Kad me 2019. prijatelj upozorio da mu sin svira na zajedničkom koncertu školskih bendova Superval u zagrebačkoj Tvornici kulture, nisam imao pojma o čemu se radi. Pet godina poslije, nakon njihovih zajedničkih nastupa u Vintage Industrial Baru, svi znaju za Superval. Kao i kod svih "valova", logično je da se nakon koncertnih uprizorenja pojavio i "Kompilacijski album Superval – vol. 1" s deset imena, čije originalne autorske pjesme pokazuju o koliko se jakom kapacitetu ovdje radi. Ne samo autorskom, nego i sviračkom, konceptualnom, ili kako god želite to protumačiti.
Još bolje, da nekim slučajem ovo što je spomenuto nije pozadina priče, već da smo ovaj album čuli izdvojeno, mi stariji uspoređivali bismo ga s dometima kojima smo znali, tada kao klinci, svjedočiti na famoznom YURM-u u Lapidariju početkom osamdesetih, gdje su se okupljala nova rock i pop imena. Ono što je kod "Supervala – vol. 1" još važnije, nisu ovo samo odlične pjesme, već i svjetonazorski pokazuju da ti ljudi imaju što reći i znaju kako to uobličiti.
Nemojmo se lagati, svi pravi rock and roll bendovi krenuli su u tinejdžerskom razdoblju, tako da često istican pridjev "školski" ne znači baš ništa za njihovu inspiraciju ili zrelost koju su ovdje pokazali. Više govori o lošoj domaćoj situaciji u kojoj i neki profesionalni bendovi godinama čekaju na afirmaciju ili da ih čuje šira publika.
Zajedničkim supervalom ovih je deset imena, uz još neke koji su s njima svirali na koncertima, samo dobilo priliku koja im ionako pripada. A inače je vjerojatno ne bi dobili na krutom domaćem tržištu na kojem i ozbiljni, afirmirani autori sviraju pred stotinjak ljudi u klubovima. Da nije bilo profesorice matematike Ane Bajo koja je osmislila čitavu priču, u školi pokrenula predavanja "Glazbena abeceda", znajući što "njezina djeca rade", tj. kako dobro sviraju po školama (Ana Bajo je i urednica albuma) i da nije odvela svoje učenike na koncert Partibrejkersa, a oni se zapitali mogu li i oni pokušati nešto slično, Supervala ne bi bilo.
Ovako, i ove godine tri benda (D., Željezne pilule i Extroft) sviraju na predstojećem festivalu INmusic, a drugi iz Supervala već su nastupili tamo 2022. Što donosi i otkriva album? Jako puno odličnih pjesama i glazbe koja pokazuje iznenađujuću zrelost, za što je zasigurno zaslužan i producent Srđan Sekulović Skansi u čijem su studiju pjesme snimljene. Ali, nema tog producenta koji bi od govna napravio pitu, da sami materijal kao i ljudi koji se ovdje pojavljuju nisu očito talentirani i artikulirani.
Album otvara pjesma "Dvije kave s mlijekom" benda Slow Cured, a mješavinom surf-rocka i novovalne hiperakcije podsjetit će vas na Haustor ili Šarla, tj. na post-punk vrijeme početkom osamdesetih. Ženski bend Željezne pilule s pjesmom "Ženska histerija" potmulim ritmom i melodičnim vokalima u odličnom tekstu spominje "svoj glas", a taj glas među najzanimljivijima je na albumu "Superval". "Slušam" Smrdljivih martina uz čvrsti, motorički ritam tekstom "slušam mamu slušam tatu, slušam sve što mi kažu, slušam ljude koji prolaze, ali ne znam što mi govore" sasvim se jasno određuje prema svemu što nam mnogi svakodnevno savjetuju, a ne znaju o čemu govore. Postava Šteker s pjesmom "Nudli u WC-u" minimalistička je post-punk rifoidna art-rock mantra nalik ranom Električnom orgazmu, "toksična do jaja", a pogotovo sa srednjim "romantičnim" dijelom pjesme. "Svijet tuđih ljudi" grupe Gradske bitange klasičniji je blues-rock, s tekstom "teško je biti svoj u svijetu tuđih ljudi", a gitarski solo i ukupna svirka pokazuje snalaženje u classic-blues rocku.
Šesta "Reci mi" postave DkD popistična je i melodična vinjeta s melankoličnim vokalom i zaraznim refrenom koji nedvojbeno diže pjesmu kako to inače radi Gretta. Posljednje četiri pjesme otpjevane su na engleskom, a izvrsni Freaktion u "White Ethan" i ženskim vokalom nude jednu od najboljih pjesama kompilacije, psihodeličnu art-rock svirku s izlomljneim ritmom i zvonkim gitarama kojima je kontrast izvrstan vokal. Frequency sa "Trapped" nude pravi stoner-udar i još više rastežu stilske razlike među bendovima uključenim na Superval kompilaciju. Album zatvaraju D. sa istoimenim nu-metal udarom i govornim dijelovima koji vuku na Davida Byrnea, dok Sunshine and Rainbows sa "Faces Into Noise", još jednim posebnim i svojeglavim biserom kompilacije ritmičkim izmjenama i nervoznim vokalom, te smirenim srednjim dijelom pjesme, pokazuje vrlo ambiciozne zamisli koje ova mlada imena nude u (za sada) samo po jednoj pjesmi.
Može se očekivati da će se uskoro početi pojavljivati i pojedinačni albumi, jer čini se da ove postave imaju još puno toga za ponuditi. Valja ponoviti, da ste ovu kompilaciju čuli ne znajući ništa o njezinu postanku i priči o Supervalu, rekli biste da se radi o nekima od najzanimljivijih pjesama koje ste ove godine čuli kod nas. Ako je i od "školskih" bendova, puno je. Samo, nisu oni "školski", školska je samo situacija kod nas u kojoj mnogi mladi autori nemaju izbora osim da vječno sviraju po prostorijama za probe. Srećom, aktivnošću sposobne profesorice i talentiranih učenika, dobili smo album za "cjeloživotno obrazovanje" koji pokazuje volju za kreativnim životom, album koji je razinom imaginacije i nezaustavljivih ideja i svirke često superioran mnogim iskusnijim imenima kod nas.
