Tko živi u miru sa samim sobom, živi u miru sa svemirom, mudro je zaključio Marko Aurelije. Naravno da je lakše živjeti u miru sa samim sobom i sa svemirom nego s Putinom. Učimo, radimo i samoupravljajmo, pametovao je drug Tito, kao da će stotinama godina biti mir. Spremajmo se kao da će sutra izbiti rat. Pošto su raznorazni Trumpovi, Muskovi i Putini gospodari rata, nama ne preostaje ništa drugo nego da si dopustimo, glede i unatoč, ipak nekoliko opservacija o miru. I o ratu. Jer mir i rat uvijek idu zajedno. Kao Mirko i Slavko, crveno i crno, Suljo i Mujo ili Marko Perković i Thompson. Mir je vrijeme, stanje, osjećaj koji dolazi nakon primirja i rata. Može značiti i tišinu. Možemo ili imati mir ili ga izgubiti. Kao i rat.
Balkanski špijun
Ah da, u južnoslavenskim jezicima rat ima svoju množinu. Mir ne. Mir je uvijek jedan i usamljen
Naša takozvana kolektivna sjećanja su nestabilna: naši školski udžbenici puni su "nikad više", naučili smo, "Historia Magistra Vitae", knjige, filmovi, ali užas se vraća. Ako ne znaš šta je bilo, nek' ti kaže Lika. Uzalud. Povijest se ne ponavlja. Ona muca.
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.