiku i drag kulturu. Nakon projekcije održat će se razgovor u kojem sudjeluju filmski i glazbeni kritičar Željko Luketić te Sofia Ambicia i Potpuna Prisutnost, članice drag kolektiva House of Ambicía. Sve skupa to nam je odličan povod da se prisjetimo nastanka i povijesti danas kultnog filma koji je u startu bio totalni komercijalni promašaj.
Dakle, sve je počelo kao lijek za dosadu tijekom jedne hladne zimske večeri u Londonu ranih sedamdesetih. Tada nezaposleni glumac Richard O'Brien, inspiriran ljubavlju prema B-horor filmovima, znanstvenoj fantastici i glam-rocku, odlučio je napisati mjuzikl kako bi si ispunio slobodno vrijeme. Njegova ideja nije bila stvoriti revolucionarno djelo, već zabavnu posvetu kiču i pretjerivanju. Prva kazališna izvedba "The Rocky Horror Showa" održana je u lipnju 1973. godine u malenom prostoru londonskog Royal Court Theatre Upstairsa pred svega šezdesetak ljudi. Plan je bio da se predstava igra tri tjedna za zabavu, a zatim nestane. No, dogodilo se suprotno, postala je toliki hit da je uskoro preseljena na veće pozornice, a zatim i preko Atlantika.
Uspjeh na kazališnim daskama doveo je do neizbježnog, filmske adaptacije 1975. godine pod nazivom "The Rocky Horror Picture Show" u režiji Jima Sharmana. Međutim, umjesto globalne slave, doživio je fijasko. Film je bio potpuni komercijalni promašaj. Na premijeri u Los Angelesu dvorane su bile prazne, a kritičari su ga pokopali ocijenivši ga neukusnim, besmislenim i neshvatljivim. Ista sudbina zadesila je i kazališnu verziju na Broadwayu, koja je ugašena nakon samo 45 izvedbi kao jedna od većih financijskih katastrofa te sezone.
Činilo se da je priča o doktoru Frank-N-Furteru i njegovim ekscentričnim slugama osuđena na zaborav kao bizarna fusnota sedamdesetih, ali... Spas je stigao iz niotkuda. Tim Deegan, jedan od izvršnih direktora u studiju 20th Century Fox, primijetio je da filmovi poput "Pink Flamingos" ostvaruju profit na ponoćnim projekcijama. Predložio je da se ista strategija primijeni i na "Rocky Horror". Prva ponoćna projekcija održana je prvog travnja 1976. godine u Waverly Theateru u New Yorku i promijenila je sve. Film je ondje pronašao svoju pravu publiku, "autsajdere", mlade ljude i pripadnike LGBTQ+ zajednice koji su se osjećali odbačeno od dominantne kulture. Dvorana je postala njihovo utočište, a odlazak u kino tjedni ritual i, malo-pomalo, rođen je kult koji će prerasti u globalni fenomen jer publika nije dolazila samo gledati, dolazila je sudjelovati. Gledanje filma pretvorilo se u jedinstveno interaktivno iskustvo koje traje i danas. Ispred platna na kojem se prikazuje film, grupe obožavatelja poznate kao "shadow casts" (glumci u sjeni) izvode svaku scenu u potpunosti kostimirani. Publika pritom aktivno sudjeluje, bacajući rižu tijekom scene vjenčanja, prskajući se vodenim pištoljima za vrijeme oluje, pokrivajući se novinama i bacajući tost tijekom zdravice. Najpoznatiji element su "povratne replike" (callbacks), gdje publika dobacuje duhovite i često vulgarne komentare na dijaloge likova. Prva zabilježena replika, upućena liku Janet dok se sklanja od kiše, bila je: "Kupi kišobran, škrta kujo!" Ova tradicija pretvorila je pasivno gledanje filma u bučnu, kaotičnu i oslobađajuću zajedničku proslavu.
U srcu fenomena leži njegova duboko subverzivna poruka. Lik doktora Frank-N-Furtera, kojeg je maestralno odigrao Tim Curry, postao je bezvremenska ikona. Njegova izjava "Ja sam samo slatki transvestit iz Transseksualne Transilvanije" bila je, za ono vrijeme, revolucionaran čin prkosa. U eri kada su rodna fluidnost i queer identiteti bili tabu, "Rocky Horror" ih je slavio bez srama i isprike. Njegova središnja poruka, sažeta u stihu "Don't dream it, be it" postala je himna svih onih koji su se osjećali drukčijima. Ponoćne projekcije bile su tada jedno od rijetkih sigurnih mjesta na kojem su ljudi mogli slobodno izraziti svoj identitet, bez straha od osude, stvarajući zajednicu koja je mnogima postala druga obitelj.
Danas, kad se obilježava njegova 50. obljetnica, "Rocky Horror Picture Show" drži rekord kao najduže neprekidno prikazivani film u povijesti kinematografije, nikada povučen iz distribucije od 1975. godine. Njegovo nasljeđe naravno nije bez kontroverzi. Dok je u New Yorku i Los Angelesu film gradio kultni status kroz ponoćne projekcije, u ostatku svijeta suočavao se s otvorenim neprijateljstvom i cenzurom. Zbog "promicanja rodne nekonformnosti" i eksplicitnog seksualnog sadržaja, bio je recimo strogo zabranjen u Južnoj Africi tijekom aparthejda te u Čileu pod Pinochetovom diktaturom, a u Singapuru je na prikazivanje čekao gotovo trideset godina.
Ne štedi ga ni moderno doba, pa se nedavno našao na udaru zakona na Floridi koji su ograničavali "nastupe za odrasle", čime se pokušalo zabraniti izvođenje tradicionalnih "shadow cast" predstava, u kojima glumci uživo oponašaju radnju ispred platna, za publiku mlađu od osamnaest godina. I mlađi naraštaji sve glasnije upozoravaju na problematične aspekte filma. Primjerice, lik Frank-N-Furtera za neke predstavlja štetan stereotip predatorskog i manipulativnog queer lika koji utjelovljuje "transrodne devijantnosti", a uzvikivanje uvreda poput "droljo" svaki put kad se na platnu u kinu pojavi Janet danas se smatra duboko mizoginim ritualom. Ipak, utjecaj filma je neupitan.
Proslava pola stoljeća njegova postojanja uključuje i njegovu novu 4K restauriranu verziju, velike konvencije obožavatelja i nove kazališne produkcije. "Rocky Horror" odavno je prestao biti samo film, danas je živi dokaz da djela koja slave individualnost i prihvaćanje mogu propasti na blagajnama i naletjeti na nož kritike, ali zauvijek osvojiti srca onih kojima je sloboda najvažnija.
Otvori KEKS Pay
